Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV

Jasno je zašto suvremeni filozofi, psiholozi i brojni mislioci nisu složni oko pitanja životnog smisla. Neki su uvjereni da ga uopće nema, dok su neki uvjereni da smo jedina živa bića koja uopće mogu pojmiti i osjećati smislenost života. Veliki religijski pa i neki politički sustavi uvjeravaju nas da je životni smisao već osmišljen i identičan za sve, dok brojna duhovna učenja tvrde da smo mi ti koji ga trebamo osmisliti. Drugim riječima, neki tvrde da moramo slijediti već utabane staze, dok drugi mislioci tvrde da je smisao života upravo u kreiranju smisla života. U privilegiji da svojim srcima, umovima i djelima kreiramo unikatan potpis života.

Imati svrhu, odnosno snažan razlog za život jedan je od devet faktora koje je Kelly Turner otkrila da su bili zajednički svima koji su doživjeli radikalnu remisiju, o čemu je pisala u knjizi Radical remission. I dok su neki faktori možda i bili iznenađujući, mislim da se ovaj svima činio samorazumljivim. Logično je da će se netko više boriti za sebe ako osjeća snažan razlog za život. I logično je da će mu njegov imunosni sustav biti zahvalan na tome.

Jedno od istraživanja kojima se mjerio utjecaj nade na imunitet vodio je korejski psihijatar Sung-Wan Kim, zajedno s devet drugih korejskih liječnika i znanstvenika i to 2011. godine. Istraživali su odnos nade i staničnog imuniteta kod pacijentica s rakom dojke i zaključili da nadanje može biti povezano s imunitetom jer utječe na broj T-limfocita.

Volim povezivati nadu i smisao jer je ona jedna od najpreciznijih alata smisla. Zapravo, ona je jedna od elegantnijih instrumentalizacija osjećaja smisla. Možemo reći da je nada manifestacija osjećaja svrhe. I zato je važno nadati se. I naravno, napraviti sve što možemo da tu nadu pretvorimo u stvarnost.

Jedan od načina razbuđivanja osjećaja svrhe i približavanja tog osjećaja površini svog srca jest i kreiranje specifične vizualizacije/meditacije kojoj je cilj osmisliti željeni budući događaj kojem se jako nadamo.

Može se raditi o upisu sina na fakultet ili o zamišljanju njihova sretna života. Naravno, uvijek ohrabrujem da zamislimo i svoje sretne događaje kao što je otvaranje vlastite izložbe u voljenoj galeriji ili promocija prve knjige ili možda vjenčanje za osobu koju volimo i koja nas voli.

Bitno je da je riječ o događaju kojem se istinski radujemo i da kada mislimo o njemu osjećamo preplavljujuću radost. Primjerice, ako zamišljamo trudnoću, ali nas je istovremeno strah hoće li hormoni razbuktati neke kancerogene stanice, bolje je zamisliti nešto drugo. Nešto uz što imate nedvosmisleno osnažujuće emocije.

Nemojte kopirati druge, važno je da je riječ o vašem snu, kakav god da je. Možete zamišljati i kako obrađujete idealan vrt i imate sve vrijeme ovog svijeta za uživanje u svom malom raju. Svejedno je o čemu je riječ. Važno je samo da je riječ o vašim snovima. Tako ćete iscjeljujuću energiju nade ukorijeniti u stanicama. Tako se ona može dublje ucijepiti u vas.

Olakšava i ako ste i prije razvijanja bolesti imali neku ohrabrujuću emociju uz taj svoj podvig koji je fokus vizualizacije. Ako ste se i prije zamišljali kako pišete knjigu ili primate svoju bebu u naručje odmah nakon poroda. To će vam olakšati da i sadašnje emocije budu intenzivnije, ali nije uvjet. Mnogima će to poći za rukom, odnosno za srcem, i ako je riječ o potpuno novom snu za koji niste već vezali neke emocije.

Željeni događaj ili san neka svakako bude u relativno bliskoj budućnosti, naprimjer od tri do osam godina.

