Alzheimerova bolest je progresivni neurodegenerativni poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Jedan od najizazovnijih simptoma koji se javljaju u okviru ovog stanja je uznemirenost. Uznemirenost obuhvaća niz ponašanja, od nemira i agresije do emocionalnog stresa, koja mogu značajno utjecati na dobrobit osoba s Alzheimerovom bolešću i njihovih skrbnika. U ovom tekstu navesti ćemo uzroke i posljedice agitacije kod Alzheimerove bolesti i raspravljati o učinkovitim strategijama kako prevenirat ovaj simptom u svrhu pružanje skrbi oboljelim.

Zašto je javlja uznemirenost u Alzheimerovoj bolesti

Uznemirenost kod Alzheimerove bolesti je multifaktorski simptom koji proizlazi iz složenih promjena koje se događaju u mozgu. Nekoliko čimbenika doprinosi njegovoj manifestaciji:

-Kognitivni pad. Kako Alzheimerova bolest napreduje kognitivne funkcije se progresivno urušavaju, uključujući gubitak pamćenja, zbunjenost i poteškoće u razumijevanju okoline. Ovo kognitivno oštećenje može dovesti do frustracije i uznemirenosti dok se bolesnici bore da shvate svoj okoliš.

• Komunikacijski izazovi. Osobe s Alzheimerovom bolešću često se suočavaju s poteškoćama u izražavanju svojih potreba ili razumijevanju drugih. Nemogućnost učinkovite komunikacije može dovesti do frustracije i povećane uznemirenosti.

• Fizička nelagoda. Fizička nelagoda, poput boli, gladi ili umora, može pogoršati uznemirenost. Nažalost, osoba možda neće moći izraziti svoju nelagodu, što pojačava njezinu uznemirenost.

• Okidači iz okoline. Promjene u rutini, nepoznato okruženje ili pretjerani podražaji mogu nadjačati osobe s Alzheimerovom bolešću. Takvi okidači pridonose uznemirenosti jer ometaju prisnost i rutinu, otežavajući pojedincima prilagodbu i osjećaj sigurnosti.

• Nuspojave lijekova. Određeni lijekovi mogu imati nuspojave koje doprinose agitaciji. Ključno je pratiti i prilagođavati režime uzimanja lijekova kako bi se takvi učinci sveli na minimum.

Koje su posljedice uznemirenosti u Alzheimerovoj bolesti?

Uznemirenost ne utječe samo na osobe s Alzheimerovom bolešću, već ima i značajne posljedice za njihove skrbnike i ukupnu kvalitetu pružene skrbi. Agitacija stavlja značajan stres na njegovatelje i može dovesti do emocionalne iscrpljenosti, povećanog opterećenja njegovatelja i smanjene dobrobiti. Agitirano ponašanje, poput agresije ili lutanja, može ugroziti sigurnost osoba s Alzheimerovom bolešću i onih oko njih. Skrbnici moraju poduzeti proaktivne mjere kako bi osigurali sigurno okruženje.

Kako riješiti agitaciju u Alzheimerovoj bolesti?

Učinkovita kontrola agitacije zahtijeva sveobuhvatan i individualiziran pristup. Strategija koje se mogu primijeniti su slijedeće:

• Mirno okruženje. Stvorite mirno i poznato okruženje smanjivanjem buke, smanjenjem nereda i održavanjem dosljedne rutine. Mirno okruženje može pomoći u smanjenju zbunjenosti i pružiti osjećaj sigurnosti.

• Učinkovita komunikacija. Koristite jednostavan i jasan jezik dok održavate kontakt očima. Vizualni znakovi, geste i neverbalna komunikacija mogu pomoći u razumijevanju i umanjiti frustraciju.

• Identificirajte i minimizirajte okidače. Promatrajte i identificirajte okidače koji pridonose uznemirenosti, kao što su specifične situacije ili čimbenici okoline. Minimiziranje izloženosti ovim okidačima može spriječiti ili smanjiti epizode agitacije. Priznajte i potvrdite osjećaje osoba s Alzheimerovom bolešću, čak i ako se njihove brige čine iracionalnima. Osjećaj sigurnosti, utjehe i empatije može ublažiti tjeskobu i uznemirenost.

