Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV

Brinemo se za sebe i svoje potrebe jer se volimo i poštujemo!

To je najpreciznija instrumentalizacija pojma pozitivne sebičnosti. Ne znači da smo apsolutno sebični i da se brinemo samo za sebe, već da smo pozitivno sebični u smislu da se brinemo za sebe, svoje potrebe i snove jer smo si vrijedni. Jer držimo do svojih snova. Jer znamo da tako pokazujemo ljubav prema sebi. Jer, na kraju krajeva, znamo da ćemo tako i drugima dati najbolje od sebe.

To ne znači da smo uvijek prvi na listi osoba čije ćemo potrebe zadovoljiti, ali svakako znači da se redovito borimo za to mjesto. I svakako znači da nismo redovito posljednji. A upravo je to česta situacija s brojnim ženama koje su razvile rak.

Ranije u knjizi spomenuo sam tzv. C tip osobnosti koji karakterizira želja za ugađanjem drugima, averzija prema konfliktima, neizražavanje emocija, toksična pristojnost… Zapravo, bilo bi precizno reći da su to toksično nesebični ljudi. I znam da to ima oksimoronski prizvuk jer kako mogu i pomisliti da bi nesebičnost mogla biti toksična. Jer naravno da nesebičnost, sama po sebi, nije negativna.

Nesebičnost može postati toksična samo ako zbog kompulzivne potrebe da stalno uslužujemo druge uporno zanemarujemo sebe.

Ako smo si stalno na posljednjem mjestu. Ako mislimo da ćemo biti zadovoljni samo ako zadovoljimo sve oko sebe. I onda se trudimo i trudimo i trudimo… Uzaludno…

I možda ima nekih razdoblja kada nam se čini da smo na pragu uspjeha i da konačno možemo odahnuti jer su svi oko nas zadovoljni, ali takvi trenuci presporo dođu i prebrzo prođu. Zato imate osjećaj kao da stalno lovite vlastiti rep. Vjerujem da ste gledali pse kako to rade, uživo ili na Youtubeu. Čak će i povremeno uloviti vlastiti rep, ali ne traje baš dugo. Umjesto zadovoljstva javi se frustracija. Točno se tako i mi osjećamo kada potrebe svih drugih stalno stavljamo ispred svojih. Kada smo toksično prepristojni prema drugima, zapravo smo tragično nepristojni prema sebi i svojim potrebama.

Nemojte me pogrešno shvatiti jer se doista trudim ogroman dio sebe davati drugima i to je velik dio mog života. Ali ima jedan važan ali. To sve radim bez zanemarivanja sebe. To što pomažem drugima ne znači da zanemarujem sebe i svoje potrebe. Već znači da imam prilično sređen život pa mogu pomagati drugima.

I ne pomažem im da bih dobio njihovo odobravanje. Ne pomažem im da bih dobio osjećaj vrijednosti. Njega već imam. Pomažem jer mogu pomoći.

Ali ću vrlo rado uzeti vrijeme i za sebe. Vrlo rado ću si pokloniti ono što mi je potrebno. Možda će biti dana kada neću stići zadovoljiti neke svoje potrebe, možda će biti i takvih razdoblja, kao što je bila situacija s potresom u Sisačko-moslavačkoj županiji kada sam tjednima boravio dolje i stalno organizirao humanitarne akcije i kada je čak i ova knjiga bila na čekanju. Mjesec i pol dana nisam napisao niti jednu jedinu riječ, a bio sam u završnoj fazi. Pisanje knjiga za mene je sveta stvar, to je moja misija pa takvo odgađanje za mene ima jako veliko značenje. Ali nisam dvojio ni sekunde jer sam osjećao da trebam i mogu pomoći.

No to je bila iznimka, a ne pravilo. Sigurno ne vodim svoj život tako da su moje svetinje stalno na čekanju. Ponekad jesu jer procijenim da sam potrebniji nekome drugome, ali moji snovi uvijek dođu na red. Uvijek. Jer bi mi inače život bio u neredu.

Na kraju krajeva, ako se dobro brinem za sebe, mogu se bolje brinuti za druge

O tome je riječ. Biti pozitivno sebičan nikako ne znači da mislite samo na sebe, ali doista znači da mislite i na sebe kako biste i sebi i drugima dali najboljeg sebe. Jer ste svjesni da ćete zadovoljavanjem svojih potreba i življenjem svojih snova drugima dati najboljeg sebe i najbolje od sebe!

Mudro je zadovoljiti svoje potrebe jer su važne. Vrijedne. Jer ste vi vrijedni. Tako pokazujete odgovornost prema sebi, prema svom životu. Brinuti se za sebe znači pokazati ljubav. Prema sebi. I životu uopće.

I kao što sam jednom napomenuo – molim vas da se brinete za sebe i svoje potrebe prije nego što se maksimalno iscrpite. Prije nego što vam energetska baterija dođe na minimum, prije nego što obolite. Idealno je pokloniti si ekstra pažnju čim vidimo da nismo u top izdanju. A ne čekati da nam baterija uđe u crveno.

Jer kada se dobro brinemo za sebe volim zamišljati da imunitetu dajemo injekciju najsnažnijih mogućih vitamina. Vjerujte mi, bit će vam zahvalan!

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.