U starijoj se dobi javlja čitav niz različitih bolesti, jedna od njih je demencija, a Alzheimerova bolest spada u češće uzroke demencije. Alzheimerova bolest je neizlječiva bolest u kojoj dolazi do progresivnog propadanja moždanih stanica, a konačni rezultat je propadanje mentalnih, psihičkih i tjelesnih funkcija. Predviđa se da će do 2050. godine udvostručiti broj osoba s demencijom.

Premda se stupanj propadanja moždanih struktura razlikuje od osobe do osobe, važno je napomenuti da je to propadanje nezaustavljivo. Posljedice se očituju na pamćenja, mišljenja i ponašanja oboljelih, a konačni rezultat je smrt. Obično se prvi simptomi javljaju postupno nakon 65. godine života, no ponekad se mogu naglo pojaviti u nekim situacijama koje djeluju kao njihov poticaj (može se raditi o nekim većim promjenama u okolini, operativnom zahvatu, emocionalnom šoku, itd.)

Među prvim simptomima koji mogu ukazivati na početak demencije je gubitak kratkotrajnog pamćenja, a s vremenom to može progredirati u toj mjeri da osoba nije u stanju obavljati svakodnevne zadatke koje je ranije uspijevala rutinski provoditi.

Alzheimerovu bolest dijelimo u blagu, umjerenu i tešku. Premda samu bolest ne možemo izliječiti, pokušava se usporiti propadanje funkcija.

Osim propadanja kognitivnih funkcija javljaju se i promjene ličnosti, poremećaj raspoloženja, motoričkih aktivnosti, misli, emocija i percepcije. Navedene promjene počinje uočavati oboljela osoba, no opažaju je i osobe iz okoline. Ove promjene nemaju samo negativan na osobu s demencije već kod njegovatelja, odnosno obitelji mogu dovesti do razvoja depresije, zdravstvenih i financijskih problema, sukoba u obitelji, socijalne izolacije, itd. U konačnici oboljele osobe budu institucionalizirane, a taj smještaj se mora dogoditi i ranije ako osoba ima neke od navedenih nepovoljnih uvjeta.

U početnoj fazi bolesti obično se javljaju depresivni simptomi, tjeskoba, uznemirenost, dok simptomi izraženi u umjerenoj fazi su intenzivnija uznemirenost, agresija, dezinhibicija, deluzije i halucinacije, a ranije tjeskoba i depresija se mogu pogoršati.

U uznapredovaloj fazi u sklopu uznemirenosti mogu se javiti poremećaji spavanja, potreba za kretanjem. U posljednjoj, teškoj fazi gubi se mogućnost komunikacije, narušeno je tjelesno zdravlje uz pojavu različitih infekcija, mršavljenja, otežanog gutanja.