Delirantna stanja, 1. dio

Smatra se da je delirij sindrom, a ne bolest te da ga može uzrokovati više različitih uzročnika.

Za opis ovog sindroma koriste se razni termini, kao što su akutno konfuzno stanje, akutni moždani sindrom, metabolička encefalopatija, toksična psihoza i akutno moždano zatajenje. Prema definiciji delirij je poremećaj svijesti i oštećenje kognicije koje se razvija tijekom kraćeg vremenskog perioda, a prisutan je kod oko 60 do 80% bolesnika u intenzivnoj skrbi.

Bolesnici kod kojih se razvije delirij imaju i do 3 puta veći mortalitet, pod povećanim su rizikom od nastanka infekcije, imaju produžen hospitalni boravak, uz moguća kognitivna oštećenja. Od psihijatrijskih simptoma najčešće su izražene promjene raspoloženja, percepcije i ponašanja, a od neuroloških simptoma tremor, asteriksis, nistagmus, gubitak koordinacije, urinarna inkontinencija.

Delirij započinje naglo, tijekom nekoliko sati ili dana, kratkog je i fluktuirajućeg tijeka, a ako se eliminira uzrok, oporavak je brz. U općoj populaciji javlja se kod 0.4% osoba starijih od 18 godina i kod 1.1% starijih od 55 godina, kod 10 do 30% hospitaliziranih bolesnika i 30 do 50% postoperativnih bolesnika.

Uzroci delirija mogu biti različiti. Od intrakranijalnih uzroka najčešći su epilepsija i postiktalna stanja, trauma mozga, infekcije (meningitis, encefalitis), neoplazma, vaskularni poremećaji. Ekstrakranijalni uzroci mogu biti različiti lijekovi (antikolinergici, antikonvulzivi, antihipertenzivi, antiparkinsonici, antipsihotici, kardijalni glikozidi, cimetidin, klonidin, disulfiram, inzulin, opijati, fenciklidin, fenitoin, ranitidin, salicilati, sedativi, alkohol, hipnotici, steroidi), otrovi (ugljični monoksid, teški metali), endokrina disfunkcija (hipo ili hiperfunkcija hipofize, pankreasa, nadbubrežne žlijezda, paratiroidne žlijezde ili štitnjače), bolesti jetre (hepatična encefalopatija), bubrega i urinarnog trakta (uremična encefalopatija), pluća (hipoksija), hipotenzija, aritmije, kardijalno zatajenje, sistemske infekcije, disbalans elektrolita, postperativna stanja, traume, deficijencija tiamina, nikotinske kiseline, B12, folne kiseline. Rizični čimbenici za razvoj delirija predstavljaju starija dob, alkoholizam, postojeća kognitivna oštećenja, depresija, postojeća hipertenzija, pušenje, vidna/slušna oštećenja, medikacija (sedativi i analgetici), poremećaji spavanja, imobilizacija, itd.

Prema tipu delirij se može biti hiperaktivan (u 5 do 22% osoba), a karakteriziran je agresivnim ponašanjem, agitacijom, uz moguće i halucinacije. Češći je hipoaktivni ili mješoviti delirij kada su pacijenti mirni, mogu biti nasmiješeni, klimaju glavom, slažu se sa svime. Patofiziološku podlogu razvoja delirija vjerojatno čini reducirana kolinergička aktivnost središnjeg živčanog sustava uz povećanu dopaminergičku transmisiju. Povišenje dopamina može dovesti do hipokolinergičkog stanja. Također, u podlozi delirija je kompleksan i akutni disbalans i drugih neurotransmitera. Dopaminergički i kolinergički sustav dovode do modulacije i interakcije putem korteksa, strijatuma i talamusa s glutaminergičkim, GABA i serotoninergičkim sustavom. Zbog svega navedenog, velik je raspon potencijalnog medikamentoznog djelovanja, a kao reakcija na opisane promjene i disbalans, javlja se  upalni odgovor organizma uz aktivaciju osovine limbički sustav-hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Crijeva

Sindrom iritabilnog crijeva

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) predstavlja kompleksni funkcionalni poremećaj gastrointestinalnog trakta koji često izaziva abdominalne bolove i promjene u pražnjenju crijeva. Iako se često javlja, IBS ostaje bolest nepoznate etiologije, što je izazvalo potrebu za istraživanjem fiziologije crijevnog neurološkog sustava, odnosa između crijeva i središnjeg živčanog sustava te uloge mikrobiote. Prema Rimskim IV kriterijima, IBS se […]

Alfa lanci

Kolagen – izvor mladosti?

