Da li se dugogodišnji psihotični proces može uspješno liječiti?

Na navedeno pitanje, ukoliko ga uputite mnogima, dobit ćete različite odgovore. No, kao i uvijek, treba početi od početka.

Među najstigmatiziranije psihičke poremećaje ubraja se shizofrenija. Što je shizofrenija?

To je duševni poremećaj (bolest) koji oboljeloj osobi onemogućava razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava, ometa logičko razmišIjanje, normalne osjećajne doživIjaje prema drugim osobama, te narušava njeno društveno funkcioniranje. Bolesnici mogu imati teškoća s pamćenjem. Shizofrenija narušava život bolesnika, ali i njihovih obitelji. Shizofrenija nije uzrokovana teškim životnim uvjetima tijekom djetinjstva, osobnom slabošću ili lijenošću.

Do danas još nema izlječenja od shizofrenije, ali odgovarajuće liječenje lijekovima omogućuje uspješnu kontrolu bolesti. Većina bolesnika, uz redovito uzimanje lijekova, živi ispunjeno i produktivno – zapošljavaju se, osnivaju obitelji, ostvaruju prijateljske veze.

1% stanovništva ima shizofreniju, a javlja se u dobi od 15. do 25. godine. Podjednako učestalo obolijevaju i žene i muškarci, a u žena se simptomi pojavljuju nešto kasnije nego u muškaraca. Shizofrenija je složena bolest. Neki liječnici misle da mozak shizofrenih bolesnika nije sposoban ispravno obrađivati informacije. Razlog takvog pogrešnog procesiranja informacija je kemijski i strukturni poremećaj mozga.

U oboljelih od shizofrenije javlja se neravnoteža kemijskih tvari u mozgu koje se nazivaju neurotransmiteri. Neurotransmiteri su kemijski prijenosnici koji omogućuju prijenos “impulsa” (živčani signal) među živčanim stanicama ili neuronima. Jedan od takvih kemijskih prijenosnika je dopamin, a vjeruje se da shizofreni bolesnici proizvode dopamin u suvišku ili da su preosjetljivi na postajeći dopamin. I ostali su neurotransmiteri, npr. serotonin, noradrenalin, odgovorni za nastanak shizofrenih simptoma. Najvažnija uloga za nastanak simptoma pridaje se kemijskoj neravnoteži dopamina i serotonina u mozgu oboljelih od shizofrenije.

Činjenica je da se bolest češće pojavljuje u nekim obiteljima, među krvnim srodnicima. Osobe koji imaju shizofrenog bolesnika u obitelji imaju veću šansu da i same obole od shizofrenije.

Antipsihotici su lijekovi koji učinkovito, u većine shizofrenih bolesnika, ublažavaju simptome bolesti ili ih potpuno uklanjaju. Otkako su prvi put upotrijebljeni, u pedesetim godinama prošloga stoljeća, antipsihotici su pomogli tisućama shizofrenih bolesnika, omogućujući im gotovo normalno društveno i radno funkcioniranje.

Kada oboljeli od shizofrenije prestane uzimati lijekove, nastaje relaps bolesti, tj. ponovno se pojave shizofreni simptomi iako su bili posve nestali zbog uzimanja lijekova. U većine bolesnika koji su prestali uzimati antipsihotike bolest se ponovno pojavi tijekom godine dana. Vrlo je važno da oboljeli od shizofrenije uzima lijekove radi sprječavanja ponovne pojave bolesti. U dijela bolesnika, unatoč uzimanju lijekova, bolest se ponovno pojavljuje. Međutim, simptomi su tada slabiji i bolesnik se brže oporavi. Relaps bolesti najuspješnije se sprječava stalnim uzimanjem lijekova, uz redovite kontrole psihijatra.

Nakon svega navedenog opisat ću jedan slučaj iz moje prakse:

Bolesnica koja se liječi već petnaestak godina od shizofrenije je započela liječenje nakon što je njezina sestra počinila suicid. Navedni suicid je potaknuo članove obitelji da ju dovedu na liječenje.  Naime, bolesnica je duže vrijeme prije započetog liječenja „imala glasove, bila uvjerena da je začarana, da joj niz osoba iz okoline želi zlo“. Prestajala je u nekoliko navrata uzimati hranu i piće vjerujući da su zatrovane. Radi navedenog se izolirala od okoline u potpunosti i nije više mjeseci izlazila iz kuće. Bolesničina majka je također bila psihički bolesna, ali nikada toliko manifestno, te je u okviru ruralne sredine i smanjenih zahtjeva obitelji parcijalno funkcionirala.

Kada je bolesnica započela liječenje i uzimanje antipsihotične terapije vrlo brzo je došlo do poboljšanja cjelokupnog stanja, a simptomi su se u potpunosti povukli. Udala se u međuvremenu, rodila dvoje djece. Nije bila zaposlena, već je bila kućanica. Živjela je ispunjeno i aktivno na način da je brinula o suprugu, djeci, kućanstvu te je bila angažirana kroz niz hobija i aktivnosti izvan kuće.

U 3 navrata je prekidala uzimanje antopsihotične terapije te su se ubrzo javila pogoršanja koja su zahtijevala bolničko liječenje. U terapiji je imala na početku liječenja klasične, a kasnije i atipične (novije) antipsihotike, kao i povremeno  kombinaciju jednih i drugih lijekova.