• Odvraćanje pažnje i preusmjeravanje. Uključite pojedince u aktivnosti u kojima uživaju ili ih smiruju. Tehnike odvlačenja pažnje i preusmjeravanja mogu pomoći u preusmjeravanju njihove pažnje na pozitivnija ili umirujuća iskustva.

• Lijekovi. Postoji nekoliko lijekova koji se mogu koristiti za kontrolu agitacije kod Alzheimerove bolesti. Važno je napomenuti da lijekove treba smatrati dijelom sveobuhvatnog plana liječenja i propisati ih zdravstveni djelatnik s iskustvom u liječenju Alzheimerove bolesti. Specifični odabrani lijek ovisit će o individualnim simptomima, cjelokupnom zdravlju i drugim čimbenicima. Često korištenih lijekovi za agitaciju kod Alzheimerove bolesti su antipsihotici, poput risperidona, olanzapina i kvetiapin. Ovi lijekovi mogu pomoći u smanjenju agresije i psihoze, ali ih treba koristiti s oprezom zbog mogućih nuspojava, osobito kod starijih osoba. Antipsihotike treba koristiti u najnižoj učinkovitoj dozi kroz najkraće moguće vrijeme kako bi se smanjio rizik od nuspojava. Slijedeća velika skupina lijekova su antidepresivi. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao što su sertralin ili citalopram, mogu se propisati za kontrolu agitacije i simptoma raspoloženja kod Alzheimerove bolesti. Ovi lijekovi mogu poboljšati raspoloženje i smanjiti tjeskobu ili razdražljivost. Međutim, individualni odgovor na antidepresive može varirati i potrebno je pažljivo praćenje kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost. Anksiolitički lijekovi, kao što su lorazepam ili alprazolam, mogu se koristiti na kratkotrajnoj osnovi za kontrolu teške tjeskobe ili agitacije kod Alzheimerove bolesti. Ovi lijekovi mogu pomoći u smirivanju osoba koje doživljavaju akutni stres. Međutim, treba ih koristiti oprezno zbog rizika od sedacije, zbunjenosti i povećanog rizika od pada, osobito kod starijih odraslih osoba.

Važno je napomenuti da bi se uporaba lijekova za agitaciju kod Alzheimerove bolesti trebala temeljiti na pažljivoj procjeni rizika i koristi za svakog pojedinca. Nefarmakološke pristupe uvijek treba smatrati prvom linijom liječenja, a lijekove treba koristiti razumno i redovito ih procjenjivati. Osobe koje skrbe o bolesniku i zdravstveni radnici trebaju pomno pratiti odgovor pojedinca na lijekove i po potrebi prilagoditi plan liječenja. Ključno je uključiti zdravstvenog djelatnika s iskustvom u liječenju Alzheimerove bolesti kada se razmatraju opcije lijekova za agitaciju kod Alzheimerove bolesti. Oni mogu pružiti odgovarajuće smjernice, pratiti moguće nuspojave i osigurati ukupnu sigurnost i dobrobit pojedinca.

Agitacija predstavlja značajne izazove u Alzheimerovoj bolesti, utječući na dobrobit pojedinaca s tim stanjem i njihovih skrbnika. Razumijevanjem uzroka uznemirenosti i provedbom učinkovitih strategija liječenja, njegovatelji mogu stvoriti poticajnije i smirenije okruženje za pogođene. U teškim slučajevima, zdravstveni djelatnici mogu propisati lijekove za kontrolu agitacije. Lijekove treba koristiti razborito i pod liječničkim nadzorom zbog mogućih nuspojava. Suradnja sa zdravstvenim radnicima s iskustvom u liječenju Alzheimerove bolesti ključna je u pružanju personaliziranih preporuka i podrške. Uz suosjećajnu skrb i prilagođene intervencije, možemo poboljšati kvalitetu života osoba s Alzheimerovom bolešću i njihovih skrbnika dok učinkovito upravljamo agitacijom.