Predstavlja autoimunu bolest  u kojoj  je abnormalni odgovor imunološkog sustava tijela usmjeren protiv struktura središnjeg živčanog sustava;  mozga, leđne moždine i optičkih živaca. U središnjem živčanom sustavu imunološki sustav uzrokuje upalu koja oštećuje mijelin (tvar koja okružuje i izolira živčana vlakna), sama živčana vlakna te specijalizirane stanice koje stvaraju mijelin.  Multipla skleroza uzrokuje upalu i privremene lezije te sam naziv bolesti multipla skleroza znači “ožiljno tkivo na više područja”. Mijelin omogućuje živcima da brzo i učinkovito provode električne signale. Kad mijelinska ovojnica nestane ili se  ošteti  na više područja, ostavlja ožiljak mjesto koje se naziva i plak ili lezija. Plakovi se uglavnom javljaju u području moždanog debla, malog mozga, koji koordinira kretanje i kontrolira ravnotežu, leđne moždine, vidnih živaca, bijele tvari u nekim regijama mozga. Kako se razvija sve više lezija oštećuje se funkcija živčanih vlakana te se signali unutar središnjeg živčanog sustava ne prenose kako bi trebali. Oštećenje  različitih područja središnjeg živčanog sustava može proizvesti niz neuroloških simptoma koji će se razlikovati među bolesnicima prema vrsti i težini. Bolest se najčešće javlja u mladih osoba, između 20. i 40.-te godine života te je dva puta češća u žena.

Koji su uzroci multiple skleroze

Uzrok do danas nije poznat, smatra se da je bolest rezultat međusobnog djelovanja  genetske predispozicije, abnormalnosti odgovora imunološkog sustava i čimbenika okoliša. Kod multiple skleroze  oštećenje mijelinske ovojnice oko živčanih vlakana u središnjem živčanom sustavu  i samih živčanih vlakana ometa prijenos živčanih signala između mozga, leđne moždine i ostatka tijela. Poremećeni prijenos živčanih signala uzrokuju simptome multiple skleroze, koji variraju od osobe do osobe i tijekom vremena,  ovisno o tome gdje i kada dolazi do oštećenja. Kako imunološki sustav napada mijelin, nastaje proces koji nazivamo  demijelinizacija.  Mijelin ima sposobnost ponovno stvaranja te u tim slučajevima neurološki simptomi mogu potpuno nestati i razvija se faza remisije.  Kronična upala može dovesti do ožiljnog tkiva i rezultirati trajnim neurološkim oštećenjem.

Simptomi multiple skleroze

Simptomi su promjenjivi i nepredvidljivi. Ne postoje dvije osobe koje imaju iste simptome, a simptomi se u iste  osobe mogu  mijenjati tijekom vremena. Za neke bolesnike multipla skleroza počinje suptilnim osjećajem, a  simptomi ne napreduju mjesecima ili godinama. Ponekad se simptomi brzo pogoršavaju, u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci. Neki bolesnici  će  imati samo blage simptome, a drugi će doživjeti značajne promjene koje ih znatno ometaju u svakodnevnom funkcioniranju.  Međutim, većina bolesnika će imati faze bolesti  kada se simptomi pogoršaju, a zatim se poboljšavaju (faze egzacerbacije i remisije).

Česti simptomi su:

• Utrnutost lica, tijela ili ekstremiteta (ruku i nogu) često je prvi simptom.
• Smetnje vida  (optički neuritis) su često prvi simptom bolesti.  Manifestiraju se kao  zamagljen, nejasan vid uz pojavu boli pri kretanju očiju. Smetnje su prisutne obično na jednom oku.
• Slabost ekstremiteta se javlja kao posljedica oštećenja motoričkog puta, odnosno otežanog prijenosa impulsa iz dijela mozga zaduženog za motoričke funkcije do leđne moždine zbog čega su oštećene motoričke funkcije ruku i nogu.
• Umor se javlja se u oko 80% bolesnika, može značajno ometati svakodnevno funkcioniranja te biti najistaknutiji simptom kod bolesnika  koji imaju minimalno ograničenje aktivnosti.
• Otežani hod kao rezultat slabosti, spastičnosti i gubitka ravnoteže.
• Vrtoglavica.
• Disfunkcija mokraćnog mjehura  javlja se u najmanje 80% bolesnika. Bolesnici mogu imati poteškoća s pražnjenjem mjehura ili će morati učestalo i iznenada mokriti, što je poznato kao urgentna inkontinencija. Gubitak kontrole mjehura rani je znak multiple skleroze.
• Sindromi boli su česti u bolesnika, nekad u formi kronične boli.
• Kognitivne promjene  javljaju se u više od 50% bolesnika s multiplom sklerozom, uključujući usporenost u obradi pristiglih informacija, smetnje učenja i pamćenja novih informacija, organiziranja i rješavanja problema, usredotočivanja pažnje i preciznog opažanja.
• Tjeskoba, promjene raspoloženja, razdražljivost i epizode nekontroliranog smijeha i plača.
• Depresija  je  jedan od najčešćih simptoma bolesti i češća je u bolesnicima koji boluju od multiple skleroze nego u općoj populaciji ili u osoba s drugim kroničnim bolestima.  Depresija se javlja kao  primarni simptom bolesti ali može biti i potaknuta izazovima same bolesti.
• Spastičnost i mišićni spazmi je pojava ukočenosti muskulature  koja najčešća u nogama. Rezultat je oštećenih živčanih vlakna u leđnoj moždini i mozgu zbog čega se javljaju  bolni grčevi mišića.
• Problemi s crijevima u vidu zatvora ali i gubitka kontrole nad crijevima.
• Seksualni problem se javljaju zbog oštećenja središnjeg živčanog sustava ali i kao posljedica umora,  spastičnosti i depresije.

Kako se postavlja dijagnoza multiple skleroze

Za postavljanje dijagnoze multiple skleroze nema simptoma, nalaza ili laboratorijskih testova koji bi sami za sebe  mogli utvrditi pouzdano dijagnozu multiple skleroze. Za postavljanje dijagnoze  potrebno je zadovoljiti kliničke kriterije i isključiti druge uzroke koji mogu izazvati smetnje koje bolesnik ima. Pri postavljanju dijagnoze vrlo je bitna povijest bolesti kojom se mogu identificirati svi prošli i sadašnji simptomi koji bi mogli biti uzrokovani multiplom sklerozom. Također je bitno   učiniti  neurološki pregled i određene dijagnostičke pretrage koje uključuju magnetsku rezonancu (MR), analizu spinalne tekućine, elektrofiziološke pretrage i krvne pretrage. Iako ne postoji laboratorijski  test specifičan za multiplu sklerozu  ovi testovi  mogu isključiti druga stanja koja uzrokuju simptome slične onima kod multiple skleroze, uključujući eritematozni lupus, Sjogrenov  sindrom, nedostatak vitamina i minerala, neke infekcije i rijetke nasljedne bolesti. MR snimanje s kontrastom omogućuje otkrivanje aktivne i neaktivne lezije u mozgu i leđnoj moždini. Lumbalnom punkcijom se dobiva cerebrospinalna tekućina za analizu takozvanih  oligoklonskih traka.

Za dijagnozu multiple skleroze potrebno je naći oštećenje  najmanje dva odvojena područja središnjeg živčanog sustava što uključuje mozak, leđnu moždinu i optičke živce i potvrditi da je do oštećenja došlo  u različitim vremenskim razdobljima (diseminacija u vremenu i prostoru). Za potvrdu diseminacije u vremenu i prostoru može se koristiti metoda MR-a a prema najnovijim dijagnostičkim kriterijima pozitivan nalaza cerebrospinalne tekućine (nalaz takozvanih oligoklonalnih traka) može zamijeniti diseminacije u vremenu (potvrdu da je do oštećenja došlo  u različitim vremenskim razdobljima).

Točna i brza dijagnoza multiple skleroze je vrlo bitno obzirom da danas postoje različita liječenja koja pomažu u modificiranju procesa multiple skleroze. Trajna neurološka oštećenja mogu se pojaviti čak i u najranijim fazama bolesti te pri pojavama smetnji koje mogu upućivati na multiplu sklerozu potrebno  je obratiti se svom liječniku koji Vas može uputiti u specijalizirani centar za liječenje multiple skleroze radi postavljanja točne dijagnoze i započinjanja odgovarajućeg liječenja.