Dominantan simptom kod ovog poremećaja je stalna, mučna i teška bol koju nije moguće u potpunosti objasniti tjelesnim procesima ili fiziološkim poremećajima.

Dominantan simptom kod ovog poremećaja je stalna, mučna i teška bol koju nije moguće u potpunosti objasniti tjelesnim procesima ili fiziološkim poremećajima. Bol je posljedica emocionalnog konflikta ili nekih vanjskih problema i događaja, a njihova se povezanost može jasno utvrditi. Ovaj se poremećaj još naziva atipična bol, psihogena bol, psihalgija, idiopatski bolni poremećaj, itd. 

 Dakle, glavni simptom je bol, a može se javiti na jednom ili više mjesta (trbuh, leđa, glava, zdjelica, itd.). Ovi bolesnici često imaju povijest učestalih posjeta liječnicima i posve su zaokupirani svojim smetnjama. Nije jednostavno razlikovati psihogenu bol od tjelesne boli, no razlika je u tome što tjelesna bol obično mijenja svoj intenzitet i pod utjecajem je vanjskih i emocionalnih čimbenika, dok je psihogena bol kontinuirana i ne mijenja se pod ovim utjecajima, čak niti primjenom analgetika.

Važno je istaknuti da ne smijemo sumnjati u to da bol postoji, no potrebno je istražiti koliko ta bol oštećuje svakodnevno funkcioniranje osobe te da li su možda istovremeno prisutni neki drugi psihijatrijski ili tjelesni poremećaji. Ovaj je poremećaj dva puta češći kod žena i obično se javlja između 40 i 50 godina. Također je češće izražen kod krvnih srodnika.

Ponekad osobe koje doista imaju bol organskog uzroka, proživljavaju ju na teatralan način, što je važno diferencijalno dijagnostički razlikovati od psihogenog poremećaja. Bolovi koji se javljaju kod somatizacijskih poremećaja mogu biti različiti, no za njih je karakteristično da su prolazni, slabije izraženi, a izmjenjuju se s nekim drugim simptomima.

Prema psihodinamskom tumačenju uzrok nastanka ovih smetnji jest što ove osobe zapravo na simbolički način izražavaju intrapsihički konflikt sa svojim tijelom. Isto tako osobe koje imaju aleksitimiju budući da ne mogu svoje osjećaje izraziti riječima, čine to kroz tijelo. Funkcija boli može biti i pokušaj dobivanja ljubavi i pažnje ili kažnjavanja za neki čin. Prema bihevioralnoj teoriji bol se podržava kada je nagrađena, a umanjuje se zanemarivanjem. Odnosno, bol se može pojačati ako ju prati pažnja drugih osoba ili izbjegavanje nekih neugodnih situacija. Općenito možemo reći da je ta “sekundarna dobit” važna u nastanku i daljnjem razvoju ovog poremećaja jer indirektno može utjecati na to da se druga osoba uspije zadržati u odnosu. Biološki koncepti objašnjavaju da cerebralni korteks može inhibirati neurone za bol, a u tom su procesu najvažniji serotonin i endorfini.
 
U liječenju ovog poremećaja analgetici su se pokazali bezuspješni, a njihovo propisivanje samo može dovesti do razvoja zlouporabe ili ovisnosti. Gotovo jednako neučinkovitim su se pokazali i sedativi. Od medikamenata se preporučuju antidepresivi (triciklički antidepresivi i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina). U psihoterapijskom pristupu važno je stvoriti dobar terapijski odnos s bolesnikom uz stvaranje suosjećanja s njegovom boli, a ne treba inzistirati na isticanju da je bol isključivo psihogena jer na taj način poručujemo kao da bol stvarno ne postoji. Iako je uzrok bol psihogen, manifestiranje je izrazito neugodno. Radi toga je važno što bolje upoznati odnosne relacije i način funkcioniranja bolesnika (osobito u bliskim odnosima). Posebno je u bračnoj terapiji važno dobiti uvid u međusobne odnose partnera.
Najlošiju prognozu u liječenju imaju pasivno ovisne osobe, osobe koji se nalaze u nekom sudskom procesu ili dobivaju novčanu naknadu te oni koji koriste psihoaktivna sredstva.