Dobro je odmah na početku podsjetiti se da menopauza nije bolest. To je normalan i prirodan događaj koji se definira kao posljednja menstruacija, odnosno potvrđuje se nakon što žena propusti menstruaciju 12 uzastopnih mjeseci. Najčešće se javlja u periodu između 45 i 55 godina starosti, prosječno u 51. godini. Termin perimenopauza odnosi se na fazu života koja prethodi menopauzi i  obično traje 5-10 godina. Sama spoznaja da se radi o fazi, o nečemu prolaznom, može biti olakšavajuća za mnoge žene koje se susreću s neugodnim fizičkim i psihičkim simptomima koje ovaj period sa sobom donosi. Intenzivna i ponavljajuća neugoda može stvoriti strah da je to stanje koje nikada neće proći te da se radi o trajnom gubitku kvalitete života, a zapravo nije tako.

Srednje godine su općenito karakterizirane promjenama u brojnim područjima života što  kod oba spola može pojačati stres, anksioznost i strahove. To je vrijeme kada roditelji postaju nemoćni ili umiru, djeca su adolescenti sa svojim krizama tipičnim za ovaj period razvoja ili su odrasli i napuštaju obiteljsko gnijezdo. Zahtjevi i promjene na radnom mjestu teže se podnose, a sklonost da se u tim godinama radi zbrajanje svega postignutog u životu, može dodatno pojačati frustraciju. Riječ je o fazi koja traži prilagodbu na brojne promjene, a kod žena se tu priključuje i prilagodba na oscilacije, odnosno pad razine estrogena i progesterona. Oscilacije spolnih hormona mogu utjecati na promjenu raspoloženja u drugim životnim periodima kao što su adolescencija, PMS ili postporođajno doba pa ne iznenađuje činjenica da njihove oscilacije utječu i na raspoloženje u perimenopauzi.

Žene se, između ostalog, moraju suočiti i s krajem reproduktivnog razdoblja života, s procesom starenja te neželjenim fizičkim promjenama na tijelu što može utjecati na samopouzdanje i raspoloženje.

Neće sve žene srednjih godina iskusiti psihičke simptome, ali zbog svega navedenog mnoge perimenopauzu doživljavaju kao stresno životno razdoblje. Nekima ona jednostavno dođe u nezgodnom trenutku i postane još jedna stavka na popisu s kojom se moraju nositi.  Tranzicijske godine koje vode prema menopauzi na mentalno zdravlje najčešće utječu izazivajući oscilacije raspoloženja, depresiju, anksioznost, smetnje koncentracije, manjak motivacije, iritabilnost i općenito sniženi osjećaj blagostanja i životnog balansa.

Brz prelazak iz osjećaja tuge i plačljivosti u sretna razdoblja tipičan je za perimenopauzu. Zbog njih se žene mogu osjećati kao da su stalno u stanju premenstrualnog sindroma (PMS). U ovim oscilacijama depresivni simptomi su obično umjereni i može ih se povezati s hormonalnim promjenama. Za razliku od njih, veza između ozbiljne kliničke slike depresije i hormonalnih promjena nije tako jasna iako se zna da se učestalost depresije u ovim godinama udvostručuje. Većina žena koja razvije intenzivnije promjene raspoloženja u vrijeme perimenopauze, obično se već nosila s njima u prošlosti.

Povezanost perimenopauze i anksioznih smetnji još je manje jasna nego njena povezanost s depresijom. Podaci ukazuju na nešto učestaliju pojavu paničnih napadaja kod žena u vrijeme i nakon menopauzalne tranzicije. Njih je ponekad teško razlikovati od valunga jer i jedni i drugi mogu izazvati ubrzani rad srca i znojenje, dok bi kao pomoć u razlikovanju mogla pomoći činjenica da valunzi ne stvaraju osjećaj kratkog daha.

Iritabilnost se može javiti u sklopu oscilacija raspoloženja uzrokovanih hormonalnim promjenama, ali može biti i posljedica narušenog spavanja s kojim  mnoge žene imaju problem u perimenopauzi. Noćna znojenja pak narušavaju san i tako onemogućavaju adekvatan odmor i balans tijekom dana.

Nedostatak koncentracije i blaže smetnje pamćenja često prate menopauzu i izvor su zabrinutosti za mnoge žene koje ih iskuse. Na sreću, dostupni podaci govore da su prolaznog karaktera.

Nisu oscilacije hormona jedine odgovorne za pojavu promjena raspoloženja i anksioznosti. Tu su i drugi čimbenici rizika:

– dijagnoza depresije i anksioznih poremećaja prije perimenopauze

– negativan stav prema menopauzi i starenju

– pojačana razina stresa zbog posla ili međuljudskih odnosa

– nezadovoljstvo poslom, životnim prilikama ili financijama

– nedostatak podrške u okolini

– manjak fizičke aktivnosti

– pušenje

– tjelesno zdravlje (npr. bolesti štitnjače).

Postoji niz aktivnosti koje svaka žena može poduzeti kako bi si olakšala ovaj period života. Preporučljivo je na listu prioriteta staviti redovito vježbanje, trud oko osiguranja dovoljno sna tijekom noći, bavljenje aktivnošću koja donosi osjećaj ugode bilo da se radi o odlasku u kino, na masažu ili tečaj plesa, gledanju omiljene serije, čitanju knjige ili slušanju glazbe. Sve što stvara ugodu i reducira stres, dobrodošlo je. Važno je imati strpljenja, dati si vremena i znati da se radi o prolaznim tegobama. Raspoloženje i druge smetnje popravljat će se postupno, ne odjednom. Žene kroz ovaj zahtjevan period ne trebaju prolaziti same. Poželjno je razgovarati s bliskim osobama, s onima koji proživljavaju slične tegobe ili potražiti pomoć stručnjaka.

Perimenopauza je optimalno vrijeme za žene da preispitaju svoje zdravlje, obrasce ponašanja i životne prioritete. U tom kontekstu možemo je shvatiti kao još jednu priliku i prozor u ponešto novi svijet u kojem će svaka žena naći najbolji način da se poveže sa sobom i svojom okolinom prihvaćajući promjene koje dolaze, a pri tome ne manje uživajući u životu.