Depresija nakon moždanog udara

U ovom kratkom pregledu osvrnut ću se samo na depresivni poremećaj koji nastaje nakon moždanog udara u smislu komplikacije.

U klasifikaciji psihijatrijskih poremećaja ovakav tip depresivnog poremećaja naziva se depresivni psihoorganski sindrom ili organski uzrokovani depresivni poremećaj za razliku od depresivnih stanja koja se javljaju bez prisustva neke organske bolesti koja se nazivaju depresivni poremećaj ili prema starim klasifikacijama endogena depresija.

Treba imati na umu da depresivno raspoloženje ne mora biti znak patologije. Primjera radi ukoliko je osoba tužna radi teške tjelesne bolesti rekao bih da je to normalna reakcija psihički zdravog čovjeka, upravo suprotno bi bilo psihopatološki, na primjer stanje pretjerane sreće i zadovoljstva a osoba boluje od teške bolesti. Samo postojanje tužnog/depresivnog raspoloženja nije dovoljno da bi postavili dijagnozu depresivnog poremećaja. Radi ilustracije samo nekoliko naznaka koji simptomi i znakovi trebaju biti prisutni osim depresivnog raspoloženja.

Prvenstveno je to osjećaj umora i pomanjkanja volje, te osjećaj gubitka energije, takvu osobu ne vesele stvari ili situcaije, osobe koje su joj nekad pričinjale zadovoljstvo, poremeti se san tako da depresivne sobe ili pretjerano spavaju ili premalo spavaju s ranim jutarnjim buđenjem. Takvi bolesnici su usporeni, oslabljene psihomotorike, tužnog ili izgubljenog izraza lica. Imaju pretjerano jak ili uopće nemaju apetita. Imaju slabu koncentraciju, misli o vlastitoj neadekvatnosti i insuficijentnosti te misli o beznadnosti ili naposljetku misli o bezvrjednosti daljnjeg života i suicidalne misli. Dakle mnogo psihičkih, kognitivnih i vegetativnih simptoma treba biti prisutno kako bi postavili dijagnozu depresivnog poremećaja bilo endogene bilo organske podloge. Ukoliko se radi o depresivnom organskom poremećaju trebaju biti jasni dokazi o organskoj podlozi, u ovom slučaju moždanom udaru, koji je direktno povezan s nastankom depresivnog poremećaja.

Depresija nakon moždanog udara je jedna od najčešćih komplikacija moždanog udara, često neprepoznata, s brojnim negativnim konsekvencama na daljnji tijek cerebrovaskularne bolesti, prvenstveno na motorne ili kognitivne deficite. Depresija se nakon moždanog udara javlja najčešće u periodu od tri do šest mjeseci nakon cerebrovaskularnog incidenta. Prema jednom istraživanju na 100 bolesnika s moždanim udarom koji su praćeni 18 mjeseci depresivni poremećaj se javlja u 46% bolesnika nakon dva mjeseca, i tek u 12% ispitanika se depresija javila nakon 12 mjeseci nakon moždanog udara. Prevalencija depresije nakon moždanog udara kreće se od 20 do više od 70% ovisno o ispitivanoj populaciji i primjenjenim mjernim instrumentima za detekciju depresije. Prema jednom istraživanju u populaciji se depresija nakon moždanog udara javlja u oko 31.8% slučajeva, u populaciji akutno hospitaliziranih oko 47% dok u populaciji bolesnika na rehabilitaciji nakon moždanog udara depresija se javlja i do 72% te populacije.

Također pojava depresije nakon moždanog udara ovisi i o lokalizaciji moždanog udara. U jednom istraživanju do 82% bolesnika s udarom u području Arterije cerebri medije, dakle područje frontalnog, parijetalnog  i temopralnog režnja. Manje od 10% bolesnika s moždanim udarom u području stražnje cirukulacije je imalo depresiju. Nakon godine dana do 62% bolesnika s moždanim udarom u području prednje cirkulacije je imalo depresiju dok se depresija nije zabilježila godinu dana nakon moždanog udara u području stražnje cirkulacije.

Zadnjih godina se posebno spominje i pojam vaskularne depresije. Stanje je to u kojem nema evidentiranih cerebrovaskularnih incidenata, bolesnici moždane udare «prehodaju» javljaju se prvenstveno psihijatrima radi svih simptoma depresivnog poremećaja a tek indiciranom obradm i pregledom se ustanove rizični faktori za razvoj cerebrovaskularne bolesti a neuroradiološkom obradom se nađu stare vaskularne lezije opet najčešće u područjima opskrbe krvlju prednje cirkulacije.

