Aripiprazol – novo “oružje” u psihofarmakološkom arsenalu

Aripiprazol je kvinolonski antipsihotik koji po karakteristikama svog receptorskog profila spada u atipične antipsihotike (tzv. drugu generaciju). Za razliku od svih drugih antipsihotika, kako prve tako i druge generacije, aripriprazol ima specifičan mehanizam djelovanja tako da ga neki autori nazivaju i prvim antipsihotikom “treće generacije”.

Riječ je o o parcijalnom agonizmu D2-dopaminskih receptora i o parcijalnom agonizmu 5-HT1A-receptora i antagonizmu 5-HT2A-receptora. Ovaj specifični farmakodinamski profil aripiprazola omogućuje njegova specifična terapijska klinička djelovanja i odsustvo određenih nuspojava koje imaju drugi antipsihotici. Aripiprazol pokazuje poželjni terapijski učinak  i na pozitive (produktivne) i na negativne (deficitarne) simptome shizofrenije, ali i izraženi  antimanični i antidepresivni učinak. U odnosu na druge antipsihotike ima povoljan profil nuspojava te se sigurno može primjenjivati bez značajnijeg povećanja tjelesne težine i metaboličkog sindroma, produljenja QTc-intervala, ekstrapiramidalnih nuspojava i hiperprolaktinemije.

FDA (U.S. Food and drug administration) je prvi puta odobrila uporabu ovog lijeka 2002.g. za liječenje shizofrenije, a 2005.g. je dodana indikacija za liječenje akutnih maničnih i miješanih epizoda u bipolarnom afektivnom poremećaju. Kao dodatna terapija liječenja velikog depresivnog poremećaja odobren je 2006.g., a za liječenje poremećaja iz autističnog spektra  2007.g.

U RH  aripiprazol je indiciran za liječenje shizofrenije u odraslih i adolescenata u dobi od 15 i više godina. Indiciran je i za liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda bipolarnog poremećaja tipa I, te za sprječavanje novih maničnih epizoda u bolesnika s predominantno maničnim epizodama koje su dobro reagirale na liječenje aripiprazolom.

Mehanizam djelovanja aripiprazola

Aripiprazol je parcijalni agonist D2 i 5-HT1A receptora i antagonist 5-HT2A receptora.

Što su parcijalni agonisti? 

Oni se se vežu i aktiviraju receptor s istim afinitetom kao puni agonist, ali u odnosu na njih imaju samo parcijalnu efikasnost i nižu intrinzičku aktivnost pri čemu dovode do manjeg odgovora u odnosu na punog agonista, ali većeg nego kod antagonista.

Prema dopaminskoj teoriji  najvažnija dva dopaminska puta u shizofreniji su mezolimbički i mezokortikalni put pri čemu je neurotransmisija dopamina različita u odnosu na zdrave osobe. Prekomjerna dopaminergička aktivnost u mezolimbičkom putu je odgovorna za “pozitivne simptome” shizofrenije (halucinacije i sumanutosti), a smanjena dopaminergička aktivnost u mezokortikalnom putu je odgovorna za “negativne simptome” shizofrenije (kognitivni deficiti).

Aripiprazol  djeluje poput “pametnog” lijeka upravo zbog svoje glavne specifičnosti, visokog afiniteta i  parcijalnog agonizma D2 receptora . U mezolimbičkom dopaminergičkom putu smanjuje  dopaminergičku transmisiju pri čemu dovodi do smanjivanja produktivnih, pozitivnih simptoma i terapijskog poboljšanja u kliničkoj slici shizofrene osobe.

U mezokortikalnom dopaminergičkom putu oboljele osobe je i prisutna hipofunkcija  dopaminergičke transmisije, a aripriprazol povećava  dopaminergičku transmisiju pri čemu dovodi do poboljšanja negativnih  i kognitivnih simptoma.

Parcijalni agonizam i djelovanje poput “pametnog” lijeka je odgovorno da aripriprazol u dopaminergičkom mezolimbičkom putu gdje je prisutna prekomjerna aktivnost smanjuje dopaminsku aktivnost, a u mezokortikalnom putu povećava dopaminsku aktivnost sa subnormalne razine.

Aripriprazol kao “pametni lijek” minimalno djeluje na nigrostrijatalni dopaminski put u bazalnim ganglijima te tuberoinfudibularni put  i na taj način je smanjen rizik od nuspojava poput ekstrapiramidalnih simptoma (EPS) i hiperprolaktinemije u odnosu na druge antipsihotike.

Farmakokinetika aripiprazola

Aripriprazol je u Republici Hrvatskoj registriran u obliku tableta, a u svijetu ga nalazimo i u drugim oblicima kao što su raspadljive tablete, tekući oblik i intramuskularna brzodjelujuća injekcija kao i depot oblik. Vrijeme poluživota aripriprazola je 75 sati, a njegovog glavnog metabolita dehidroaripriprazola je 94 sata. Eliminira se većim djelom preko jetrenog metabolizma i to preko dva enzima sustava citokroma P 450 (CYP3A4 i CYP2D6). Zbog toga je ponekad potrebno prilagoditi dozu kod inhibitora ili induktora navedenih enzima.

Apsorpcija

Vršne plazmatske koncentracije postiže 3 do 5 sati nakon primjene lijeka. Koncentracije u plazmi su veće kod peroralnog oblika nego kod drugih formulacija lijeka. Može se uzimati neovisno o obroku.

Distribucija

Volumen  distribucije aripriprazola je 4.9L/Kg , a zajedno s glavnim metabolitom dehidroaripriprazolom u više od 99% su vezani za serumske proteine, primarno za albumin. 

Prikaz slučaja 1:

M-M, r. 1987.g., ugostiteljski radnik, neoženjen, bez djece, prvu psihotičnu epizodu je imao 2009.g., hospitaliziran je i vođen pod dijagnozom akutnog i prolaznog psihotičnog poremećaja sa simptomima shizofrenije (F 23.1) prema MKB 10. U akutnoj fazi primao je terapiju olanzapinom, promazinom, diazepamom i zolpidemom. Kroz mjesec dana postupno dolazi do poboljšanja psihičkog stanja, blijeđenja produktivnih simptoma te je otpušten u poboljšanom stanju remisije. Redovito dolazi na ambulantne psihijatrijske kontrole jednom mjesečno te se kroz nekoliko kontrola titrira terapija te na kraju ima monoterapiju olanzapina od 10 mg uvečer.

Drugu egzacerbaciju psihotičnog procesa imao je početkom 2013.g., te je drugi puta hospitaliziran. U kliničkoj slici su dominirali pozitivni simptomi, dezorganizirano ponašanje, ideje odnosa uz suspektne auditivne halucinacije. Revidirana je dotadašnja radna dijagnoza i prema kriterijima MKB 10 postavljena je dijagnoza paranoidne shizofrenije (F 20.0). Na primjenjenu terapiju haloperidola, promazina, olanzapina i diazepama kroz dva mjeseca dolazi do poboljšanja psihičkog stanja te je otpušten u stanju zadovoljavajuće remisije. Kroz nekoliko ambulantnih kontrolnih pregleda postupno se reducira terapija te ostaje na monoterapiji olanzapinom. Bolesnik je postupno dobivao na tjelesnoj težini, te se u odnosu na zadnju hospitalizaciju  udebljao oko 20 kg. U rujnu 2013.g. se kod  laboratorijskih pretraga utvrdi porast masnoća u krvi, povećanje periferne rezistencije na inzulin i predijabetičko stanje.

Olanzapin se u cross titraciji zamijeni aripriprazolom u dozi od 15 mg (ujutro 5 mg, uvečer 10 mg). U slijedećih godinu dana nije došlo do pogoršanja, a na redovitim mjesečnim ambulantnim kontrolama psihičko stanje pacijenta se ocjenjuje potpunom remisijom. Izgubio je postupno na težini 25 kg (koje je nakupio u odosu na premorbidnu tjelsnu težinu), s čime je bolesnik bio jako zadovoljan. Diskretna afektivna suženost koja je bila prisutna na monoterapiji olanzapinom se neočekivano oporavila na monoterapiji aripriprazolom. Treba naglasiti da je kod bolesnika došlo do značajnog poboljšanja kvalitete života i socijalnog funkcioniranja te se zaposlio i ostvario emocionalnu vezu.

Prikaz slučaja 2:

S-V, r. 1956.g., neoženjen, bez djece,, u invalidskoj mirovini, dugogodišnji forenzični shizofreni pacijent refrakteran na terapiju. Kod bolesnika u kliičkoj slici zaostaju brojne sekvele na kognitivnoj, afektivnoj i vojno nagonskoj sferi uz dezorganizirani tijek mišljenja i gotovo kontinuirane cenestetske i auditivne halucinacije te kompulzivno pijenje vode koje je često zahtjevalo promptnu korekciju elektrolitskog statusa. U dosadašnjoj terapiji bolesnik je primao sve antipsihotike registrirane u RH u raznim kombinacijama, augmentirane stabilizatorima raspoloženja (uključivo i litij), ali nije došlo do bitnijeg poboljšanja psihičkog stanja.

Kada je aripriprazol tijekom 2013.g. postao dostupan, korigirana mu je dotadašnja terapija (klozapin, litij karbonat, levopromazin, amisulprid) te je uveden aripriprazol u maksimalnoj dozi (uz klozapin i litij karbonat) pri čemu je postupno došlo do poboljšanja psihičkog stanja, značajnog smanjenja produktivne simptomatike, kompulzivno pijenje vode nije bilo više izraženo, a formalni poremećaji mišljenja su bili manje izraženi uz bitni terapijski pozitivni pomak na voljno nagonskom planu. Ovakvo poboljšano stanje se održava u kontinuitetu zadnjih godinu i pol dana, a suradljivost bolesnika je veća u odnosu ne period liječenja s drugim antipsihoticima.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Algurija

Poremećaji mokrenja

Općenite definicije stanovitih stanja znaju biti vrlo korisne u razumijevanju uzroka i manifestacija raznih bolesti i tegoba. Tako je i s mokrenjem. Premda ta je funkcija vrlo često, dok ne nastanu značajnije tegobe, ispod razine svijesti i obavlja se gotovo automatski pa ljudi na nju i ne obraćaju osobitu pozornost. Već tijekom razgovora s bolesnikom, […]

hiperpigmentacije

Melasma – cjelogodišnji pristup

Melazma je dermatološki poremećaj, odnosno stanje kože koji se karakterizira pojavom tamnih mrlja na koži, posebno na licu. Te mrlje obično su smeđe ili sive boje i javljaju se uglavnom na čelu, obrazima, nosu i gornjoj usni. Često se pojavljuju simetrično. Najčešće se javlja kod žena, posebno tijekom trudnoće ili tijekom hormonalnih promjena, kao što […]

Encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija je poremećenje funkcije mozga koja je povezane s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Često se spominje u vezi s kontaktnim sportovima, ali može se pojaviti kod svakoga tko pati od ponovljenih trauma glave. Kronična traumatska encefalopatija vrsta je neurodegenerativne bolesti povezana s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Radi se o […]

Dijete

Kako liječiti lišaj na ruci djeteta?

Dermatoskop

Okrugla izraslina nalik žulju na madežu – što je to?

Disfunkcija mozga

Što je encefalopatija?

Encefalopatija je skupina stanja koja uzrokuju disfunkciju mozga. Disfunkcija mozga može se pojaviti kao smetenost, gubitak pamćenja, promjene osobnosti i s drugim tegobama. Postoje različiti tipovi, svaki s različitim uzrocima koji variraju od infekcije, izloženosti toksinima, bolesti mozga i brojna druga stanja. Koje su vrste encefalopatije? Najčešći tipovi encefalopatije i njihovi uzroci su: – Anoksična […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]