Ne postoji jedinstveni dijagnostički test koji može utvrditi uzrok demencije. Demencija opisuje skupinu simptoma koji uključuju probleme s pamćenjem, razmišljanjem, govorom i promjene raspoloženja i ponašanja.Ovi simptomi su prisutni u znatnoj mjeri tako da ometaju bolesnika u svakodnevnim aktivnostima i čine ga ovisnim o pomoći okoline.

Liječnici koriste različite pristupe i alate kako bi pomogli u postavljanju dijagnoze. Iako liječnici gotovo uvijek mogu utvrditi ima li osoba demenciju, može biti teško identificirati točan uzrok. Dijagnoza uzroka demencije počiva na: povijesti bolesti, rezultatima testova kognitivnog statusa, fizikalnom i neurološkom pregledu i različitim dijagnostičkim testovima.

1. Povijest bolesti

Tijekom medicinskog pregleda liječnik će uzeti podatke o početku kognitivnih promjena i promjena u ponašanju. Također su bitni podaci o prošlim medicinskim problemima, kao i o svim lijekovima koje bolesnik uzima. Bitni su i podaci o upotrebi alkohola i životnim navikama.

2. Fizikalni pregled

Može pomoći u prepoznavanju zdravstvenih problema koji mogu uzrokovati simptome demencije. Uobičajeni uzroci simptoma sličnih demenciji su depresija, neliječena sleep apneja, delirij, nuspojave lijekova, problemi sa štitnjačom i nedostatak određenih vitamina. Ova stanja se mogu preokrenuti liječenjem.

3. Neurološki pregled

Tijekom neurološkog pregleda neurolog će pomno procijeniti znakove koji mogu signalizirati moždani udar, Parkinsonovu bolest, tumore mozga, i drugih stanja koja mogu narušiti pamćenje ili razmišljanje.

4. Testovi kognitivnog statusa

Testiranje kognitivnog statusa procjenjuje sposobnost pamćenja, razmišljanja i jednostavnog rješavanja problema. Neki testovi su kratki, dok drugi mogu biti vremenski intenzivniji i složeniji. Opsežnije testove mentalnog kognitivnog statusa često radi neuropsiholog za procjenu izvršnih funkcija, prosuđivanja, pažnje i jezika.

Takvi testovi daju opću sliku da li je osoba:

• Svjesna simptoma

• Zna datum, vrijeme i gdje se nalazi

• Može zapamtiti kratki popis riječi, slijediti upute i napraviti jednostavne izračune

Mini-Mental State Exam (MMSE) i Mini-Cog test su dvije najčešće korištene procjene. Tijekom MMSE, liječnik postavlja pacijentu niz pitanja namijenjenih testiranju niza svakodnevnih mentalnih vještina. Maksimalni MMSE rezultat je 30 bodova. Rezultat od 20 do 24 ukazuje na blagu demenciju, od 13 do 20 na umjerenu demenciju, a manje od 12 na tešku demenciju. U prosjeku, MMSE rezultat osobe s Alzheimerom opada za oko dva do četiri boda svake godine.

Tijekom Mini-Cog-a, od osobe se traži da izvrši dva zadatka: Zapamti i nekoliko minuta kasnije ponovi nazive tri uobičajena predmeta. Nacrta sat koji pokazuje svih 12 brojeva na pravim mjestima i vrijeme koje odredi ispitivač.

Rezultati ovog kratkog testa mogu pomoći liječniku da utvrdi je li potrebna daljnja dijagnostička obrada. Osim probirnih testova postoje i kompjuterizirani kognitivni testovi koji mogu puno detaljnije ispitati svaku kognitivnu funkciju posebno.

5. Genetsko testiranje

Postoje određeni geni koji povećavaju rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. Iako su genetski testovi dostupni trenutno se nigdje u svijetu ne preporučuju rutinsko genetsko testiranje na Alzheimerovu bolest.

Geni rizika: APOE-e4 se uglavnom koristi u kliničkim ispitivanjima za identifikaciju ljudi s većim rizikom od razvoja Alzheimerove bolesti. Nošenje ove genske mutacije samo ukazuje na veći rizik; ne ukazuje hoće li osoba razviti Alzheimerovu bolest ili da li osoba ima Alzheimerovu bolest. Genetsko testiranje na APOE-e4 je predmet brojnih kontroverzni.

Testiranje je također dostupno za gene koji uzrokuju autosomno dominantnu Alzheimerovu bolest (ADAD) ili “obiteljsku Alzheimerovu bolest”, rijedak oblik Alzheimerove bolesti koji čini 1 posto ili manje svih slučajeva. Ovaj oblik bolesti obično počinje ranije u životu, ponekad već u 30-im godinama.

6. Snimanje mozga

Snimanje mozga može pomoći u dijagnosticiranju demencije. Standardna medicinska obrada za Alzheimerovu bolest često uključuje strukturalno snimanje s magnetskom rezonancijom (MRI) ili kompjutoriziranom tomografijom (CT). Ovi se testovi prvenstveno koriste za isključivanje drugih stanja koja mogu uzrokovati simptome slične Alzheimerovoj, ali zahtijevaju drugačije liječenje. Strukturna slika može otkriti tumore, moždane udare, oštećenja od teške traume glave i druga stanja.

Tehnologije snimanja donijele su revoluciju u razumijevanju strukture i funkcije mozga. Osim strukturalnih snimaka mozga postoje i funkcionalne snimke (PET CT) koje mogu pokazivati poremećaje metabolizma određenih regija mozga kao i razine beta-amiloida, obilježja Alzheimerove bolesti. Ove tehnike se ne rade rutinski već kod indiciranih bolesnika u kojih dijagnoza demencije nije u potpunosti razriješena.

7. Analiza cerebrospinalnog likvora

Alzheimerovu bolest karakteriziraju abnormalne nakupine proteina zvanih amiloid i tau u mozgu. Te se promjene ogledaju u razinama bjelančevina u likvoru, pa lumbalna punkcija može pokazati da li je mozak zahvaćen Alzheimerovom bolešću. Osim u Alzheimerovoj bolesti analiza cerebrospinalnog likvora je izuzetno bitna u infekcijama mozga kao i u nekim drugim bolestima koje zahvaćaju mozak. Cerebrospinalna tekućina se dobiva tehnikom lumbalne punkcije i primarno se radi u bolesnika u kojih dijagnoza demencije nije u potpunosti razriješena.

Rano otkrivanje uzroka demencije je važno jer se neki uzroci mogu liječiti. Iako se uzroci demencije poput Alzheimerove bolesti ne mogu izliječiti mogu se liječiti tegobe na načine koji mogu poboljšati funkcioniranje i kvalitetu života te usporiti stopu pogoršanja simptoma.