U liječenju vaskularne depresije ili depresije nakon moždanog udara treba poduzeti sve mjere u regulaciji rizičnih faktora koji dopridonose razvoju cerebrovaskularne bolesti što spada u domenu rada neurologa. Međutim u slučaju prisustva depresivnih simptoma treba po principu konzultativne psihijatrije uključiti psihijatra u terapijski proces koji će procjeniti je li riječ o postojanju paralelnih bolesti depresije i moždanog udara ili je depresija direktna posljedica moždanog udara i po zakonu psihijatrijske struke i liječiti takvog bolesnika. Naime liječenje depresije nakon moždanog udara je nešto kompliciranije nego li liječenje samostalne depresije prvenstveno jer je ovdje riječ najčešće o starijim bolesncima koji uzimaju i za niz drugih bolesti ili rizičnih faktora različite lijekove. S druge strane psihijatar će procjeniti prema simptomatologiji ili lokalizaciji moždanog udara hoće li biti od koristi antidepresivi s prvenstveno serotoninergičkim djelovanjem ili noradrenergičkim ili dopaminergičkim ili kombiniranim.  Ipak možemo reći da prva linija u liječenju depresije nakon moždanog udara ili vaskularne depresije su lijekovi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina koji svoj terapijski efekt ostvaruju djelovanjem na serotoninski transporter na membrani neurona na taj način da blokiraju ponovni unos serotonina u neuron i time povećavaju koncentraciju raspoloživog serotonina u sinaptičkoj pukotini. Ovi lijekovi su sigurni i glede kardiovaskularnih, hepatalnih ili renalnih nuspojava u odnosu na ostale skupine antidepresiva. Dugoročno njihov učinak je smanjenje postsinaptičkih serotoninergičkih neurona (down regulacija), povećanje transkripcije drugih glasnika i aktivacija BDNF-a (od engl. Brain derived neurotrofic factor) što naposljetku ima za učinak sinaptičku plastičnost. Iz navedenog je i jasno zašto antidepresivi ne djeluju odmah nego tek nakon nekoliko tjedana kontinuiranog uzimanja. Od selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina posebno je učinkovit i siguran fluvoksamin.

 

Literatura:

  1. Robinson RG. Post stroke depression: Prevalence, diagnosis, treatment and disease progression. Biol Psychiatry 2003; 54: 376-387.
  2. Berg A, Palomaki H, Letitihalmes M, et al. Poststroke depression: An 18-month follow-up. Stroke 2003; 34: 138-143.
  3. Alexopoulus GS, Meyers BS, Young RC, et al. Vascular depression hypothesis. Arch Gen Psychiatry 1997; 54: 915-922.
  4. Mast BT, MacNeill SE, Lichtenberg PA. Poststroke  and clinically-defined vascular depression in geriatric rehabilitation patients. Am J Geriatr Psychiatry, 2004; 12: 84-92.
  5. Cummings JL, Mega JL. Disturbances of mood and affect: cerebrovascular disease. In: Cummings JL, Mega MS, eds. Neuropsychiatry and behavioural neuroscience. New York, NY: Oxford University Press, 2003; 206.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Post

Može li post imati negativne ishode za trudnoću?

ACNES

ACNES – 3. dio

Liječenje ACNES-a. ACNES (Sindrom uklještenja prednjeg kožnog živca) se može dijagnosticirati primjenom lokalne injekcije anestetika u kanal u ravnom trbušnom mišiću gdje prolazi zahvaćeni kožni živac. Injekcija lokalnog anestetika blokira osjet u živcu, ali se pretpostavlja i da smanjuje pritisak u kanalu koji uzrokuje uklještenje živca. Studije su potvrdile pozitivan učinak lokalne injekcije anestetika kod […]

Ashwagandha

Borba protiv stresa: kako rodiola i ashwagandha mogu pomoći

Određene biljke posjeduju adaptogena svojstva odnosno imaju sposobnost pojačati učinkovitost odgovora organizma na tjelesne, kemijske ili biološke stresore. Rhodiola rosea i ashwagandha (Withania somnifera ili indijski ginseng) su poznati biljni adaptogeni koji potiču otpornost organizma na stres suprotstavljajući se simptomima povezanim sa stresom poput tjeskobe, nervoze, iritabilnosti, nesanice i depresije. Španjolski znanstvenici analizirali su do […]

Alergijski rinitis

Dobrim bakterijama protiv alergijskog rinitisa

Svake godine dolaskom toplijeg vremena aktualnom temom postaju alergijske bolesti gornjeg dišnog sustava, među kojima se najčešće ističe alergijski rinitis. Što je alergijski rinitis? Alergijski rinitis je upalna bolest nosne sluznice koja nastaje zbog pretjerane osjetljivosti na neke tvari iz okoliša s kojima u dodir dolazimo putem dišnog sustava, zrakom, odnosno, udisanjem. Prepoznajemo ga po […]

Endometrioza

Endometrioza – trebam li potražiti drugo mišljenje?

Adenovirusi

Infekcije adenovirusima u dječjoj dobi

Adenovirusi kod ljudi uzrokuju različite kliničke slike u kojima je uglavnom zahvaćen respiratorni sustav, oči, te gastrointestinalni sustav. Većina infekcija ovim virusima je blagog tijeka, ali su ponekad mogući i teži oblici bolesti koji zahvaćaju živčani sustav, srce i druge organe, a najugroženija su novorođenčad i djeca s oslabljenim imunološkim sustavom. Zašto djeca obolijevaju od […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]