Kako zdravo reagirati kada saznamo dijagnozu – 1. dio

Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV

Dijagnoza. Ta jedna jedina informacija može nam izmaknuti tlo pod nogama, psihu ubaciti u centrifugu, a često ima i svojevrsnu magičnu moć da nestanu mnogi oko nas. Ne znaju se nositi s tom informacijom pa nas počnu izbjegavati u širokom luku.

Ali mi nemamo taj luksuz. Ne možemo izbjeći sebe niti možemo pobjeći od stvarnosti, iako se kod nekih pojavi taj impuls. I naravno da je to razumljivo jer kada ti se stvarnost ne sviđa, naravno da će neki reagirati negacijom te stvarnosti. No zato je još važnije otkriti kako od sebe stvoriti tvornicu lijekova i što sve možemo učiniti kako bismo bili aktivan faktor samoiscjeljenja.

Ne postoji jedna, jedina ispravna reakcija na bilo koju ozbiljnu dijagnozu jer ona zauvijek mijenja život. Nekima se doista otvori tlo pod nogama, dok neki ne reagiraju emotivno i odmah počnu planirati sljedeće korake. Neki propadnu u zemlju na nekoliko sati, neki na nekoliko dana, a neki i dulje. Nekima treba i stručna pomoć što je sasvim u redu, a nekima samo obiteljska i prijateljska. Neki počnu okrivljavati sebe, neki Boga, neki genetiku, neki svoje roditelje i odgoj, a neki ne okrive nikoga… Neki se žele isplakati na nečijem ramenu, a neki “ne žele opterećivati okolinu” pa često preopterete sebe.

Uglavnom, kako god da se reagira, na početku je najmudrije samo prihvatiti takvu reakciju. Ona je takva kakva jest. Ona je odraz našeg karaktera, životnih iskustava i uvjerenja i reagiramo onako kako su nas modelirala ta iskustva i uvjerenja. A kako ćemo imati još mnogo izazova, ne moramo si otežavati odmah na početku neprihvaćanjem svoje reakcije. Borba za zdravlje je maraton, a ne sprint!

Iako ću u sljedećoj knjizi imati mnogo više savjeta za okolinu, moram sada naglasiti da i članovi okoline trebaju slijediti isti princip. Kada vaša voljena osoba dobije dijagnozu, najmudrije je prihvatiti njezinu reakciju i dati joj pravo na nju! Čak i ako se samosažalijeva što joj nikako ne ide u prilog. Čak i ako negira stvarnost što joj također ne ide u prilog… Ne tvrdim da su sve reakcije izvrsne i iscjeljujuće, ali su takve kakve jesu i kontraproduktivno je negirati ih.

Kako god da voljena osoba reagira, na početku joj je nužna vaša podrška i suosjećanje, a ne nešto što će ona protumačiti kao neprihvaćanje i osuđivanje.

U trenutku kad se osjećaju izdanima od tijela, neki i od Boga, neki i od sebe i života uopće, oboljele se osobe nikako, nikako, nikako ne smiju osjećati izdanima i od svoje okoline!

Podrška obitelji i voljenih bio je jedan od devet zajedničkih faktora osoba koje su doživjele radikalnu remisiju, što je ustanovila Kelly Turner u knjizi Radikalna remisija. A tome često ne pridajemo dovoljno pažnje. Često zanemarujemo to kako se okolina brine za oboljele osobe premda možda njihov imunosustav reagira i na to kako se najbliskije osobe odnose prema njima. Ako ih tretiraju s ljubavlju i poštovanjem, imunosustav je snažniji. Ako ih sažalijevaju ili svemu prilaze sa strahom, imunosustav slabi, tvrdi Kelly Turner.

Dakle, sve inicijalne reakcije na dijagnozu su prihvatljive, čak i one otežavajuće. Svatko ima apsolutno pravo procesuirati tu informaciju kako god može – od krajnje negacije do zrelog prihvaćanja. Naravno, bilo bi sjajno da nitko ne bude preplavljen strahom ili samosažalijevanjem, ali prva reakcija je takva kakva jest i nju je mudro prihvatiti.

I svatko si ima pravo dati oduška. Želite li plakati, samo plačite. Pa i satima ili danima. Želite li psovati, samo psujte. Želite li satima blijedo zuriti u zid spavaće sobe i pitati se u što vam se život pretvorio, neka. Prva reakcija je takva kakva jest i trebate je prihvatiti jer ponavljam – nikako ne želimo stvarati otpor odmah na početku.

Ako se osoba ljuti na sebe zbog toga kako je inicijalno reagirala, izgubit će još više energije i fokusa. S druge strane, ako okolina ne prihvaća kako se netko nosi s time, još će više alijenirati tu osobu. A ionako se osjećaju iščašeno i nadrealno jer se njihov čitavi svijet okrenuo naglavačke, a vide da je ostatak svijeta nastavio po svome. Ljudi odlaze na jutarnje kave, roditelji se ljute zbog obične trojke iz matematike, satima se razmišlja o tome zašto je neka kolegica rekla nešto o vama… Svi su nastavili po svome, a njima je stao čitav svijet. Čini se kao da se cijeli svijet bavi svojim uobičajenim, često neinspirativnim poslovima, a njih guta živo blato dijagnoze koja im je promijenila sve.

