Sindrom iritabilnog debelog crijeva (kolona)

Sindrom iritabilnog crijeva (kolona) je česta  grupa poremećaja; poznat i pod drugim nazivima kao npr. nervozna indigestija, funkcionalna dispepsija, iritabilni kolon. spastički kolon te intestinalna neuroza.

Što je sindrom iritabilnog crijeva (iritabilni kolon) te koji su simptomi?

Sindrom iritabilnog debelog crijeva (iritabilni kolon, eng. skraćenica : IBS) je česta grupa poremećaja te se javlja kod odraslih osoba, a dvije trećine oboljelih su žene. Kod djece je bolest gotovo nepoznata, dok se kod starijih osoba pojavljuje dosta rijetko. 
Najčešći simptomi koji karakteriziraju iritabilni kolon su:

  • trbušna bol
  • izmijenjena funkcija crijeva, zatvor (konstipacija) ili proljev (dijareja)
  • hipersekrecija sluznice kolona
  • dispeptični simptomi (nadurost, mučnina, anoreksija)
  • različiti stupanjevi anksioznosti ili depresije

Glavni čimbenici u nastanku sindroma iritabilnog crijeva

Smatra se da tri glavna čimbenika postaju itekako značajni u nastanku sindroma iritabilnog crijeva:

 

Motorna aktivnost crijeva

Ne postoje poremećaji bilo pokretljivosti ili električne aktivnosti crijeva koje bi bile specifične za ovaj sindrom.  Međutim, dosta se često može otkriti predivertikularno oboljenje na osnovu povećane širine cirkularnih mišića sigmoidnog crijeva, povećane segmentacije i nepropulzivnog intraluminalnog tlaka. Motorna aktivnost debelog crijeva (kolona) je nenormalno povećana kod osoba sa bolovima u njemu, npr. poslije objeda, poslije davanja cholecystokinina ili holinergičkih lijekova ili poslije emocionalnog stresa.

 

Psihološki stres

Većina bolesnika sa sindromom iritabilnog debelog crijeva (kolona) ispoljava smetnje u vrijeme stresa. Poremećaji funkcije tj. tegobe debelog crijeva su uobičajena tjelesna manifestacija emocionalne napetosti. Svima nam je dobro poznato da različiti emocionalni činioci mogu dovesti do promjena u funkciji probavnog sustava. Tako se prilikom javnih nastupa bilo koje prirode (studenti, kantautori, predavači, itd.) pojavljuje suhoća u usnoj šupljini i stezanje u grlu. Pri psihičkoj napetosti i strahu pojavljuje se iznenadni proljev ili gubitak teka, a pri neugodnim psihičkim doživljajima mučnina i povraćanje. Prestankom psihičkog podražaja obično nestaju gore navedene tegobe. Među psihičkim čimbenicima značajnu ulogu imaju i razmirice u obitelji i na radnom mjestu, bolest i smrt u obitelji te rastanak od nje kao i novčane poteškoće. I psihičke traume iz djetinjstva, napetost u obiteljskom životu, alkoholizam, rastava ili gubitak roditelja ili bračnog partnera, psihička i fizička kažnjavanja – pojave su na koje se često nalazi u anamnezi bolesnika s različitim funkcionalnim promjenama u probavnom sustavu.

 

Dijetalne navike

Prehrana sa malo ostataka može biti predisponirajući čimbenik u nastajanju ovoga sindroma dok uzimanje alkohola te pušenje pogoršavaju već postojeću simptomatologiju. Kod određenih bolesnika treba uzeti mogućnost postojanja laktozne nepodnošljivosti.

Kliničke manifestacije i postavljanje dijagnoze

Od ključne je važnosti da se isključi postojanje organskog oboljenja probavnog sustava kao mogući uzrok ovog sindroma. Anamnestički podaci obično već ukazuju na nervozu te emocionalne poremećaje. Usmjerena pažnja na probavni sustav te navike na klizme i laksativna sredstva mogu biti prominentne crte.

