Sve ideje koje sam već s vama podijelio u ove dvije godine ključne su za pružanje istinske podrške našim voljenima kada se borimo za zdravlje. Uvijek će biti korisno biti nečija emocionalna sjenka, a ne emocionalni terorist, postavljati otvorena pitanja ili pak više slušati, a manje pretpostavljati. Naravno, sva su pravila poput gline i treba ih prilagoditi svakoj konkretnoj osobi u konkretnoj situaciji, ali uvijek je zdravije suosjećati s nekima, nego sažalijevati tu osobu. Ljubav će, naravno, uvijek biti dio rješenja, ali voljenje će izgledati drugačije za različite ljude. Različitim je ljudima potrebna i različita vrsta slušanja, a i emocionalna sjenka može izgledati različito u različitim scenarijima i različitim fazama oporavka. Zato je uvijek važno postavljati otvorena pitanja i slušati… I slušati… I čuti svoje voljene. Da shvatite kako prilagoditi sva ova pravila njihovom karatkeru i konkretnom trenutku.

Konkretne upute ćete tek ponekad dobiti od njih. Nekada ih ni sami ne znaju, nekada im je neugodno nešto tražiti, a nekada su uvjereni i da ne zaslužuju vašu pomoć… A i moguće je da se same upute promijene s vremenom. Jer vrsta pažnje koja im je odgovarala neposredno nakon dijagnoze možda nije vrsta pažnje koja im paše dva mjeseca poslije. Zato je važno slušati… I slušati… I slušati…

Jer 100 ljudi vjerojatno će imati 77 različitih načina koji im odgovaraju. Tek će se tu i tamo nešto ponavljati, ali zapravo će svaka oboljela osoba imati svoje potrebe, svoje ritam oporavka i način komunikacije koji im odgovara. Jer smo svi unikati i unikatne su i naše reakcije na iste životne situacije.

I zato ponavljam jedna od najvažnijih savjeta – želite li biti najbolja moguća podrška svojim voljenima postavljajte im otvorena pitanja. I slušajte. Slušajte… Slušajte…

Svoj biste pristup trebali prilagođavati konkretnoj osobi i konkretnoj situaciji u kojoj je ona nalazi. Npr., ako je u ranjivoj fazi, molim vas da budete malo blaži i izbjegavate sve što bi ih moglo dodatno rastužiti i uznemiriti. Ako su već uspostavili kontrolu nad bolešću i dobro se osjećaju, onda već možete biti malo spontaniji i slobodniji.

Npr., ista rečenica da netko više nema rak jer ga je izvadili i operacija je prošla dobro može izazvati sasvim oprečne reakcije. Ako u tom trenutku još niste uspostavili kontrolu nad bolešću i emocije su izvan kontrole, možda ćete tu izjavu doživjeti kao da se omalovažava vaš strah i osjećaj nesigurnosti.

S druge strane, neke će upravo ta rečenica doista utješiti. Bilo da je došla od liječnika ili članova obitelji. Ali njihova utroba tada nije bila u centrifugi kaosa nakon što im je dijagnoza otela tlo pod nogama. Oni su već bili smireniji i osjećali se sigurnije pa su tu izjavu doživjeli kao dodatno ohrabrenje, a ne prisilno umanjivanje ozbiljnosti njihove situacije.

Dakle, uvijek je dobro pitati se kako će neka rečenica djelovati na osobu u osjetljivom razdoblju, bilo da se radi o medicinskoj ili nekoj drugoj životnoj krizi. Tada je mnogo manje važno da se mi slobodno izrazimo. Neusporedivo je važnije da dobro utječemo na svoje voljene kada se bore za zdravlje i/ili za vraćanje osjećaja tla pod nogama.

Otvorena pitanja, otvorena pitanja, otvorena pitanja, dragi moji.

U njima je ključ!

Tako ćete imati najbolje šanse za prilagođavanje svog pristupa konkretnoj osobi u konkretnoj fazi borbe za zdravlje!

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.