Ne olakšava ni činjenica što se zapadnjačka medicina toliko koncentrira na tijelo da većina liječnika uopće ne uzima u obzir koliko je važna psihološka podrška osobi kojoj se upravo izmaknulo tlo pod nogama. A ne pomaže ni što je naša okolina često zbunjena i izgubljena. Jedna mi je žena rekla da ima osjećaj da joj je netko srce i želudac odveo na roller coaster, a da nije kupila kartu za taj adrenalinski doživljaj. I samo se nađeš usred te lude vožnje. Neočekivano, nepripremljeno i osamljeno. Pa nije ni čudo da su ti emocije i misli izvan kontrole.

Zadnja, apsolutno zadnja stvar koja je tada potrebna osobi s ozbiljnom dijagnozom je odbijanje i nerazumijevanje od strane njima najbližih osoba. Jer to dodatno pojačava osjećaj nerazumijevanja, izoliranosti, nemoći… Zato vrlo često i članove obitelji savjetujem kako da se nose sa situacijama kad oboli netko njihov. Ozbiljna bolest događa se čitavoj obitelji pa je važno da svi daju najbolje od sebe. Ne ono što im je najlakše, nego baš ono najbolje. Dobre namjere često nisu dovoljne. Trebali bismo otkriti kako te dobre namjere najmudrije moguće provesti u djelo.

Uz sve te brige, oboljelima se najčešće na površinu dignu i intenzivne emocije za koje često nisu ni znali da su ih sposobni osjećati… Emocije koje ih bude noću i ne daju mira danju. Znam neke osobe koje su osjećale nemir u sebi kroz cijele dane. Sve im je bilo izmješteno. U psihi se javlja osjećaj kao da im je preko noći netko promijenio raspored čitavog stana, a da ih nije ništa pitao. I onda bauljaju i stalno se udaraju u namještaj. Odnosno u svoje emocije i misli koje su izvan kontrole. I groze se tog nesnalaženja. “Ovo nije moj život, Bruno. Ovo nije pisalo u scenariju. Ovo nije pisalo u scenariju”, ponavljala je Melita kad je saznala za rak dojke. Frustracija i osjećaj zagubljenosti podsjećao me na petogodišnjakinju koja se u nekom shopping-centru razdvojila od roditelja i sada grozničavo pokušava vratiti osjećaj sigurnosti.

Sasvim drugačije reagirala je Danijela. Ona ni inače nije najemotivnija osoba na svijetu. Dijagnozu je doživjela kao snažan i neočekivan udarac u trbuh. Ali kako je dosta pragmatična i fokusirana osoba, odlučila je da joj je dovoljno imati “večer pičkaranja / Saturday night fever” u kojoj je uz nekoliko boca vina i nekoliko prijateljica poslala sve i svašta u neku stvar i tako se ventilirala. Dijagnozu je saznala u četvrtak, u petak je organizirala subotnji provod s curama, a već je u nedjelju osvanula voljena joj Excel tablica s čitavim hodogramom liječenja. Doduše, nije bilo u nedjelju ujutro, nego popodne jer joj je ipak trebalo malo vremena da dođe k sebi nakon subotnjeg “ventiliranja”. Ako se sjećate, i ja sam bio upisan u taj raspored, odmah nakon posljednje kemoterapije.

S treće strane, Ivana mi je samo plakala u naručju. I plakala. I plakala… Šutjeli smo… I dali suzama da govore…

Dakle, ne postoji standardna, najbolja i jedina ispravna reakcija na dijagnozu.

Odnosno, nemojte se ljutiti na sebe ako ste se naljutili. Pa prirodno je razljutiti se.

Nemojte se dodatno rastužiti ako vas je vijest rastužila. To samo znači da ste čovjek.

Nemojte se uplašiti što vas je dijagnoza uplašila. To samo znači da osjećate da život trenutačno nemate pod kontrolom što je sasvim razumljivo.

Cilj je prihvatiti tu prvotnu reakciju i što prije vratiti osjećaj kontrole!

Svaka reakcija je opravdana i ne govori da ste slabi i da ne želite izlječenje. Samo govori da ste ljudi. Samo to. A ima nas svakakvih i svakako reagiramo na krizne situacije. Što su situacije kritičnije, to su razlike među ljudima sve dublje tako da prvu reakciju stvarno ne treba propitivati i osuđivati.

U trenutku kad nam se izmakne tlo pod nogama, rijetki se sjete da imaju krila. I rijetki imaju plan za takve situacije pa da imaju opciju B i da odmah stvore neko novo tlo ili otvore padobran.

