Moždani udar definiran je kao naglo nastali žarišni ili rjeđe, globalni neurološki deficit koji traje dulje od 24 sata ili dovodi do smrti.

Moždani udar definiran je kao naglo nastali žarišni ili rjeđe, globalni neurološki deficit koji traje dulje od 24 sata ili dovodi do smrti, a može se objasniti samo cerebrovaskularnim poremećajem (1). Da je učestalost moždanog udara te cerebrovaskularnih bolesti velika pokazuju pokazatelji iz SAD-a gdje svake godine od moždanog udara oboli 600 000 novih bolesnika, a broj preživjelih uvelike ovisi o unapređenju liječenja akutnog moždanog udara (2).
Pored neurološkog deficita koji se odražava nastupom invalidnosti, moždani udar dovodi i do velikih promjena u osobnom životu bolesnika, koje se pored gubitka zdravlja mogu odražavati i gubitkom radnog mjesta, gubitkom uloge u društvu te samostalnosti samog bolesnika. Uz navedene novonastale promjene u bolesnika s preboljelim moždanim udarom, jednu od vodećih uloga zauzima depresija(3).

Depresija je poremećaj raspoloženja kojeg karakterizira skup raznih vrsta simptoma: kognitivnih (negativne misli i očekivanja, ponekad i misli samoubojstva, pad koncentracije, neodlučnost, „mozganje“, samokritičnost, beznadnost), poremećaja ponašanja (manjak aktivnosti, povlačenje u sebe), tjelesnih (gubitak apetita ili pretjerani apetit, nesanica), afektivnih (osjećaji žalost i krivnja, anksioznost) i motivacijskih (gubitak interesa, tromost („sve je napor“), odgađanje). Svi ti simptomi zajedno mogu dovesti do manje ili više sniženog stupnja raspoloženja ugrožavajući funkcioniranje pojedinca, odnosno njegovu sposobnost prilagodbe životu društva. Depresija stoga nije, kao što se to često misli, obično sniženje raspoloženja, već čitav niz simptoma koji loše utječu na način razmišljanja osobe o okolini, ali i o samoj sebi(4).
Pored navedenih simptoma, uz pojam moždanog udara,javljanje depresije usko povezujemo s pojavom invaliditeta, lošim rezultatima rehabilitacije, ponovnim javljanjem moždanog udara te mogućom smrtnošću i pojavom suicidalnih planova (5,6). 

Osim kliničke važnosti, zbog svojih karakteristika, depresija nakon moždanog udara može pružiti jedinstvenu priliku za istraživanje neurobiologije depresije. Neke studije su pokazale da bolesnici s preboljelim moždanim udarom imaju višu stopu depresije u usporedbi s bolesnicima s stupnjem invalidnosti slične težine uzrokovanim drugom bolešću(7), što uzrokuje podloga patofiziologije bolesti  za koju se pretpostavlja se da je uzrokovana ishemijskim lezijama striato-frontalnih krugova upletenim u regulaciji raspoloženja (8).
Iako depresivni sindromi nerijetko prate niz neuroloških poremećaja, depresija nakon moždanog udara jedna je od češćih primjera tih poremećaja. To pogotovo podupire podatak da se javlja u više od jedne trećine preživjelih bolesnika nakon moždanog udara, a s obzirom na učestalost moždanog udara ne moramo ni isticati učestalu pojavnost te bolesti.

S druge strane, na osnovu nedavnih rezultata različitih studija nađen je povećan rizik ishemijskih događaja, pa tako i moždanog udara, kod depresivnih pacijenta te stoga se depresivni sindrom također može smatrati kao faktor rizika kod sekundarne prevencije moždanog udara  zbog dokazane povezanosti depresije s recidivom ishemijskog moždanog udara( 9). Štoviše, depresivni sindromi predstavljaju uobičajena bolesna stanja u velikom broju drugih neuroloških poremećaja kao što je parkinsonova bolest, multipla skleroza, ili epilepsije, gdje imaju snažan utjecaj i na kvalitetu života i ishod primarnog neurološki poremećaj (10).