Unazad 6 mjeseci javila se na kontrolni pregled vidno uznemirena jer je neposredno prije navedenog pregleda, bolesničin brat počinio suicid. Iznosila je motivaciju za pojačanjem doze olanzapina koji je redovito uzimala u terapiji, no navedeno nije dalo pozitivan terapijski uspjeh.

Također je u posljednje vrijeme dominirala takozvana negativna simptomatologija koju je bolesnica opisivala kao nezainteresiranost za bilo čime, ništa ju više nije veselilo, otežano je obavljala čak i kućanske poslove, pojačano ju je „vukao krevet“, dok je superporinarni stresogeni događaj u smislu ponovnog suicida pojačano strah do psihotičnog nivoa. Bolesnica je postala emocionalno inkontinentna, stalno je plakala, tremorozna, strah je bio kontinuirano prisutan, ponovno su se javile i halucinacije u auditivnoj sferi. Bila je potpuno disfunkcionalna. Razmišljala sam tada i o mogućoj opasnosti od eventualnog suicida kod same bolesnice, usprkos tome što je ona tu mogućnost kategorički nijekala. Podatak o dva izvršena suicida kod tako bliskih srodnika (brat i sestra) dodatno su govorili u prilog ozbiljnosti situacije.

Tijekom bolničkog liječenja je revidirana terapija na način da je u kombinaciji olanzapina i aripiprazola uz anksiolitike došlo do redukcije a potom i nestanka kako pozitivne tako i negativne simptomatologije. Nestalo je „glasova, strahova, plača, nemogućnosti funkcioniranja“.

Nakon terapijskih izlaza koje je provodila u okviru obitelji dobiveni su iznimno pozitivne informacije o njezinom funkcioniranju. Terapija ju nije uspavljivala, niti je bilo bilo kakvih drugih nuspojava, već ju je vratila u prijašnje stanje funkcioniranja.

Stoga je iznimno važno za istaknuti da i kada je toliko visoko hereditarno opterećenje (brat, sestra i majka su bili psihički bolesnici) te kada je i visoka razina stresa koja shizofrene bolesnike dodatno više dekompenzira nego ljude bez psihičkog poremećaja, uvijek ima puta i načina da se liječenjem pomogne i da se bolesnika oslobodi velike patnje koju pogoršanje bolesti uzrokuje.

Kombinacijom dva novija antipsihotika koji imaju različite mehanizme djelovanja, došlo je do potpunog poboljšanja psihičkog stanja uz pojavu neznatnih nuspojava koje su iskorištene u terapijske svrhe, na način da je sedacijski učinak olanzapina iskorišten zapoboljšanje sna, a „aktivacijski“ učinak aripiprazila kao antidepresivni učinak tj. djelovalo se i na negativne simptome shizofrenije.

Znači, odgovor s početka članka je pozitivan. I dugogodišnji psihotični proces se može uspješno liječiti!

Noviji antispihotici u koje ubrajamo olanzapin i aripiprazol su već duže vrijeme na tržištu, provjereni su i odobreni lijekovi u liječenju shizofrenije kao i nekih drugih psihičkih poremećaja, te kako samostalno, tako i u u kombinaciji dovode do pozitivnog terapijskog odgovora. Također je dobro za istaknuti da kombinirajući navedana dva lijeka za postizanje poboljšanja su bile dostatne manje doze lijekova. Aripiprazol od 10 mg je bolesnica uzimala ujutro, olanzapin od 10 mg navečer.

Na do sada već dva kontrolna pregleda nakon hospitalizacije je verificirano i dalje stabilno psihičko stanje bolesnice.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija je poremećenje funkcije mozga koja je povezane s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Često se spominje u vezi s kontaktnim sportovima, ali može se pojaviti kod svakoga tko pati od ponovljenih trauma glave. Kronična traumatska encefalopatija vrsta je neurodegenerativne bolesti povezana s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Radi se o […]

Disfunkcija mozga

Što je encefalopatija?

Encefalopatija je skupina stanja koja uzrokuju disfunkciju mozga. Disfunkcija mozga može se pojaviti kao smetenost, gubitak pamćenja, promjene osobnosti i s drugim tegobama. Postoje različiti tipovi, svaki s različitim uzrocima koji variraju od infekcije, izloženosti toksinima, bolesti mozga i brojna druga stanja. Koje su vrste encefalopatije? Najčešći tipovi encefalopatije i njihovi uzroci su: – Anoksična […]

Dijete

Kako liječiti lišaj na ruci djeteta?

ACNES

ACNES – 4. dio

Liječenje ACNES-a – nastavak. Lijekovi kao što su paracetomol i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproxen) koji se koriste kod akutnog bola i većine drugih bolnih stanja ovdje nisu pokazali veliku učinkovitost. Lijekovi kao antikonvulzivi (gabapentin), antidepresivi (amitriptylin, duloksetin) koje koristimo kod neuropatske boli, kao i lokalna terapija koju koristimo kod neuropatkse boli kao lidokain flaster […]

Bubreg

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Dermatoskop

Okrugla izraslina nalik žulju na madežu – što je to?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]