Sindrom iritabilnog debelog crijeva (kolona)

Sindrom iritabilnog debelog crijeva ( kolona ) je česta  grupa poremećaja; poznat i pod drugim nazivima kao npr. nervozna indigestija, funkcionalna dispepsija, iritabilni kolon.

Sindrom iritabilnog debelog crijeva ( kolona ) je česta  grupa poremećaja; poznat i pod drugim nazivima kao npr. nervozna indigestija, funkcionalna dispepsija, iritabilni kolon, spastički kolon te intestinalna neuroza; koji označava kliničku cjelinu koja je karakterizirana kombinacijom sljedećih simptoma:

  • trbušna bol,
  • izmjenjena funkcija crijeva,zatvor (konstipacija) ili proljev (dijareja),
  • hipersekrecija sluznice kolona,
  • dispeptični simptomi (nadurost,mučnina,anoreksija),
  • različiti stupanj anksioznosti ili depresije.

Radi se o sindromu koji se javlja kod odraslih osoba, a dvije trećine oboljelih su žene ; kod djece je bolest gotovo nepoznata , a kod starijih se dosta rijetko javlja.

Glavni čimbenici u nastanku sindroma iritabilnog crijeva

Smatra se da tri glavna čimbenika postaju itekako značajni u nastanku sindroma iritabilnog crijeva:

Motorna aktivnost crijeva

Ne postoje poremećaji bilo pokretljivosti ili električne aktivnosti crijeva koje bi bile specifične za ovaj sindrom.Međutim , dosta se često može otkriti predivertikularno oboljenje na osnovu povećane širine cirkularnih mišića sigmoidnog crijeva , povećane segmentacije i nepropulzivnog intraluminalnog tlaka.Motorna aktivnost debelog crijeva  (kolona ) je nenormalno povećana kod osoba sa bolovima u njemu , npr. poslije objeda , poslije davanja cholecystokinina ili holinergičkih lijekova, ili poslije emocionalnog stresa.

Psihološki stres

Većina bolesnika sa sindromom iritabilnog debelog crijeva ( kolona ) ispoljava smetnje u vrijeme stresa.Poremećaj funkcije debelog crijeva je uobičajena tjelesna manifestacija emocionalne napetosti.Svima nam je dobro poznato da različiti emocionalni činioci mogu dovesti do promjena u funkciji probavnog sustava.Tako se prilikom javnih nastupa bilo koje prirode ( studenti,kantautori,predavači, itd .) pojavljuje suhoća u usnoj šupljini , stezanje u grlu ; pri psihičkoj napetosti i strahu iznenadni proljev ili gubitak teka ; pri neugodnim psihičkim doživljajima mučnina i povraćanje.Prestankom psihičkog podražaja obično nestaju gore navedene tegobe.Među psihičkim čimbenicima znatnu ulogu imaju i razmirice u obitelji i na radnom mjestu , bolest i smrt u obitelji , te rastanak od nje kao i novčane poteškoće.I psihičke traume iz djetinjstva , napetost u obiteljskom životu , alkoholizam , rastava ili gubitak roditelja ili bračnog partnera , psihička i fizička kažnjavanja, pojave su na koje se često nalazi u anamnezi bolesnika s različitim funkcionalnim promjenama u probavnom sustavu.

Dijetalne navike

Prehrana sa malo ostataka može biti predisponirajući čimbenik u nastajanju ovoga sindroma dok uzimanje alkohola te pušenje pogoršavaju već postojeću simptomatologiju.Kod određenih bolesnika treba uzeti mogućnost postojanja laktozne nepodnošljivosti.

