Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) vrsta je neurološkog poremećaja koji spada u grupu neurorazvojnih poremećaja. ADHD utječe mozak i živčani sustav, kao i svi neurološki poremećaji, ali se pretpostavlja da je prisutan od rođenja. Ako se ne liječi, može ometati učenje.

ADHD može dovesti do širokog raspona simptoma povezanih sa smetnjama pažnje, hiperaktivnošću i impulzivnošću. U odrasloj dobi, neliječeni ADHD može uzrokovati poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju.

Kao i neurološki poremećaji, neurorazvojni poremećaji utječu na strukturu ili funkciju mozga ili živčanog sustava. To znači da postoje biološke nepravilnosti koje se mogu dokazati naprednim slikovnim metodama ili liječiti lijekovima. Ovo je značajno jer su dugo vremena ljudi mislili da su simptomi stanja kao što je ADHD bihevioralni odnosno da se mogu popraviti disciplinom ili boljim roditeljstvom.

Određene promjene u mozgu mogu uzrokovati probleme u ponašanju, poput problema s impulzivnošću. Također mogu utjecati na način na koji ljudi razmišljaju, uče i komuniciraju s drugima.

Koliko je čest ADHD?

ADHD je jedan od najčešćih zdravstvenih poremećaja u dječjoj dobi.

Što istraživanja govore o ADHD-u i našem mozgu

Istraživanje bioloških aspekata ADHD-a napredovalo je posljednjih godina. Koristeći MR tehniku mogu se identificirati moždane strukture i izmjeriti njihova veličina. Koristeći fMRI tehnologiju, može se pratiti aktivnost u mozgu i gledati kako se ta aktivnost mijenja pri izvođenju određenih zadataka.

Istraživanja su pokazala da je ADHD povezan s varijacijama u nekoliko različitih regija mozga. Kod osoba s ADHD-om određena područja mozga su manja od prosjeka. Ta područja uključuju subkortikalne strukture duboko u središtu mozga, kao što su amigdala, akumbens i hipokampus. Ta područja igraju brojne uloge u kogniciji, regulaciji emocija, motivaciji i pamćenju. Prema fMRI studijama, osobe s ADHD-om imaju poremećaje u različitim funkcijama mozga. Konkretno, dokazani su poremećaji izvršnih funkcija (primjer planiranje), pažnje i radne memorija. Istraživači su otkrili da su ove promjene najizraženije u djetinjstvu što može dovesti do kašnjenje u razvoju i sazrijevanju određenih moždanih struktura.

Simptomi ADHD-a

ADHD uzrokuje simptome prvenstveno povezane s poteškoćama pažnje, hiperaktivnošću-impulzivnošću ili kombinacijom oba. Hiperaktivnost-impulzivnost je najčešća kod male djece, dok je poremećaj pažnje češći kod starije djece i adolescenata.

Simptomi poremećaje pažnje su:

– poteškoće zadržavanju fokusa

– poteškoće u dovršavanju zadataka

– izbjegavanje teških aktivnosti ili zadataka

– često gubljenje važnih stvari

Simptomi hiperaktivnosti-impulzivnosti mogu biti:

– neprestano vrpoljenje

– potreba za kretanjem

– osjećaj nemira

– pretjerano pričanje ili prekidanje drugih ljudi tijekom razgovora

– poteškoće s organizacijom.

Kako liječiti ADHD

Cilj liječenja ADHD-a je smanjiti simptome i poboljšati cjelokupno funkcioniranje u svakodnevnom životu. Obično se to postiže kombinacijom lijekova, terapije i adaptivnih ponašanja.

Lijekovi mogu pomoći u smanjenju kroničnih simptoma ADHD-a, što može uvelike poboljšati svakodnevno funkcioniranje i ukupnu kvalitetu života. Dva najčešća tipa lijekova koji se propisuju za ADHD su stimulansi. Stimulansi mogu pomoći u smanjenju simptoma ADHD-a povećanjem razine dopamina i noradrenalina u mozgu.

Terapija može pomoći osobama s ADHD-om da napreduju u svakodnevnom životu. Različite vrste terapije razgovorom mogu se koristiti kako bi se ljudima pomoglo da razviju vještine suočavanja koje im pomažu u reguliranju emocija, promjeni problematičnog ponašanja i postavljanju ciljeva.

Različiti terapijski pristupi za ADHD mogu uključivati:

Bihevioralnu terapiju: Bihevioralna terapija, poput kognitivne bihevioralne terapije, može pomoći ljudima s mislima, osjećajima i ponašanjem koji oblikuju njihov svakodnevni život.

Obiteljska terapija: Obiteljska terapija — kao i bračna terapija za odrasle osobe s ADHD-om — terapijski je pristup koji može pomoći poboljšati način na koji simptomi ADHD-a utječu na obiteljski život i odnose.

Obuka roditelja: Obuka roditelja može poučiti roditelje djece s ADHD-om kako pomoći svojoj djeci da poboljšaju ne samo svoje ponašanje nego i samopoštovanje, putem kognitivnih bihevioralnih tehnika.

Promjena problematičnog ponašanja dodatna je strategija koja može pomoći u poboljšanju svakodnevne kvalitete života osoba s ADHD-om. To znači identificirati aktivnosti ili nezdrave tendencije. Kod djece, na primjer, to može uključivati razvijanje novih navika koje se mogu pridržavati u školi ili kod kuće. Kod odraslih je posjećivanje tjednih ili mjesečnih grupa za podršku odličan način za primanje podrške i savjeta od vršnjaka koji žive s ADHD-om. ADHD može promijeniti način na koji se mozak razvija – i zauzvrat, način na koji funkcionira.

Istraživanja su pokazala da fizičke promjene u mozgu mogu dovesti do mnogih različitih simptoma ADHD-a, uključujući smanjenu pozornost i povećanu hiperaktivnost. ADHD se obično dijagnosticira u djetinjstvu, ali može pogoditi ljude svih dobi. Neki ljudi s ADHD-om imaju manje simptoma kako stare, ali neki odrasli i dalje imaju smetnje koje ih ometaju u svakodnevnom funkcioniranju. Mnoge odrasle osobe s ADHD-om nisu svjesne da ga imaju — samo znaju da svakodnevni zadaci mogu biti izazov. Odraslim osobama s ADHD-om može biti teško usredotočiti se i odrediti prioritete, što dovodi do propuštanja rokova i zaboravljenih sastanaka ili društvenih planova. Nemogućnost kontrole impulsa može varirati od nestrpljivog čekanja u redu ili vožnje u prometu do promjena raspoloženja i izljeva bijesa. Neliječeni ADHD može se pojaviti kao biološki i okolišni čimbenici koji ometaju mnoge aspekte svakodnevnog života osobe uključujući i njihove odnose. ADHD pogađa oko 8,4% djece i 2,5% odraslih, ali procjenjuje se da bi brojke mogle biti i znatno veće obzirom da mnoga djeca i odrasli s ovim stanjem također ostaju nedijagnosticirani. Važno je prepoznati simptome ADHD-a kod odraslih kako bi se moglo započeti odgovarajuće liječenje.