Bezbroj je djela kojima možete pokazati ljubav. Naravno da ponekad nije jednostavno proniknuti kojim djelima možete pokazati ljubav u određenom trenutku. Niti ćete uvijek imati vremena i energije za to. Radit ćete greške. Vjerujte mi, i ja ih radim. Svakodnevno. I kao tata, i kao suprug, i kao prijatelj, i kao predavač, ali i kao član nečije podrške kada se bore za zdravlje. Greške radim i u svakodnevnim i u kriznim okolnostima. Ne mogu ih izbjeći. Ali se mogu potruditi smanjiti ih.

Uvijek se pitam: Kako danas mogu pokazati ljubav?

Kako će danas ljubav izgledati u njihovim očima?

Često i otkrijem odgovor. Iz prvog ili sedmog pokušaja. I isplati se. Za ljubav se uvijek isplati. Jer ona je sigurno dio rješenja. Ona je sigurno jedan od faktora ozdravljenja.

I vrlo je važno pitati se kako ljubav izgleda na njihovom jeziku, a ne kako je nama najlakše ili najprirodnije pokazati ljubav. Trebamo se pitati što im sada najviše treba! Kako sada pokazati ljubav tako da je oni najlakše osjete… To su ključna pitanja.

Nedavno sam napravio anketu s korisnicama udruge Sve za nju. Udruga oboljelima od raka pruža besplatnu psihološku pomoć, a u anketi sam ih pitao što su najljepše i najružnije doživjele od svoje okoline. A geste ljubavi su, naravno, imale svoje sveto mjesto…

Tako je Petrin suprug izjavio: „Odrezao bih ruke da ne mogu peglati sve što si ti dosad peglala.“

Petra je objasnila i kontekst jer je prije bolesti “peglala sve k’o luda – skoro najlon čarape”, a sad je razdvajala da on pegla samo ono nužno da ga ne opterećuje. On je znao da joj to smeta jer ima specifičan odnos prema peglanju pa je i on peglao “k’o lud” sve i svašta. I da, ljubav se doista može izraziti i peglanjem.

Ljubav se može izraziti i pomaganjem u običnom tuširanju. Tako je jedna fajterica izjavila da je njezina prijateljica “odgodila put da mi pomogne u tuširanju nakon bolnice – trenutak kada je topla potekla po mom tijelu nikada neću zaboraviti“. Tako je sigurno dobila dojam da nije sama, ali joj je to iskustvo pomoglo isprati bolnicu sa sebe. I doslovno i metaforički.

I Marina je pohvalila svog muža. Napisala je: “Sjećam se jedne od prvih noći kad nisam mogla spavati, išuljala sam se iz sobe, sjela na stepenice i plakala doslovce do jutra. Ujutro mi je suprug rekao: “Nikad više nemoj to napraviti. Kad ne možeš spavati, probudi i mene, pravit ću ti društvo.” To mi je tako puno značilo tada, a i danas!”

Drugu fajtericu je dirnula gesta kolegice s posla. Napisala je: “Došla me ošišati na 0 (prije početka kemo) na terasu (jer je bilo doba epidemije). Isto tako, našla je vremena gotovo svaku nedjelju (2 godine) za šetnju, a da ne kažem da bi me uvijek prije šetnje dočekala neka voćka ili povrće koje bi mi kupila na placu.”

Jednu fajtericu dirnula je gesta susjede s kojom se inače nije družila. Donijela joj je sok od cikle, mrkve, jabuke i limuna. Osim što je to korisno za zdravlje, ganula ju je sama gesta jer je osjetila da je nekome stalo. 

Posebnu je priču podijelila i Željka (47) koja je oboljela 2015., a njezina je kćer tada imala svega dvije godine. Napisala je: “Nakon operacije desne dojke, nakon tri tjedna uslijedila je operacija i lijeve dojke s istom dijagnozom. Jedno od prvih pitanja bilo je kada ću moći primiti u naručje svoje dijete koje je tada imao dvije godine (na svijet sam svoje jedino dijete donijela u 45. godini, dar s neba). Doktori su odgovarali da ću sama osjetiti kada sam spremna. Vrlo brzo sam od svojih tražila da sama uspavljujem malenu i tada bih je da nitko ne vidi, držala u naručju, ljubila, milovala i šaputala bih joj „Ti si moj šećer“. Malene ručice mojem kćeri obgrlile bi me oko vrata i tiho bi mi šapnula „Će-ćer“. Nema toga što ne bih izdržala za moj će-ćer.”

Teško da mogu zamisliti da ti išta da veću snagu snagu od takvog ćećera 🙂

Željka je pohvalila i odnos jednog od svojih liječnika: “Moj kirurg dr. Franjo Rudman, puno mi je pomogao. Razveselio me je kada mi je nakon druge operacije rekao da su mi stavili vodootporne flastere i da se mogu tuširati. Toliko se brinuo o meni (a nije morao i ničim ga nisam zadužila) da sam prvi CT napravila u bolnici, nekoliko dana nakon druge operacije. Osim toga, uputio me i onkologu koja me liječi i danas. Nevjerojatan je osjećaj kada vidite da je nekom drugom, kog’ ne poznate, stalo do vas i koliko brine o vama i koliko se trudi van svake liječničke obveze. Toliko ljudskosti… Neizmjerno sam zahvalna.”

Nevezano o kome se radi, o članu vaše obitelji, prijatelju, nekoj osobi s kojom prije niste imali blizak odnos, liječniku ili bilo kome petom, ljubav se može pokazati na bezbroj načina i svaki je ljekovit.

Jer osjećaj bliskosti i povezanosti stvara oksitocin.

Osjećaj zadovoljstva i sreće stvara dopamin i serotinin.

Oduševljenje što imate nekog svog možda će stvoriti i nešto endorfina.

Sve su to hormoni koji osnažuju vaš imunitet.

Samo pogledajte u srce svojih voljenih. Osjetite ih. Znat ćete. Ljubav ima taj talent. Da ne ostavlja prostora sumnji.

Volite ih. Volite do iznemoglosti!

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.