Osim toga,  postoji jako varijabilan kompleks probavnih smetnji:

  • mučnina i povraćanje
  • anoreksija
  • zadah iz usta
  • nadutost
  • količni bolovi ( prisutni kod skoro svih bolesnika sa ovim sindromom )
  • zatvor ili proljev
  • histerija ili depresija su također nerijetko prisutni

Ponekad se simptomi mogu širiti i na grudni koš u vidu bolova i pritiska. Uobičajeno je da se gore navedeni simptomi pogoršavaju uzimanjem hrane te da tijekom noći bolesnik nema nikakvih smetnji.
Prilikom fizikalnog pregleda kod oboljelih se otkriva jedna veća ili manja trbušna bolna osjetljivost duž toka debelog crijeva. Sigmoidoskopijom/kolon-ileoskopijom se mogu otkriti često izraženi spazmi (grčevi) te mukus (sluz) u lumenu debelog crijeva, a često se može i isprovocirati nastanak simptoma oboljenja. Rendgenskim pretragama probavnog sustava mogu se otkriti promjene u pokretljivosti (motilitetu) crijeva bez nekih drugih evidentnih abnormalnosti. Od laboratorijskih pretraga neophodno je načiniti kompletnu krvnu sliku i pregled stolice na okultno krvarenje te isključiti eventualnu prisutnost infestacije parazitima te infekcije bakterija patogenih sojeva.

Liječenje iritabilnog kolona

Jedan od najvažnijih aspekta u tretmanu ovog sindroma je razuvjeravanje pacijenta da se sindrom iritabilnog crijeva nije teško i organsko oboljenje. Samo liječenje iritabilnog kolona je dosta komplicirano te zahtijeva mnogo strpljenja od strane bolesnika kao i od samog liječnika. Liječnik treba protumačiti bolesniku bit ovog oboljenja te ga upozoriti da njegove teškoće nisu posljedica neke organske bolesti, te da ga se oslobodi straha od raka debelog crijeva ili ulceroznog kolitisa.

 

Dijetalna prehrana za sindrom iritabilnog crijeva (kolona)

Ne postoji jednostavna i jedinstvena dijeta koja se može primijeniti na sve bolesnike s ovim sindromom. Dijetalna prehrana za iritabilni kolon ne smije biti prestroga i mora biti sastavljena tako da ni količinski ni kakvoćom ne izazove  preveliku motornu i sekretornu aktivnost probavnog sustava. Neki bolesnici dobro reagiraju na povećanje celuliznih vlakana u prehrani. Gruba je pogreška ako bolesnik sa zatvorom (opstipacijom) izbjegava ili isključuje iz prehrane povrće i voće jer su ti sastavni dijelovi prehrane najbolji podražaj crijevne peristaltike. Isključivanje mlijeka i mliječnih proizvoda može dovesti do znatnog poboljšanja simptoma kod nekih bolesnika.

 

Osobne navike

Od velike je važnosti uzimanje hane u određeno vrijeme, adekvatno spavanje te tjelovježba i relaksacija. Po mogućnosti bi bolesnici trebali znatno ograničiti pušenje te uživanje kofeina i alkohola.

 

Psihoterapija

Kao što je već gore spomenuto, od velike je važnosti umiriti bolesnika te, kada se dijagnoza postavi, razuvjeriti ga da ne boluje od nekog organskog oboljenja koje bi moglo biti uzrok njegovih tegoba s debelim crijevom. Potrebno je analizirati sve one čimbenike koji su doveli do pojave ovog sindroma i pokušati da ih bolesnik savlada ili ukloni. Anksiozna stanja i depresiju treba liječiti na adekvatan način.

 

Simptomatski tretman iritabilnog kolona

U liječenju sindroma iritabilnog debelog crijeva koriste se:

  • spasmolitici
  • antidijaroici (ukoliko su prisutni proljevi)
  • sedativi
  • antidepresivi

Također je korisno pribjeći jednoj zdravoj dijeti integriranoj sa dobrom fizičkom aktivnosti.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika