U posljednje vrijeme sve se češće spominje pojam foto-imuno protekcije, iako se godinama govori o fotozaštiti ili fotoprotekciji pod čime se podrazumijeva zaštita kože od štetnog djelovanja UV zraka.

To je neizostavni dio ponašanja na suncu kada se uobičajeno koriste proizvodi s visokim zaštitnim faktorom te mnogobrojni načini mehaničke zaštite kao što su šeširi, suncobrani, odjeća i debeli hlad.

Sunčev spektar ima različite valne duljine od kojih na kožu djeluje vidljivi dio spektra te UVA i UVB zrake. UVB zrake djeluju više u površinskim dijelovima kože te uzrokuju opekotine, taman ten, hiperpigmentacije i imunosupresiju te razvoj malignih tumora kože. UVA zrake djeluju dublje u koži te uzrokuju starenje kože i nastajanje malignih tumora kože.

Sve se više spominje i štetno djelovanje vidljivog dijela spektra tj. plavo ili ljubičasto svjetlo koje prodire u kožu te plavo svjetlo koje zrače monitori i zasloni mobitela. Plava svjetlost može uzrokovati oštećenje stanica kože kao i preuranjeno starenje. Stalna izloženost kože lica ekranu kompjutora isušuje kožu lica, vodi u prečesto treptanje i žmirkanje čime su izražajnije bore oko čiju i peckanje očiju. Koža lica postaje suha, dehidrirana, siva bez površinske napetosti. Plavo svjetlo s ekrana oštećuje kožu dubinski i dovodi do preranog starenja kože, stimulira tirozin i proizvodnju melanina, uzrokujući nastanak hiperpigmentacija.

Kako sve navedeno potiče nastajanje slobodnih radikala, oštećenje kože te imunosupresivnog djelovanja na kožu vrlo je bitno kožu zaštititi. U proizvodima za lokalnu primjenu koji imaju oznaku SPF mogu se nalaziti fizikalni ili kemijski zaštitni faktori.

Fizikalni i kemijski filteri u preparatima štite od sunca na različite načine.

• Fizikalni filteri su anorganske tvari kao što je mineralni pigmenti (npr. titanoksidi) koje odbijaju UV zrake od kože.

• Kemijski filteri su organske tvari koje upijaju UV zrake i neutraliziraju ih u koži.

Zato se kemijski zaštitni faktori moraju nanijeti pola sata do sat prije sunčanja kako bi se aktivirali i upili u kožu, a mineralni se mogu nanijeti neposredno prije sunčanja. Kemijski zaštitni faktori se ne preporučuju djeci, trudnicama i osobama alergičnima na kozmetiku.

Preparati sa “sun block” zaštitom maksimalno sprječavaju prodor sunčevih zraka u koži. Oni sadržavaju tvari kao titan-dioksid i cink oksid, čije čestice poput zrcala odbijaju zrake sunca.

Osim preparata za lokalnu primjenu kako bi se koža zaštitila od imunosupresivnog djelovanja sunčevih zraka i nastajanja slobodnih radikala danas se sve češće preporučuje i uzimanje oralnih praparata koji čuvaju kožu. To je se vrlo djelotvorno pokazalo u osoba koji imaju alergiju na sunce jer je njihov problem najizraženiji ljeti kao i u osoba s rozaceom koja je vrlo često najizraženija baš tijekom ljeta. Njihovo uzimanje se preporučuje tijekom ljeta u osoba koje su imale neki od oblika malignih tumora kože, osoba s aktiničkim keratozama, alergijom na sunce te osobama koje imaju svijetlu put i vrlo često izgore na suncu.

Od preparata koji se primjenjuju najpoznatiji je betakaroten koji se primjenjuje godinama. Danas je u širokoj primjeni astaksantin – crveni pigment koji se nalazi u različitim organizmima: škampima, rakovima i jastozima te lososu. Ovaj prirodni antioksidans dobiva se iz alge Hematococcus pluvialis koji svojim djelovanje štiti alge od jakog utjecaja sunca. Hematococcus pluvialis alge mogu se i uzgajati radi proizvodnje astaksantina. Boja astaksantina je narančasto – crvena i pripada u biljne boje koji se nazivaju karotenoidi.

Foto-imunoprotektvino djeluje i ekstrakt paprati Polypodium leucotomos koji inhibira nastajanje slobodnih radikala i oštećenje kože.

Iz sveg navedenog može se zaključiti da je zaštita kože vrlo bitna jer je to najveći organ te ga treba očuvati zdravim.