Svaka zdravstvena kriza velik je izazov i za oboljelu osobu, kao i za članove okoline. Već sam dosta pisao o emocionalnom terorizmu . vrsti ponašanja kada želimo nasilno u nekoga ubrizgati poželjne emocije. Tako im želimo automatski podići raspoloženje kada se osjećaju loše, osuđujemo ih zbog toga, preplavljujemo floskulama… A sasvim je razumljivo da se ponekad osjećamo loše.

Čini mi se da velik dio okoline razlikuje kada je netko trajno, a kad je samo privremeno loše. Kao što sam napisao u prethodnoj kolumni, kada je netko trajno loše, mudro je potražiti stručnu pomoć. Prvo za samu oboljelu osobu, a ako je oni ne žele primiti, onda za sebe da se lakše nosite sa svime te da saznate nove strategije komunikacije sa svojim voljenima. Možda je problem bio u vašem pristupu pa se zato niste uspjeli povezati sa svojim voljenima koji se bore za zdravlje. A možda netko jednostavno ne želi pomoć. Ne samo od vas, nego od bilo koga.

Ali što kad netko samo ima slab trenutak?

Oni ne samo da su prihvatljivi, nego su i nužni za svaku osobu s ozbiljnom dijagnozom. Pa saznali su da im je život ugrožen. Na početku ne znaš ni o čemu se radi ni ima li uspješnog liječenja ni kako ćeš psihički i fizički podnositi sve to… Naravno da imaš slabe trenutke.

Ana (44) je to izvrsno ilustrirala u anketi o ponašanju okolinu oboljelih. Anketu sam napravio s članicama udruge Sve za nju koja pruža psihološku pomoć oboljelima od raka. Kao jedno od negativnih iskustava napisala je izjave: ”Sve će biti u redu, ti si pozitivna osoba, a to je najvažnije.”

Nastavila je… “Kako ti znaš da će biti sve u redu, nemaš kristalnu kuglu, a izjavom da sam pozitivna kao da sam dobila zabranu izražavati negativne emocije koje sam imala potrebu ponekad izbaciti.”

I upravo se o tome radi. Kada svojim voljenima negirate pravo da ponekad budu loše kao da im zabranjujete izražavanje svega što osjećaju. Normalno je da ih je strah. Normalno je da su tužni. Normalno je i da su ljuti. Sve te emocije su sasvim prirodna reakcija na tešku vijest koja ih potencijalno ugrožava.

Tada im ne treba ta toksična, isforsirana pozitivnost. Treba im razumijevanje. Bivanje uz njih. Zagrljaj. Toplina. Sjetite se jednog od ranijih pravila – trebamo biti emocionalne sjenke! A ne teroristi koji će im zabranjivati određene emocije.

Jer tuga ili strah neće nestati ako je negirate. Samo će se sakriti dublje u njima i onda izaći kad je najmanje priželjkujemo.

Dakle, ako su ponekad loše, u redu je. Ljudi su. Budite uz njih i pitajte kako možete pomoći.

Ako su stalno loše, molim vas da potražite stručnu pomoć. Primarno za njih, ali i za sebe.

Sretno!

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.