Kolagen je glavni strukturni protein u tijelu, čini 30% ukupnih proteina. Pruža strukturu, potporu i snagu koži, mišićima, kostima i vezivnom tkivu (hrskavica, ligamenti i tetive). Nalazi se i u organima, krvnim žilama i sluznici crijeva. Pomaže tkivima da budu jaka i otporna na istezanje. Struktura kolagena Kolagen je vlaknasti protein sastavljen od trostruke heliks […]

Krv

Je li zabrinjavajuće ako sam na stolici vidjela krv?

Ankilozantni spondilitis

Ankilozantni spondilitis

Ankilozantnispondilitis je kronična upalna reumatska bolest nepoznate etiologije, karakterizirana zahvaćenošću sakroilijakalnih zglobova i kralješnice te povezanošću s antigenom HLA B27. Zajedno sa psorijatičnim artritisom, enteropatskim artritisom, reaktivnim artritisom i nediferenciranim spondiloartritisom, ubraja se u skupinu bolesti koje se zajednički nazivaju seronegativnim spondiloartritisima. Bolest se češće javlja u muškaraca (oko 3 puta češće nego u žena), a dob […]

B.Fit

Na meniju je zdraviji život

Za dugoročne rezultate nije dovoljno samo smanjiti količinu hrane koju jedemo, već je potrebno malim promišljenim koracima svakoga dana mijenjati svoje navike. Jeste li znali da je pretilost zapravo kronična metabolička bolest koja često uz sebe veže druge bolesti i stanja kao što su šećerna bolest tipa 2, povišen krvni tlak, bolesti srca i krvožilnog […]

Krv u stolici

Krv u stolici – imam li razloga za brigu?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Psihijatrija

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Psihijatrija

Prekovremeni rad i opterećenje – molim Vaše mišljenje

Psihijatrija

Učinkovitost elektrostimulativne terapije

Nedavno istraživanje pokazuje kako elektrostimulativna terapija (EST) značajno poboljšava simptome depresije. Nalazi govore u prilog stajališta kako je EST sigurna i učinkovita metoda liječenja kada se primjenjuje kod odgovarajućim skupinama pacijenata, smatra voditeljica studije Julie Langan Martin. Također navodi kako unatoč očitoj učinkovitosti kod širokog raspona psihijatrijskih poremećaja uključujući veliku depresiju, bipolarni poremećaj i shizofreniju, […]

Psihijatrija

Istraživanja korisnosti ketogene ishrane kod mentalnih poremećaja

Prema članku „Early Evidence Supports Ketogenic Diet for Mental Illness“ objavljenom u časopisu Psychiatric Research, pilot studija pokazuje kako bi ketogena dijeta mogla biti korisna u smanjenju simptoma bipolarnog poremećaja i shizofrenije te razrješavanju metaboličkog sindroma. Kod sudionika koji su se pridržavali dijete s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata za 30% su reduciranih psihijatrijski […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 2. dio

Jedno od važnih pitanje jest kako unaprijediti i poboljšati rano prepoznavanje prve epizode shizofrenije. Jedan od važnih čimbenika jest edukacija zajednice te razgovori o važnosti ranog prepoznavanja bolesti i destigmatizaciji koja uključuje pojašnjenje svih dostupnih metoda liječenja, prvim znakovima psihoze, alarmima koji mogu upućivati na razvoj bolesti, kome uputiti oboljelu osobu, posebice one koji nema […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 1. dio

Cilj ranih intervencija kod osoba oboljelih od shizofrenije jest promijeniti tijek bolesti i postići bolju integraciju tih osoba u zajednicu. Prediktori lošijeg ishoda bolesti su premorbidne poteškoće (usporen razvoj, lošija premorbidna prilagodba), teži simptomi na početku bolesti (posebno prisustvo negativnih simptoma) te dulje trajanje perioda neliječene psihoze. Pacijenti s lošijim ishodom bolesti gube više moždanog […]

Psihijatrija

Može li anksioznost biti razlog otpadanja kose?