Alergijske su bolesti skupina različith kliničkih entiteta kojima je zajednički temelj imunološka upala uzrokovana interakcijom antigena i protutijela u ponovljenom kontaktu.

U užem smislu to su reakcije na vanjske antigene (alergene), a posreduju ih protutijela IgE i medijatori oslobođeni iz mastocita i bazofila. Važno je utvrditi uzročnog alergena zbog činjenice da se osnova terapije u većine alergijskih bolesti zasniva na njihovoj eliminaciji. Na temelju podataka detaljno uzete anamneze, određuju se imunološki testovi in vivo i in vitro i druge laboratorijske pretrage kojima pokušavamo utvrditi uzročni alergen, vrstu imunološke rakcije i klinički entitet. U alergološkoj praksi najčešće korišteni testovi in vivo su kožni test (engl.prick test), intrakutani i epikutani test, provokativni test sa uzročnim alergenom i ispitivanje nespecifične i specifične bronhalne hiperreaktivnosti spirometrijskim metodama.

Od in vitro postupaka u dijagnostici alrgijskih bolesti najčešće se primjenjuju slijedeći testovi : kvantitativno mjerenje imunoglobulina (RID), ukupni IgE (RIST), specifični IgE i IgG (RAST na pojedine alergene), ukupna hemolitička aktivnost komplemenata (CH50) i pojedine komponente (C3 ,C4 ,C1 –inhibitor i drugi), razina cikulirajućih imunokompleksa, testovi in vitro za ispitivanje stanične imunološke aktivnosti.

Tipične i najčešće alergijske reakcije manifestiraju se promjenama na pojedinim dijelovima tijela ili organima, na kojima mogu nastati čak i bolesti kao što su upala očiju –konjuktivitis, kihanje – rinitis, upala dišnih puteva –bronhitis, napad gušenja – bronhalna astma, promjene na koži – ekcem, koprivnjača –urtikarija. 

ALERGIJSKA SVOJSTVA MEDA

Kod mnogih liječnika i ostalih medicinskih djelatnika postoji uvjerenje da je med proizvod koji izaziva alergiju (pojačanu osjetljivost) i zbog toga ga stavljaju na listu zabranjenih proizvoda za osobe s alergijskim bolestima. Provedena su brojna klinička ispitivanja na oglednim životinjama koje su senzibilizirane jednokratnim dozama meda od preko 3 grama po kilogramu tjelesne težine što istovremeno predstavlju dozvoljenu dozu konzumiranja.

Praćen je imunosupresivni učinak meda i stvaranje alergen specifičnih humoralnih antitijela. Kada su u pitanju alergijske reakcije u ljudi, pčelinji med može također izazvati senzibilizaciju organizma. Kroz desetogodišnje studije praćeni su pacijenti koji su u svojoj povijesti bolesti imali alergijski rhinitis (hunjavicu) kao i dvije različite epizode angioedema kojeg su pratili : disfagija (otežano gutanje), disfonija (otežani govor) i dispneja (otežano disanje). Svi navedeni klinički simptomi manifestirali su se već nakon5 minuta po uzimanju meda. Kožni test i specifični IgE bili su pozitivni kao i u bolesnika alergičnih na pelud.

Konzumiranje meda može dovesti do alergijskih reakcija ali samo pri jednokratnom konzumiranju veće količine meda, odnosno ukoliko se uzima više od 5 grama po kilogramu tjelesne težine. Potrebno je naglasiti da je je preporučljiva dnevna doza meda 1 do 2 grama po kilogramu tjelesne težine , maksimalno 3 grama, podijeljeno u 3 ili više obroka .Drugim riječima maksimalna dnevna doza za odraslu osobu tjelesne težine 75 kilograma je 150 do 225 grama, a za dijete od 10 kg je maksimalna dnevna doza 20 do 30 grama podijeljeno u 3 obroka .

Kao potvrda ove tvrdnje su ispitivanja liječnika na desecima tisuća pacijenata kako oboljelih tako i zdravih koji svakodnevno konzumiraju med. Pojava alergije bila je zabilježena u 8 pacijenata od 10 000 ispitanih (0,8 promila), a u drugim studijama koje su obuhvaćale nekoliko tisuća bolesnika koji su liječeni pčelinjim medom i koji su pored inhalacija, elektroforeze i lokalnih aplikacija meda u toku liječenja i svakodnevno konzumirali od 1-3 grama meda na kilogram tjelesne težine nije bilo nijednog slučaja alergijske reakcije .  

MED I PELUD KAO ANTIALERGENI

Iz prakse i stručne literature poznati su slučajevi desenzibilizacije pomoću meda u ulozi antialergena. Klasična medicina nudi nekoliko mogućnosti za liječenje alergija. Jedna od tih mogućnosti je hiposenzibilizacija, pri čemu se organizam učini manje osjetljivim ili neosjetljivim odnosno, navikne se na nešto. U ovom obliku terapije alergičnoj osobi daje se postupno aktualni alergen u sve većoj dozi sve dok organizam ne prestane reagirati ili reagira vrlo slabo.

Ta spoznaja navela je američke liječnike na zaključak damed iz kraja u kome bolesnik živi svakako sadrži ne samo pelud na koji organizam reagira nego i druge sastavnice koje slično djeluju. U terapiji hiposenzibilizacije koristi se prirodan med koji nije zagrijavan preko 37 stupnjeva Celzijevih i koji nije filtriran kroz najfinija kvarcna sita jer time gubi svoju biološku farmakoterapijsku vrijednost.

Velike znanstvene studije na desetcima tisuća pacijenata sa alergijskim bolestima, peludnom groznicom i astmom pokazale su da već i jedna kavena žličica meda porijeklom iz kraja gdje pacijent živi, u 90 posto slučajeva dovodi do izlječenja ili znatnog poboljšanja.

Med i peludna zrnca u medu, koji se koriste kao alergeni za imunizaciju alergija uzrokovanih peludom, moraju se uzimati iz najbližeg pčelinjaka odnosno ne veće udaljenosti od 20 do 40 kilometara udaljenog od mjesta boravka pacijenta, jer samo ovi medovi sadrže sve alergene koji uzrokuju alergijske tegobe.

ZAKLJUČAK

U liječenju alergijskih bolesti postignuti su značajni rezultati. Postoje teškoće zbog sporog pronalaženja njihovog uzroka i načina širenja pri čemu važnu ulogu ima čitav kompleks raznovrsnih unutarnjih i vanjskih čimbenika. Statisički podaci ukazuju da su alergijske reakcije u naglom porastu u svim zemljama svijeta. Problemom alergija bave se mnogi liječnici i klinike, koji ujedinjujući svoje znanje u okviru međunarodnog saveza alergologa. Apiterapija će zasigurno imati sve značajnije mjesto u liječnju alergijskih bolesti.

Svakodnevnim konzumiranjem pčelinjih proizvoda, kao visokovrijednih neprerađenih namirnica u organizam se unose mnoge tvari koje su često nedostupneu prehrani koja obiluje prerađenim namirnicama. Na taj način potiče se i održava homeostaza organizma koja je osnovni uvijet zdravlja i prevencije bolesti.