Bolest mačjeg ogreba je bakterijska bolest koja se kod djece obično javlja nakon ogreba ili ugriza mačke i kontakta oštećene kože sa slinom mačke. Klinički se bolest najčešće očituje povećanjem limfnih čvorova i blagim općim simptomima, ali su moguće i teže kliničke slike.

Koji je uzročnik bolesti?

Uzročnik bolesti je bakterija Bartonella henselae koja se među mačkama prenosi ugrizom buhe. Procjenjuje se da je čak do 50% mačaka zaraženo ovom bakterijom koja kod njih ne uzrokuje nikakve znakove bolesti. Bolest se na čovjeka prenosi ugrizom ili ogrebom mačke, tj. kontaktom oštećene kože ili sluznice čovjeka sa slinom zaražene mačke. Većinom oboljevaju djeca, rjeđe odrasli. Bolest se ne može prenijeti s čovjeka na čovjeka.

Klinička slika

Nekoliko dana nakon kontakta s mačkom, na mjestu ozljede i unosa bakterija u organizam može se razviti kožna promjena (mala crvenkasta mrlja, kvržica ili gnojni mjehurić). Nekoliko dana ili tjedana kasnije dolazi do povećanja pripadajućih limfnih čvorova. Povećani su limfni čvorovi samo jedne regije, bolni su na dodir, uz crvenilo i otok kože iznad njih. Ponekad dolazi do stvaranja fistule na koži kroz koju izlazi gnojni sadržaj. Najčešće se vidi povećanje limfnih čvorova u pazušnoj regiji i području vrata i čeljusti, jer se ozljede najčešće nalaze na rukama i u području vrata i lica ako dijete mačku privija na prsa. U oko polovine oboljelih javljaju se opći simptomi: povišena temperatura, umor, mučnina, smanjen apetit, glavobolja, bolovi u zglobovima i mišićima. U visceralnom obliku bolesti vidi se povećanje jetre i slezene.

Kako se postavlja dijagnoza?

Na ovu bolest treba posumnjati kod djeteta s bolnim povećanjem limfnih čvorova jedne regije, osobito ako postoji podatak o kontaktu s mačkom i prethodnoj kožnoj promjeni na mjestu ogreba. Infekcija ovom bakterijom kod neke djece se može očitovati kao produljeni febrilitet bez drugih znakova bolesti. Dijagnoza se može potvrditi serološkim metodama kojima se dokazuje visoki titar protutijela na B. hensellae, a rjeđe se koriste metode dokazivanja uzročnika iz tkiva ili krvi (npr. PCR, kultura uzročnika).

Liječenje i prognoza

Bolest mačjeg ogreba u većini slučajeva je benignog tijeka i prolazi spontano, ali u pravilu traje više tjedana i mjeseci. Liječenje antibiotikom (azitromicin, rifampin, sulfometoksazol-trimetoprim, gentamicin) potrebno je u bolesnika s oslabjelim imunološkim odgovorom zbog druge bolesti ili liječenja, te u onih s težim kliničkim slikama. Limfni čvorovi ostaju povećani 2-4 mjeseca, ponekad dulje. Komplikacije bolesti javljaju se kod oko 5% bolesnika, a uključuju neurološke manifestacije i komplikacije koje zahvaćaju oko (produljene glavobolje, konvulzije, poremećaji svijesti, neurološki ispadi, poremećaji vida). Jednom preboljela bolest ostavlja trajni imunitet.

Prevencija

Rizik zaraze je dokazano veći ako se radi o kontaktu s mačićima mlađim od godinu dana, osobito ako se radi o lutalicama. Nakon svake igre s mačkom ili drugom životinjom treba temeljito oprati ruke sapunom i vodom jer do zaraze može doći npr. trljanjem očiju zagađenim rukama. Djecu treba upozoriti da se s ljubimcima igraju pažljivo i nježno, izbjegavajući da budu ogrebani ili ugriženi. Ukoliko se takva ozljeda dogodi, treba ranu dobro oprati sapunom i vodom, te pratiti eventualnu pojavu promjena na koži ili drugih znakova bolesti.