Svakako nakon svih tretmana liječenja kada već lakše možete zamisliti da vam se vratila fizička snaga, voljeni obrisi starog života, ali i željeni obrisi nekog novog života. Nije dobro da bude događaj usred liječenja jer si tada vjerojatno još nećete biti svoji, a i nije ostvarena pobjeda. Ali nije dobro ni zamišljati nešto za dvadeset godina jer ćete to teže doživjeti kao nešto realno.

Vizualizaciju radite tako da zamišljate taj događaj i uživate u energiji ispunjenosti, radosti, nade, smislenosti…

Samo se kupajte u toj energiji. Neki će zamisliti sve detalje vjenčanja ili promocije ili prvog dojenja, neki će čuti i glazbu, neki će osjetiti i mirise i osmisliti cijelu scenografiju, dok će nekima biti prirodnije zadržati se samo na osjećaju jer nemaju oko za detalje. Ali cilj je da uživate u toj energiji, da vas ispuni.

Dobro ju je raditi jednom dnevno i to kada ste dobro, a ne samo kada niste.

Razumijem da će to nekima zvučati čudno, ali većina tehnika ima najviše smisla upravo kada ste dobro. Jer tada možete od dobrog osjećaja doći do izvrsnog. Tada možete najdublje ukorijeniti zdravu energiju ove vizualizacije ili bilo koje tehnike. Tada istinski profitirate.

Većina se sjeti napraviti nešto tek kada nije dobro, a tada su već zakasnili. Jer od lošeg osjećaja možete doći samo do prolaznog. Kada se već utapate, imate cilj samo dignuti glavu iznad površine. A kada hodate ili trčite, možete i poletjeti. Zato je važno ovu vizualizaciju raditi kada ste dobro.

Sada ste već navikli na moj pristup pa shvaćate da jednom dnevno nije naredba. A ako dođe dan kada vam ne ide vizualizacija, u redu. Bolje je odustati od nje nego forsirati i napraviti je bez prave želje. Odmorite se i napravite nešto drugo što smatrate korisnim ili jednostavno uživajte u odmoru od svega. Ova tehnika ne služi stvaranju stresa, nego serotonina i dopamina.

Naravno da ta vizualizacija nije jedini način buđenja nade.

Izvrsno je i družiti se s ljudima koji su već pobijedili u izazovu koji vas očekuje. Iako se meni čini da nas može inspirirati svaka posebna osoba koja je nadrasla neki izazov, ljudi se obično najlakše poistovjete s ljudima koji su nadrasli isti izazov. Disleksičari će biti nadahnuti poslovno i životno uspješnim disleksičarima, netko tko želi prohodati osobom kojoj je to uspjelo, a netko tko se bori s rakom najčešće će inspiraciju osjetiti upravo u osobi koja je pobijedila rak.

Osim što se možete nadahnuti njihovim primjerom, možda možete otkriti i poneku njihovu tajnu. I možda ćete je morati prevesti na svoj jezik stvarnosti. Primjerice, možda je ta osoba vjerovala da će promjenom prehrane pobijediti bolest, ali nije nužno da i vi na taj isti način promijenite prehranu, nego da pronađete nešto u što vi jednako vjerujete kao što je ta osoba vjerovala u promjenu prehrane. Možda to i jest promjena prehrane, a možda je i neka druga životna promjena. Nije nužno slijediti isti put, nego pronaći jednako moćno oružje!

Često smo prešablonasti pa samo kopiramo nečiji jelovnik, rutinu vježbanja ili neke dodatke prehrani, ali ta je osoba unikat i vi ste unikati. Vrlo je moguće da istim radnjama pripisujete drugo značenje. Tako da vi trebate pronaći nešto što će za vas imati isto značenje u procesu iscjeljenja, a ne nužno kopirati tuđu radnju.

Svako reduciranje stresa također je preporučljivo jer je nada alergična na stres. Jednostavno ne idu zajedno. Odbijaju se. S druge strane, ohrabruje se sve što će u vama buditi osjećaj zahvalnosti, zadovoljstva, mira, ispunjenosti… Jer takve senzacije privlače nadu. A i olakšavaju da osjećamo smisao ili nam pak pročišćuju i osnažuju motivaciju za kreiranje osjećaja smisle-nosti.

Ohrabrujem sve što u vama može probuditi realnu nadu. Jer ona će vam nahraniti dušu, a to će onda osnažiti vaše tijelo.

Sretno!

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.