Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV

Jedna od naših temeljnih potreba jest ona za pripadanjem. Odnosima, nacijama, organizacijama, navijačima nekog kluba ili reprezentacije, nekom društvenom pokretu ili nečemu apstraktnijem kao što je sloboda. Upravo je pripadanje kao jednu od četiri temeljne psihološke potrebe izdvojio američki psihijatar William Glasser. Osjećaj pripadnosti jedna je od pet najvažnijih ljudskih potreba i u legendarnoj Maslowljevoj hijerarhiji potreba.

Volimo biti dio nečega jer nam to daje osjećaj sigurnosti i identiteta. Pa čak i osjećaj vrijednosti, važnosti… Da parafraziramo starog Descartesa, to bi moglo zvučati kao: Pripadam, dakle osjećam da jesam! Kada pripadamo nekome ili nečemu, osjećamo da vrijedimo. Osjećamo se sigurnije, poželjnije, bogatije…

Možda vam je čudno što tekst o formiranju tima podrške počinjem s osvrtom na važnost pripadanja, no upravo je plemeniti osjećaj pripadnosti jedan od blagoslova koji osjetimo kada primamo podršku i razumijevanje. Mi tada osjećamo da pripadamo toj obitelji, tom prijateljstvu, tom radnom kolektivu… Nije riječ samo o tome da nam olakšaju svakodnevni život i da se osjećamo ugodnije, već i da razvijemo snažan osjećaj pripadnosti, a posljedično i vlastite vrijednosti. To je pravi blagoslov koji dobijemo kada prihvatimo nečiju pomoć, a taj blagoslov ima veliku ulogu kada se borimo za zdravlje.

Nije samo stvar u tome da nam mogu osigurati da nam kuća blista, nego i da nam duša zablista jer ćemo se osjećati vrednijima. Nije samo da nam osiguraju topli obrok za želudac, već i onaj mnogo hranjiviji – za srce. Pogotovo ako tuđu pomoć ne tumačimo kao da smo slabi, nego kao da smo bogati jer imamo obitelj i prijatelje koji žele uskočiti. Kao i uvijek, ključno je kako tumačimo znakove oko sebe. Jer poznajem ljude koji ne mogu primiti pomoć upravo zato što bi to za njih značilo da su slabi. Ali ne, dragi moji, to ne znači da ste slabi sami po sebi. Nego samo da ste trenutačno u takvoj životnoj situaciji da vam tijelo pa i psiha nisu na vrhuncu moći. A ako vam je cilj što prije vratiti se u formu, mudro je prihvatiti svu istinsku pomoć koju možete dobiti.

Zato svakome s kim ulazim u borbu za zdravlje savjetujem da formira svoj tim podrške. Tako će lakše osjetiti da nisu sami, ali i da su voljeni. Da su prihvaćeni i nekome vrijedni. Ma ne samo da će lakše osjetiti da su nekome vrijedni, nego će lakše osjetiti da su vrijedni. Točka!

Kada formirate svoj tim podrške razmislite o nekoliko sljedećih pravila…

1. Neka različiti ljudi slobodno budu zaduženi za različite segmente.

To je prvo pravilo kod formiranja svog tima podrške. Nekome će najviše odgovarati da nam pomogne oko dostave ili pripreme hrane, dok će netko drugi biti mnogo bolji u razgovoru, suosjećanju… Netko treći nam može pomoći u brizi za kuću ili da ponekad djecu odbaci do neke aktivnosti. Netko četvrti da supruga ili suprugu odvede na neku aktivnost da se i oni opuste. Netko peti će nam možda priuštiti manikuru. Netko šesti će možda organizirati snimanje videa podrške svih naših prijatelja… Ma bezbroj je mogućnosti iskazivanja ljubavi i podrške.

Kada se borimo za zdravlje, svaka podrška je dobrodošla i svaka znači da smo voljeni i sasvim je u redu da različiti ljudi tu ljubav pokažu na različite načine. I otkrit ću vam veliku tajnu: Veći dio okoline želi pomoći!

Ljudi apsolutno žele pomoći, samo često ne znaju kako jer se nisu pripremali za ovakve životne situacije. Zato im i paše da im kažete točno kako vam mogu pomoći.

 2. Trajna otvorena komunikacija je apsolutno presudna.

Nemojte im zamjerati ako ne mogu predvidjeti budućnost ili čitati vaše misli. Ključno je da im je stalo do vaših misli i osjećaja, a ne da ih mogu čitati. Zato stalno trebate razgovarati i razgovarati, upoznavati se sa situacijom pa i sa svojim partnerom u toj situaciji. Razgovor, razgovor, razgovor, razgovor…

Znam da je to ponekad i bolno i teško, ali dobri odnosi će profitirati. A oni loši će vjerojatno razotkriti sve svoje rupe. Jer kada razviješ ozbiljnu bolest onda se više nemaš gdje skrivati od problema, sve se teže skrivati od istine.

Ali ponavljam – ljudi iz naše okoline najčešće će biti zahvalni što ih molimo za pomoć! A oni koji neće, njima vi možete biti zahvalni jer su vam pokazali u koje se odnose isplati ulagati vrijeme. Molim vas da se odvažite na traženje pomoći pa i delegiranje poslova jer to su geste koje će vam podizati duh. Tako okolina može biti savršeni saveznik u borbi za zdravlje.

Dakle, zdravo je primiti pomoć ne samo zbog toga da si olakšamo svakodnevnicu nego da nam u duši bude lakše. Da osjećamo da nekome pripadamo, a tako se osjećamo bogatijima, zaštićenijima, vrednijima… Tako će i naša unutarnja tvornica lijekova srčanije proizvoditi serotonin, dopamin, oksitocin, a brojna su istraživanja potvrdila da si tako jačamo imunitet.

3. I zapamtite, kada tražite i primiti pomoć to nikako ne znači da ste slabi, nego da ste bogati. Da oko sebe imate ljude koji žele biti dio rješenja.

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.