Inducirani sumanuti poremećaj – Folie à deux

Inducirani sumanuti poremećaj je rijedak psihijatrijski poremećaj, ali ga ipak kroz svoju višegodišnju praksu svaki psihijatar kad-tad ima prilike susresti. U filmskoj industriji ovaj poremećaj izaziva interes tako da je nemali broj filmova napravljen s tom temom.

Folie à deux francuski je termin čiji doslovni prijevod znači “ludilo u dvoje“, a prvi su ga put opisali dvojica francuskih psihijatara, Laseague i Falret, 1987. godine. Inducirani sumanuti poremećaj zajednički je dvjema, vrlo rijetko trima ili više osoba, koje su u bliskom emocionalnom kontaktu, a samo jedna od njih boluje od endogene psihoze.

Najčešće se radi o shizofreniji, ali moguće su i druge vrste psihoza. U dominantne osobe (primarno bolesne) dominiraju sumanute ideje, najčešće dobro sistematizirane, grandomanskog ili persekutornog karaktera, često s bazičnom podlogom u realitetu, tako da druga osoba ili osobe koje su u bliskoj emocionalnoj vezi s oboljelom osobom u početku  pokušavaju objasniti oboljeloj osobi svoje viđenje sumanutih ideja (da bolesna osoba nije u pravu, pokušavaju je razuvjeriti u njena bolesna uvjerenja i sl.), no s vremenom se i u tih primarno zdravih osoba mijenja veza s realitetom i stvarnošću.

Obično je bolesna osoba i inače u dinamici odnosa dominantna, a inducirana osoba ovisna, podređena, emocionalno ovisna i bliska bolesnoj osobi. Kako bolest napreduje, tako je sve više zajedničkih sumanutih sadržaja, osobe dijele ista uvjerenja, podupiru se i slažu u svojim bolesnim promišljanjima. Kada dođu na liječenje, u prvi trenutak je gotovo nemoguće raspoznati  tko je bolestan (dominantan), a tko  je induciran. Zbog dinamike društvenih odnosa i karaktera socijalnog položaja žena i muškaraca u društvu, žene su nešto  češće inducirane osobe. Nije isključeno da i inducirana osoba ima genetsku predispoziciju za bolest.

U 90-95% slučajeva inducirani sumanuti poremećaj javlja se u krugu iste obitelji. Češći je u nižim socijalnim slojevima društva, te u obiteljima koje žive u izolaciji uz značajnu redukciju socijalnih interakcija. Inducirani sumanuti poremećaj može se dakle razviti kada bolesna osoba inducira sumanute ideje u zdravu osobu, no kada se razdvoje, u zdrave osobe se vrlo brzo gubi sumanutost i ona dolazi u kontakt s realitetom.

Jedan oblik induciranog sumanutog poremećaja je kada se identična sumanutost razvija u dvije ili više osoba koje imaju genetsku predispoziciju za bolest ili su se razboljele neovisno jedna od druge bez obzira na hereditet i dijele iste sumanute sadržaje. U pojedinim slučajevima događa se da je inducirana osoba u toliko u intenzivnom i bliskom odnosu s bolesnom osobom, da i nakon razdvajanja duže vremena zadržava sumanuta uvjerenja. Moguće je i da inducirana osoba s vremenom daje kliničku sliku bolesnije osobe jer se njezine sumanutosti pojačavaju pod utjecajem dominante osobe.

I iskusnom kliničaru je ponekad, posebice početkom liječenja teško razlučiti tko je zapravo bolestan, a tko induciran. Liječenje induciranog sumanutog poremećaja (ako govorimo o induciranoj osobi) provodi se antipsihoticima ukoliko nakon razdvajanja od bolesne osobe nije došlo do povlačenja simptoma. Čest problem je što nakon liječenja ili otpuštanja iz bolnice bolesna i inducirana osoba ostanu i dalje u bliskoj vezi, pa i živjeti zajedno s obzirom da se poremećaj, kako je već rečeno, i pojavljuje najčešće u krugu iste obitelji.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]