Nadalje depresija nakon moždanog udara i kognitivna disfunkcija udruženi su i neovisni predskazatelji slabog oporavka bolesnika te je pronađena jaka povezanost između depresije i kognicije, karakterizirana  sniženjem izvršnih funkcija i problemima radne memorije(11).
Objavljeno je više znanstvenih studija koje opisuju nekoliko različitih načina liječenja depresije nakon moždanog udara koji obuhvaćaju antidepresive, psihostimulanse te čak i terapiju elektrošokovima.

Studije koje obuhvaćaju učinkovitost antidepresiva pokazuju učinkovitost citaloprama (CITRAM) , kao selektivnog inhibitora ponovne pohrane serotonina,  u liječenju depresije nakon moždanog udara (12) te pokazuju njihovu dobru podnošljivost u liječenju bolesnika s moždanim udarom.
Stoga možemo zaključiti da je depresija nakon moždanog udara često povezana s invaliditetom i kognitivnim oštećenjima (13) Unatoč podacima u ovom trenutku potrebna su daljnja istraživanja za pojašnjavanje relativnog doprinosa bioloških i psihosocijalnih čimbenika rizika i njihove interakcije u razvoju psihopatologije depresije nakon moždanog udara. Bolje razumijevanje utjecaja tih faktora rizika na tijek i liječenje dovesti će do boljeg liječenja i, eventualno, primarne prevencije depresije nakon moždanog udara.

Literatura:

1. Brinar i suradnici. Neurologija za medicinare. Zagreb: Medicinska naklada;  2009, str. 167-  8.
2. American Heart Association 2002 rt and Stroke Statistical UpdateAmerican Heart
    Association, Dallas (2002)
3. Burvill P, Johnson G, Jamrozik K, Anderson C, Stewart-Wynne E, Chakera T. The Perth Community Stroke Study Prevalence of depression after stroke. Br J Psychiatry 1995; 166 (3):320–7.
4. Hawton K, Salkovskis PM, Kirk J, Clark DM . Cognitive Behaviour Therapy for Psychiatric Problems. A Practical Guide. Oxford University Press, London (1989).
5. Ramasubbu R, Robinson RG, FlintAJ, Kosier T, Price TR. Functional impairment associated with acute poststroke depression: the Stroke Data Bank Study. J Neuropsychiatry Clin Neurosci 1998; 10(1):26-33. 
6. Pohjasvaara T, Vataja R, Leppävuori A, Kaste M, Erkinjuntti T. Depression is an independent predictor of poor long-term functional outcome post-stroke. Eur J Neurol. 2001; 8(4):315-9.
7. Folstein M, R. Maiberger, P. McHugh. Mood disorder as a specific complication of stroke. J Neurol Neurosurg Psychiatry 1977; 40 (10): 1018–20.
8. Mayberg H. Frontal lobe dysfunction in secondary depression. J Neuropsychiatry Clin Neurosci 1994; 6:428–42.
9. Sibolt G, Curtze S, Melkas S, Pohjasvaara T, Kaste M, Karhunen PJ, Oksala NK, Vataja R, Erkinjuntti T. Post-Stroke Depression and Depression-Executive Dysfunction Syndrome Are Associated with Recurrence of Ischaemic Stroke. Cerebrovasc Dis. 2013;30:336-343. [Epub ahead of print]
10. Hellmann-Regen J, Piber D, Hinkelmann K, Gold SM, Heesen C, Spitzer C, Endres M, Otte C. Depressive syndromes in neurological disorders. Eur Arch Psychiatry Clin Neurosci. 2013 Sep 28. [Epub ahead of print]
11. Hommel M, Carey L, Jaillard A. Depression: Cognition relations after stroke. Int J Stroke. 2013 Oct 27. doi: 10.1111/ijs.12057. [Epub ahead of print]
12. Andersen G, Vestergaard K, Lauritzen L. Effective treatment of poststroke depression with the selective serotonin reuptake inhibitor citalopram. Stroke 1994;, 25:1099–1104.
13. Mortimer J. Brain reserve and the clinical expression of Alzheimer’s disease. Geriatrics 1997;52(2):50–3.