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Dobar život

Rezultati najopsežnije studije o sreći (Mauricio Wajngarten, MD)

Harvardska studija razvoja odraslih možda je najopsežnija studija ikada provedena, budući da je pratila svoje ispitanike tijekom njihovog čitavog odraslog života. Studija je započela u Bostonu,  1938. godine i do sada je već obuhvatila tri generacije: djedove i bake, roditelje i djecu. U studiju je uključeno više od 2000 osoba tijekom 85 godina longitudinalne studije. […]

Gluten free

Proso kao zvijezda 2023. godine

Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2023. godinu Međunarodnom godinom prosa kako bi se povećala svijest o zdravstvenim prednostima ove drevne žitarice koja je postala popularna zbog svojih iznimnih nutritivnih vrijednosti. Proso podrazumijeva skupinu žitarica koje pripadaju obitelji trava. Postoji oko 600 različita vrsta prosa koje se međusobno razlikuju po boji, obliku i vrsti. U […]

CT

Hoću li zbog CT-a imati posljedice na moje zdravlje?

Belupo

Izmjerite svoje zdravlje uz Belupo

Pozivamo Vas na Belupovo tradicionalno mjerenje zdravlja ČUVAJMO ZDRAVLJE ZAJEDNO, koje će se održati u subotu, 6. svibnja, od 9 do 12 sati u Koprivnici na glavnom koprivničkom trgu.

Crijevna mikrobiota

Začini u službi zdravlja kroz prizmu moderne znanosti

Bilo snažne ili blaže, bilo gorke ili pak nešto neutralnije arome, začine koristimo u različitim oblicima – listove, koru, gomolj, pupoljak, korijen, cvijet ili sjemenku. Ono čime nas u prvi trenutak zavodljivo privuku jesu njihove živopisne boje i arome, međutim tisućljetna upotreba širom svijeta pokazala je kako iza tog šarma stoji niz zdravstvenih blagodati, a […]

Magnet

Molila bih vas savjet, što da činim sa svojim zdravljem?

Povezani članci

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Spinalni hemangiom – 5. dio

Dijagnoza bolesti. Kao i kod drugih bolesti i stanja u mišićno – koštanom sustavu prvo je potrebno uzeti anamnezu bolesnika. Razgovor između liječnika i bolesnika se uvijek fokusira na simptome koje bolesnik ima, a učestala pitanja koja nam mogu pomoći u postavljanju dijagnoze su: Nakon anamneze slijedi pregled bolesnika, dakle testovi za određeni dio mišićno […]

Dermatologija

Stucco keratoze

Nakon ljeta i sezone sunčanja određene kožne promjene mogu biti izražene i uočljivije. Razlog tome je što zdrava i nepromijenjena koža tamni pod utjecajem ultraljubičastih zraka dok promijenjena koža može postati svjetlija ili tamnija. Promjene na nogama u obliku malenih svijetlih točkica na potkoljenicama ponekad se viđaju u odraslih osoba na potkoljenicama i nazivaju se […]

Psihijatrija

Iz stanja potpune sreće brzo dođem do stanja bezvrijednosti, tuge i očaja. Kako izbjeći ta loša stanja?

Kardiologija

Aterosklerotska bolest arterija gornjih udova

Aterosklerotska bolest gornjih udova, odnosnu ruku, većinom zahvaća granu aortnog luka, odnosno brahiocefalično deblo, potključne i pazušne arterije. Udaljenije arterije ruku većinom su zahvaćene drugim bolestima. Kod aterosklerotske bolesti samo jedne potključne arterije bolesnik ne mora imati simptome, ali prilikom mjerenja arterijskog tlaka na obje ruke bilježi se razlika sistoličkih tlakova veća za 10-15mmHg. U […]

Nutricionizam

Svi aduti maslina

Masline su izuzetno zdrava namirnica s brojnim koristima za zdravlje. Bogate su antioksidansima, zdravim mastima i drugim hranjivim tvarima koje mogu pridonijeti održavanju dobrobiti organizma. U svom sastavu sadrže 11 do 15% masti od čega više od 70% čini jednostruko nezasićena oleinska masna kiselina. Ova masna kiselina ima blagotvorno djelovanje na zdravlje jer smanjuje upalu […]

Psihijatrija

Patim od depresije, usamljena sam, ne izlazim u krevetu i bezvoljna sam. Što mi savjetujete da mi bude bolje?

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Hemofilna artropatija – dijagnostika bolesti

Kompjutorizirana tomografija (CT) Kompjuterizirana tomografija vrlo je osjetljiva u otkrivanju promjena na kostima, ali ne može dati detaljne podatke o zahvaćenosti mekih tkiva, a zahtijeva veliku količinu zračenja bolesnika i zbog toga se ne koristi često u dijagnostici ove bolesti. Magnetska rezonancija (MR) Magnetska rezonancija omogućuje ranu procjenu zahvaćenosti mekih tkiva, koštanih cista i oštećenja […]

Psihijatrija

Osobe rizične za razvoj depresije tijekom pandemije

Prema istraživanjima, osobe koje su već ranije imale depresiju, češće su ponovo razvile depresiju krajem 2020. godine. Istraživanje provedeno na više od 22.000 ispitanika u Kanadskoj longitudinalnoj studiji o starenju, osobe s poviješću 3.79 puta su češće imale depresiju tijekom pandemije, u odnosu na osobe koje nisu imale depresiju (studija je objavljena u International Journal […]