Zbog brojnih i ozbiljnih posljedica važno je što ranije prepoznati i liječiti depresiju. Većinu depresivnih epizoda moguće je uspješno liječiti, pa ako osoba izbjegava potražiti stručnu.

Zbog brojnih i ozbiljnih posljedica važno je što ranije prepoznati i liječiti depresiju. Većinu depresivnih epizoda moguće je uspješno liječiti, pa ako osoba izbjegava potražiti stručnu pomoć zbog straha od stigmatizacije, patnja uzrokovana ovim smetnjama samo se nepotrebno produžuje.

Pokazalo se da depresiju mogu bolje prepoznati osobe koje postavljaju više pitanja o tome kako se druga osoba osjeća. To znači da ćemo kod svojih bližnjih, ispitujući ih i pokazujući brigu, vjerojatnije moći prepoznati moguće depresivne smetnje. Stoga, ako postoji sumnja da netko od bliskih osoba ima problem s depresivnim smetnjama, preporuča se pitati ih kako se osjećaju, da li ih nešto muči te mogu li ili žele o tome razgovarati. Budući da se depresivne osobe teško povjeravaju drugima, moguće je da će im biti teško o tome govoriti ili da će izbjegavati odgovor, no pokazivanjem svog interesa ukazat ćemo im da nisu usamljeni, da se brinemo i da im želimo pomoći. Znači, iznimno su važni strpljivost, podrška i razumijevanje. Također se preporuča poticanje na druženje i aktivnost. O depresivnoj osobi ne smijemo razmišljati kao o „lijenoj” osobi ili da sama u sebi treba pronaći snagu da prevlada depresivne smetnje. Isto tako, ne treba zaboraviti da se tegobe depresivne osobe odražavaju i na njenu okolinu te da je teško uvijek imati razumijevanja i strpljenja.
Ako depresivna osoba ne poduzima ništa u vezi svojih tegoba i ne traži stručnu pomoć iako smetnje traju već neko vrijeme, potrebno ih je potaknuti, pa čak i otići s njima na pregled.

Kada liječenje započne, važno je da se održava redovitost odlaska na kontrole, uzimanje propisanih lijekova, a ako je u međuvremenu došlo do pogoršanja smetnji ili dulje vremena nema poboljšanja, važno je o tome informirati liječnika kako bi se mogla korigirati farmakoterapija, dogovoriti češće ambulantne kontrole ili u slučaju potrebe i bolničko liječenje.
To se posebice odnosi na osobe starije dobi, žene u postporođajnom periodu i osobe oboljele od akutnih ili kroničnih tjelesnih bolesti (moždani udar, infarkt miokarda, bolesti endokrinog sustava, neurodegenerativne bolesti, AIDS, dijabetes, maligne bolesti).

Kod samo malog postotka osoba starije dobi depresija je prepoznata i započeto je liječenje. Starije su osobe općenito lošijeg tjelesnog zdravlja, čime su djelomično smanjene njihove mogućnosti uživanja i bavljenja aktivnostima koje su ih ranije veselile. Dakle, suočavaju se s vlastitim promjenama i ograničenjima, kao i s gubicima bliskih osoba, što dovodi do izolacije, osjećaja beznadnosti, zapuštanja brige o sebi što uključuje i samo liječenje (odlaske na kontrole i neredovito uzimanje lijekova). Takve promjene i simptomi se često ne uočavaju jer neke starije osobe žive same ili u sklopu samog procesa starenja doživljavaju različite promjene.