Ako se ranije navedeni način mapiranja odvija kroz pozitivnu povezanost i emocije, dolazi do poticanja autentičnosti i ljubavi.

Ako se ranije navedeni način mapiranja odvija kroz pozitivnu povezanost i emocije, dolazi do poticanja autentičnosti i ljubavi, no nasuprot tome ako se odvija kroz traumatične situacije, kao posljedica se mogu javiti psihijatrijski simptomi. Ovo također  utječe na formiranje i osjećaj selfa djeteta, njegovo samopoštovanje i osjećaj vrijednosti. Isto tako utječe na kvalitetu stvaranja odnosa s drugim ljudima u smislu nepovjerenja, emocionalnog povlačenja i ljutnje.

Ovisno o našem individualnom genetskom temperamentu razvit će se određeni tip psihijatrijskih simptoma – depresija, anksioznost, fobije, opsesije, prisile ili psihoza. Ista ili slična trauma u dvije osobe može dovesti do razvoja različitih simptoma. Odricanje i zlostavljanje kod jedne osobe može dovesti do razvoja depresije, dok slična trauma u drugoj osobi može dovesti do razvoja drugih smetnji. Naš temperament je genetska komponenta koja sudjeluje u oblikovanju psihijatrijskih simptoma i poremećaja.

Proces psihoterapije specifično i biološki obnavlja nastala oštećenja. Robert Berezin pojednostavljeno opisuje primjer neuromuskularnog učenja kroz primjer učenja sviranja gitare. Neuromuskularno učenje slično je učenju sviranja drugih muzičkih instrumenata, sportskih vještina, plesa, itd.

Kada pokušavamo naučiti odsvirati određeni akord na gitari potrebna je potpuna pažnja da bismo razdvojili prste na točno određen i precizan način. Prvi pokušaj je neuspješan, to je potrebno učiniti vrlo polako, mišići nemaju osjećaj da mogu uspjeti, zadržati određenu poziciju ili postići određeni zvuk. A osim toga javlja se i bolan osjećaj. U početku su potrebne sekunde da bi se postigao točan položaj ruke jer svaki prst zasebno treba postaviti.

Kako nastavljamo vježbati sviranje tog akorda, postupno to postaje sve lakše. Sljedećih dana je to i dalje nespretno, ali lakše, premda je potrebna potpuna koncentracija da bi se postigao željeni cilj. Zvuk je sve bolji, ali sam proces je i dalje vrlo polagan. Nakon nekoliko dana vježbanja, konačno se uspijeva odsvirati akord. Prsti više ne bole, bolja je i koordinacija prstiju, a nema više ni svjesnog napora. Ne moramo više razmišljati kako to postići jer smo savladali tu vještinu. Uspostavili smo neuromuskularnu mapu tog akorda u svom korteksu.