Svakom je roditelju poznata situacija u kojoj dijete neposredno pred polazak u školu kaže da se ne osjeća dobro. Ako nema objektivnih pokazatelja bolesti, ponekad nije lako odlučiti treba li dijete poslati u školu ili je bolje da taj dan ostane kući.

Najvažnija je dobrobit i sigurnost djeteta

Ako se dijete ne osjeća dobro, treba mu izmjeriti temperaturu, čak i ako se ne doima vruće na dodir. Vrućica je najčešće znak infekcije. I kada nema nikakvih drugih znakova bolesti, dijete koje ima vrućicu treba ostati kod kuće, i to bar 24-48 sati od zadnje povišene temperature.

Kod obične prehlade, bez povišene temperature i bez komplikacija, dijete treba ostati kući dok se ne smanji sekrecija iz nosa i drugi simptomi, osobito ako se radi o predškolskom djetetu. U slučaju pogoršanja, jakog kašlja ili otežanog disanja treba se javiti na pregled pedijatru. Povremeni produktivni kašalj može zaostati i 2-3 tjedna nakon preboljele virusne infekcije gornjih dišnih puteva. U tom periodu dijete vjerojatno nije zarazno za druge i može ići u školu.

Povraćanje ili proljev su uvijek razlog za ostanak kod kuće, dok ne prođe bar 48 sati od prestanka svih simptoma.

Dijete koje ima jaku uhobolju, glavobolju ili bolove u trbuhu treba ostati kod kuće, te roditelj treba procijeniti je li potreban pregled pedijatra. Istina je da ponavljane epizode blage glavobolje ili bolova u trbuhu koji spontano prolaze mogu značiti da dijete ima neku drugu tegobu koju ne može verbalizirati ili da iz nekog razloga izbjegava školu, ali takva procjena mora biti donešena nakon pregleda pedijatra i  isključenja drugih uzroka bolova.

Je li dijete zarazno za drugu djecu u školi?

Klinička slika COVID-a 19 kod djece obuhvaća cijeli niz simptoma na koje se prije pandemije roditelji možda ne bi ni osvrnuli, ali zbog rizika širenja bolesti u kolektivu moramo svi biti jako oprezni. Ukoliko dijete ima bilo kakvih simptoma koji mogu upućivati na COVID 19 ili netko od ukućana ima sumnju na COVID 19, dijete treba ostati kući dok se ne isključi mogućnost zaraze ili drugačije prema preporuci liječnika.

Kod streptokokne upale grla dijete prestaje biti zarazno 24-48 sati nakon početka liječenja antibiotikom, te ako se osjeća sasvim dobro i nema nikakvih znakova bolesti, može ići u školu.

Konjunktivitis (crvenilo i gnojna sekrecija iz oka) je obično uzrokovan bakterijama i virusima, te se lako prenosi prljavim rukama. Dijete ne smije u kolektiv dok ima gnojnu sekreciju iz oka ili bar 48 sati od početka terapije kapima i mastima za oči.

Uroinfekcije nisu zarazne bolesti u užem smislu i ne mogu se prenijeti na drugu djecu. Ako dijete uzima antibiotik, nema vrućice i drugih znakova bolesti, može ići u kolektiv.

Dijete koje ima vodene kozice treba ostati kod kuće bar 7-10 dana, jer je zarazno sve dok se zadnji mjehurić na koži ne pretvori u suhu krastu.

Uši u kosi razlog su za izostanak iz kolektiva dok se ne provede postupak temeljitog mehaničkog čišćenja kose, ali i nakon povratka u kolektiv treba kroz jedno vrijeme svakodnevno provjeravati kosu. Slično je i kod pojave svraba i enterobijaze (infestacije malom crijevnom glistom), dijete treba ostati kod kuće koliko je potrebno da se provede inicijalna terapija, ali temeljitu higijenu tijela, rublja i posteljine treba svakodnevno nastaviti dalje i reagirati u slučaju pojave ponovnih znakova bolesti.

Kako znati da dijete jednostavno ne pokušava izbjeći školu?

Uvijek je dobro slušati roditeljski instinkt, jer svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. Ako se dijete požali da se ne osjeća dobro, ali iduće minute pojede doručak s punim tekom, smije se i aktivno se igra, vjerojatno može u školu. S druge strane, dijete koje je ujutro samo pospano i nema drugih znakova bolesti, ali je provelo noć budeći se opetovano u kašlju, možda treba dan poštede da se naspava i odmori. I onako nema velike koristi od toga da spava na klupi u školi.

Što dalje poduzeti?

Iako ostanak kod kuće s bolesnim djetetom podrazumijeva propuštanje školskog gradiva i korištenje bolovanja, treba uvijek imati prioritete dobro posložene i sjetiti se da je zdravlje i sigurnost djeteta na prvom mjestu. Roditelj treba biti uz dijete, paziti da se dovoljno odmara i da pije dovoljno tekućine, te po potrebi provoditi drugo preporučeno liječenje. Poboljšanje apetita, povratak dobrog raspoloženja i želja za igrom dobri su indikatori da se dijete oporavilo dovoljno da može natrag u kolektiv.