Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV

Klasični koncept zdravog života osvojio je zapadni svijet osamdesetih godina 20. stoljeća. U središtu tog koncepta bila je briga za tijelo kroz vježbanje/kretanje i prehranu. Naravno, i jedno i drugo ima smisla.

Stolac, kauč i nekvalitetna hrana postali su naš najbolji prijatelji. Postajali smo sve širi i širi, i pritom ne mislim u intelektualnom smislu. Statičnost je postala nova norma. Sve smo se manje kretali na poslu, ali i u slobodno vrijeme. Na poslu zbog toga su strojevi i kompjuteri nastavili preuzimati sve veći dio radnog procesa pa smo od egzekutive postali nadzor. Umjesto mišića počeli smo koristiti mozak i prste. A onda smo s pojavom osobnih računala postali još statičniji. No ni dokolica nije bila posebno aktivna jer je televizija ovladala kućanstvima i našim slobodnim vremenom. Sigurno su najrazgibaniji mišići kod mnogih bili oni u prstu kojim mijenjamo kanale.

I onda dolazi Jane Fonda koja je zapadni svijet natjerala na kretanje. Televizija je bila na vrhuncu, a videorekorderi i VHS kazete omogućili su da taj “individualizirani” pristup vježbanju imamo kad god poželimo. I onda smo s njom odvježbali pola sata da bismo u miru i bez grižnje savjesti ostatak dana mogli provesti ispred televizora. Doduše, ta se revolucija odnosila na razvijeniji zapadni svijet, a ne na moju baku koja je i dalje svaki dan okopavala vrt pa je sama bila svoja Jane Fonda.

No nema sumnje da smo postajali sve više statični i da su poslovni i društveni životi postali sve intenzivniji i raznolikiji pa nam je i hrana postala sve brža i usputnija. Brže smo je uzgajali i brže smo je konzumirali. A kvaliteta i jednog i drugog je dvojbena.

I na takvu scenu popularne kulture stupa klasična paradigma zdravog života koja zagovara vježbanje i uravnoteženu prehranu. A to je svakako važno za zdravlje! I sam redovito vježbam, što više dana provodim u prirodi, trudim se jesti zdravo i umjereno, a to podrazumijeva i namirnice kontroliranog podrijetla, pijem izvorsku vodu i nema sumnje da mi sve to pomaže održati zdravlje.

Ali u ovom smo tisućljeću postavili pitanje – je li to jedino važno? Koliko su doista precizne fraze Zdrav duh u zdravom tijelu ili u stilu Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje? Englesko govorno područje imalo je svoju verziju One apple a day, keeps the doctor away¹. Naravno da se slažem da treba jesti voće, namirnice ekološkog podrijetla, piti izvorsku vodu i sl., ali postavili smo pitanje – je li baš hrana taj presudni faktor za zdravlje. I je li dovoljno brinuti se za tijelo vježbanjem i uravnoteženom prehranom?

Na pamet mi pada još jedna od sveprisutnih izreka iz djetinjstva Higijena je pola zdravlja. I slažem se da se trebamo brinuti o higijeni, ali bas pola zdravlja!?

Ne smijemo zanemariti higijenu svog tijela, ali definitivno ne smijemo zanemariti ni higijenu duha!

Zato tvrdim da je vrijeme za novu paradigmu zdravlja – U zdravom duhu zdravo tijelo! Jer mi se hranimo i emocijama i mislima koje utječu na naše tijelo. Rekao bih čak i intenzivnije.

Naprimjer, smatram da dugoročan, intenzivan stres ima negativniji utjecaj na tijelo od nekoliko nezdravih obroka.

Smatram da dugoročna ogorčenost negativnije djeluje na tijelo od nedovoljno kretanja. Kada se naše srce nedovoljno kreće ili kada se kreće u pogrešnom smjeru, u smjeru samonegacije i neosjećanja svoje vrijednosti, smatram da to izuzetno negativno utječe na tijelo. Ali ispada da nam se lakše baviti tim vanjskim neprijateljima nego se prema sebi odnositi kao prijatelju. Vrijeme je da to promijenimo!

Dodatni problem s izrazitim fokusiranjem na važnost prehrane je u tome što stručnjaci stalno mijenjaju osnovne postulate što je to uopće zdrava prehrana. Moja je generacija odrasla na kruhu sa svinjskom masti, no onda su utvrdili kako je ta mast jako nezdrava, iako su se zadnjih godina pojavila istraživanja koja opet govore da to i nije tako strašno. Danas su pak šećer i brašno glavni neprijatelji i naravno da ne tvrdim kako je zdravo šopati se šećerom, no pitanje je što će sutra biti na tapeti. A onda imamo i gluten, E-ove, GMO hranu ili nešto četvrto ultraproblematično… Kao da svake godine biramo nove prehrambene državne neprijatelje. I opet, definitivno smatram da se trebamo zdravo hraniti i koristiti što je više moguće ekološki uzgojenih namirnica. Uostalom, tako i živim. No razumijem zbunjenost brojnih ljudi koji su izgubljeni jer se stalno pojavljuju kontradiktorne informacije.

I ne samo da se stalno mijenjaju preporuke što trebamo konzumirati, nego i kako. Prvo smo imali tri obroka dnevno, onda pet, pa onda zonska prehrana, pa kupus-dijeta, pa UN dijeta, pa paleo, pa mnogo bjelančevina, pa smijemo ugljikohidrate, ali samo neke, pa ne smijemo ništa… Naravno, tu su i razne vegetarijanske i veganske opcije, ali se opet problematiziraju industrijski proizvodi od soje.

Zadnjih se godina mnogo govori o postu gdje obroke rasporedite u osam sati dnevno, a onda šesnaest sati postite. Tako se i ja hranim i izuzetno mi odgovara, ali ne bih to preporučio svima i ne mogu tvrditi da je to najbolji oblik prehrane. Ne smatram se stručnjakom za klasičnu prehranu jer sam neusporedivo vise proučavao kako na nas djeluje ona druga, neopipljiva prehrana – ono što u sebe unosimo putem misli, emocija i odnosa.

Uglavnom, teško nam je odrediti kako se zdravo hraniti kada se stalno objavljuju nova znanstvena istraživanja ili ona za koja se samo tvrdi da su znanstvena. A ta nova tvrde nešto drugačije od onoga su već utvrdila ranija istraživanja. Tu vlada kaos, tako će sigurno i ostati, no ipak se negdje pojavljuje zraka svjetlosti i nade, a to je u promjeni opće paradigme zdravog života.

Naime, danas naglasak više nije samo na vježbanju i prehrani. Osjetno se veći naglasak stavlja na eliminaciju stresa, uravnotežen emocionalni život i uživanje u smislenim međuljudskim odnosima, pravilno disanje, prisutnost u sadašnjem trenutku…

¹ U vrlo slobodnom prijevodu – Jedna jabuka dnevno drži te podalje od doktora.

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.