Herpes virusi su česti uzročnici infekcija kože i sluznica, a rijetko mogu uzrokovati i infekcije središnjeg živčanog sustava. Postoje dva tipa herpes virusa, HSV-1 i HSV-2. Zajednička im je osobina da nakon prve infekcije ostaju trajno u organizmu, te se kasnije mogu povremeno reaktivirati uzrokujući ponovnu pojavu simptoma.

HSV-1 tip virusa uzrokuje najčešće infekcije u području usne šupljine i lica, a HSV-2 je uglavnom vezan za infekcije na sluznicama spolnih organa. Infekcije HSV-2 tipom virusa kod djece su rijetke, vide se kod spolno aktivnih adolescenata, a karakterizirane su pojavom tipičnih mjehurića i ranica na genitalnoj sluznici, te vrućicom i povećanjem regionalnih limfnih čvorova. Kod djece su znatno češće infekcije HSV-1 tipom virusa, vrlo su zarazne i procjenjuje se da do 14. godine života oko 35% djece preboli infekciju HSV-1 tipom virusa, a kod odraslih se preboljela infekcija može dokazati u oko 60% populacije.

Klinička slika primarne infekcije HSV-1 tipom virusa

Dijete se najčešće zarazi od članova obitelji ili vršnjaka s kojima se igra, kapljičnim putem (oboljele osobe izlučuju virus putem sline), direktnim kontaktom s promjenama na koži i sluznicama ili kontaktom s igračkama i predmetima na kojima se nalazi virus. Nakon prvog kontakta s virusom dijete obično stječe imunitet bez ikakvih znakova bolesti (asimptomatski). Kod oko 20% djece se nakon 2-12 dana razvija klinička slika aftoznog gingivostomatitisa, upale usne šupljine koja je karakterizirana otokom i crvenilom sluznice desni, usne šupljine i ždrijela, te pojavom mjehurića koji brzo pucaju i prelaze u bolne ranice – afte. Dijete često ima vrućicu, otok limfnih čvorova na vratu, žali se bol u ustima i ždrijelu, pojačano slini jer ne može gutati, te odbija jesti i piti.

Liječenje

Bolest prolazi spontano kroz desetak dana i ne ostavlja trajne posljedice. Obzirom da se radi o virusnoj infekciji, antibiotike nije potrebno davati. Najvažnije je osigurati da dijete pije dovoljno tekućine, dati lijekove za snižavanje temperature i protiv bolova. Mogu se koristiti otopine za njegu usne šupljine s lokalnim anestetikom, kako bi se smanjila osjetljivost sluznice i omogućio unos tekućine na usta. Treba pažljivo pratiti opće stanje djeteta i uočiti na vrijeme znakove dehidracije, pogoršanje općeg stanja djeteta ili pojavu komplikacija. U slučaju teže kliničke slike može se dati antivirusni lijek, aciklovir.

Komplikacije

Ponekad se kod djeteta koje siše palac infekcija može proširiti na prste ruku. Djeca koja imaju atopijski dermatitis mogu razviti znatno težu kliničku sliku s oštećenjem velike površine kože i izraženim općim znakovima bolesti. Primarna infekcija HSV-1 tipom virusa može nastati i na oku.

Rijetka, ali izuzetno ozbiljna komplikacija bolesti je herpes virusni encefalitis (upala mozga) koji se očituje lošim općim stanjem djeteta, glavoboljom, pretjeranom pospanošću, iritabilnošću, poremećajima svijesti i konvulzijama.

Infekcije virusom herpesa u novorođenčadi i djece mlađe od 3 mjeseca mogu biti izuzetno ozbiljne i po život opasne. Osobe koje imaju herpes na usni ne smiju ljubiti djecu mlađu od 3 mjeseca, trebaju obavezno nositi masku preko nosa i usta, te ju redovito mijenjati. Treba provoditi temeljitu higijenu ruku.

Reaktivacija infekcije

Nakon prve infekcije virus ostaje trajno u organizmu, te se kasnije može povremeno reaktivirati uzrokujući ponovnu pojavu simptoma. Reaktivacija infekcije najčešće se vidi u području usana i lica. U početku dijete javlja svrbež, peckanje ili trnjenje kože uz usnu, potom se javlja otok i crvenilo kože i na kraju tipične herpetične promjene: mjehurići koji pucaju i vlaže. Postupno se stvara krasta, te promjena cijeli u pravilu bez ožiljka. Reaktivacija virusa najčešće se može povezati s nekim okidačem koji prolazno oslabi imunološki sustav djeteta (umor, stres, iscrpljenost, akutna bolest – npr. gripa) ili s prethodnih oštećenjem kože usana (oštećenje suncem, mehanička ozljeda).