 
Kliničke manifestacije bolesti i postavljanje dijagnoze

Od bitne je važnosti da se isključi postojanje organskog oboljenja probavnog sustava kao mogući uzrok ovog sindroma.Obično anamnestički podaci već ukazuju na nervozu te emocionalne poremećaje; usmjerena pažnja na probavni sustav te navike na klizme i laksativna sredstva, mogu biti prominentne crte.Osim toga postoji jako varijabilan kompleks probavnih smetnji; mučnina i povraćanje , anoreksija , zadah iz usta , nadutost,količni bolovi ( prisutni kod skoro svih bolesnika sa ovim sindromom ), zatvor ili proljev; histerija ili depresija su nerijetko prisutni.Neki put simptomi se mogu širiti i na grudni koš u vidu bolova i pritiska.Uobičajeno je da se gore navedeni simptomi pogoršavaju sa uzimanjem hrane , kao i da tijekom noći bolesnik nema nikakvih smetnji.
Prilikom fizikalnog pregleda kod oboljelih se otkriva jedna veća ili manja trbušna bolna osjetljivost duž toka debelog crijeva.Sigmoidoskopijom / kolon ileoskopijom se mogu otkriti često izraženi spazmi ( grčevi ) , te mukus ( sluz ) u lumenu debelog crijeva, a često se može i isprovocirati nastanak simptoma oboljenja.Rendgenskim pretragama probavnog sustava mogu se otkriti promjene u pokretljivosti ( motilitetu ) crijeva bez nekih drugih evidentnih abnormalnosti.Od laboratorijskih pretraga neophodno je načiniti kompletnu krvnu sliku te pregled stolice na okultno krvarenje , te isključiti eventualnu prisutnost infestacije parazitima te infekcije bakterija patogenih sojeva.

Liječenje

Jedan od najvažnijih aspekta u tretmanu ovog sindroma je razuvjeravanje pacijenta da se ne radi o nikakvom teškom i organskom oboljenju.Liječenje ovog stanja je dosta  komplicirano te zahtijeva mnogo strpljenja od strane bolesnika kao i od samog liječnika.Liječnik treba protumačiti bolesniku bit ovog oboljenja te ga upozoriti da njegove teškoće nisu posljedica neke organske bolesti, te da ga se oslobodi straha od raka ili ulceroznog kolitisa.ž

Dijeta

Ne postoji jednostavna i jedinstvena dijeta koja se može primjeniti na sve bolesnike sa ovim sindromom.Dijetalna prehrana ne smije biti prestroga i mora biti sastavljena tako da ni količinski ni kakvoćom ne izazove  preveliku motornu i sekretornu aktivnost probavnog sustava.Neki bolesnici dobro reagiraju na povećanje celuliznih vlakana u prehrani.Gruba je pogreška ako bolesnik sa zatvorom ( opstipacijom ) izbjegava ili isključuje iz prehrane povrće i voće , jer su ti sastavni dijelovi prehrane najbolji podražaj crijevne peristaltike.Isključivanje mlijeka i mliječnih proizvoda može dovesti do znatnog poboljšanja simptoma , kod nekih bolesnika.

Osobne navike

Od velike je važnosti uzimanje hane u određeno vrijeme , adekvatno spavanje te tjelovježba i relaksacija.Po mogućnosti trebalo bi znatno ograničiti pušenje te uživanje kofeina i alkohola. 

Psihoterapija

Kao što je već gore napomenuto, od velike je važnosti umiriti bolesnika te kada se dijagnoza postavi, razuvjeriti ga da ne boluje od nekog organskog oboljenja koje bi moglo biti uzrok njegovih tegoba.Potrebno je analizirati sve one čimbenike koji su doveli do pojave ovog sindroma i pokušati da ih bolesnik savlada ili ukloni.Anksiozna stanja i depresiju treba liječiti na adekvatan način.

Simptomatski tretman

U liječenju ovog sindroma koriste se spasmolitici , antidijaroici ( ukoliko su prisutni proljevi ) , sedativi te antidepresivi.
Također je korisno pribjeći jednoj zdravoj dijeti integriranoj sa dobrom fizičkom aktivnosti.

Ocijenite članak

Ocjena 4.00 (broj glasova: 2)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)