Poremećaji ličnosti i poremećaji ponašanja u penalnom sustavu

Čini se da su poremećaji ličnosti i njihovo liječenje psihijatrijska skupina poremećaja u zapečku pažnje kako istraživanja, tako i kliničke, osobito biologijske kliničke terapijske prakse. Zadnjih tridesetak godina koristi se nekoliko dijagnostičkih kategorija za one oblike doživljavanja sebe i drugih te u skladu s tim i ponašanja koji odstupaju od normalne ljudske komunikacijske interakcije.

Čini se da su poremećaji ličnosti i njihovo liječenje psihijatrijska skupina poremećaja u zapečku pažnje kako istraživanja, tako i kliničke, osobito biologijske kliničke terapijske prakse. Zadnjih tridesetak godina koristi se nekoliko dijagnostičkih kategorija za one oblike doživljavanja sebe i drugih te u skladu s tim i ponašanja koji odstupaju od normalne ljudske komunikacijske interakcije. Radi se o trajnim obrascima doživljavanja sebe i svijeta oko sebe koji povremeno mogu prolaziti kroz faze pogoršanja u vidu dekompenzacije ličnosti prema psihotičnosti ili, još češće, mogu postojati istovremeno s poremećajem raspoloženja. Simptomi koje onda gledamo iz perspektive prve klasifikacijske osi pokušavamo ugasiti ili zatomiti raznim intervencijama, kako psihoterapijskim, tako i biologijskim metodama liječenja, dakle psihofarmakoterapijski. Poteškoća je u tome da je prevladavajući poremećaj ličnosti, onaj s graničnom organizacijom ličnosti ili graničnom psihopatologijom dugo vrijeme otporan na terapijske postupke jer, između ostalog, valja uspostaviti kakav takav terapijski savez s pacijentima inače sklonima brzopletom zaključivanju, često s distorzijom realiteta i katkad još bržem postupanju, osobito u aktivnostima koje ostavljaju štetne posljedice za zdravlje, intimni i socijalni život pojedinca. Iako često manipulativan, takav pacijent vrijedan je naše pozornosti i terapijskog truda, nasuprot svakodnevnoj praksi gledanja na pacijente iz te skupine kao na ljude lošeg karaktera koji su sami krivi za svoje nevolje. Terapijski savez je intelektualni dogovor terapeuta i pacijenta o nekim realitetnim pojedinostima koje su preduvjet za liječenje ili su sami cilj liječenja.

Jedna od najprominentnijih značajki ljudi koji se, osim što pate od poremećaja ličnosti, nalaze u zatvorskom sustavu, u bilo kojoj fazi penološkog procesuiranja je komorbiditet ili istovremeno postojanje dvaju ili više psihijatrijskih poremećaja kod jednog pacijenta. Prema našim i svjetskim iskustvima polovica pacijenata s graničnim poremećajem ličnosti istovremeno boluje od depresije, oko sedamdeset posto zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze distimije, a ima i pacijenata koji istovremeno zadovoljavaju kriterije dijagnoze bipolarnog poremećaja. Kada bi se, u teoriji, pokušao načiniti amalgam dvaju poremećaja, jednog s prve dijagnostičke osi, a drugog s druge osi, vjerojatno bi većina današnjih kliničara, u šali, spojili bipolarni i granični poremećaj, Ima za to i konkretne epidemiološke i kliničke podloge, ali nedovoljne da bi takav dijagnostički enitet opstao. Do tridesetpet posto pacijenata s graničnom psihopatologijom zloupotrebljavaju ili su ovisni o alkoholu i drogama. Zanimljivo je pritom, gledajući adiktološki, da je samolječenje alkoholom i tvarima često,  što se odnosi osobito na samoublažavanje tegoba iz kruga poremećaja raspoloženja te na osjećaj samoće, ili možda praznine; jer što je praznina nego samoća. To se osobito razvidno može prikazati u pacijenata ovisnih o opijatima. Također, preko trideset posto pacijenata boluje isotvremeno od PTSP-a, pokazujući svu paletu takve, uprvom redu disocijativne simptomatike i depresije. U penalnim uvjetima ima puno pacijenata s organskim poremećajima raspoloženja i poremećajima afektiviteta, impulsa itd. zbog kraniocerebralnih ozljeda. Ima i ljudi koji boluju od takozvanih velikih duševnih poremećaja, a bili su ubrojivi tempore criminis.

Složeni poremećaji nastali formiranjem živčanog sustava u djetinstvu, psihodinamske teškoće razvoja, interakcija s okolinom, a penalni uvjeti na posljednjem iako ne nevažnom mjestu čine konstelaciju kako patnje pacijenta i možda njegove okoline, tako i simptomatike koju je potrebno intenzivno suportivno i medikamnetozno sanirati. Liječimo dakako čovjeka u cijelosti, koliko je god to moguće. Također valja biti uvijek na oprezi te imati na umu načelo o neštetnosti na prvom mjestu. Često je potrebno propisati i više lijekova u isto vrijeme. Pacijent je često bihevioralno toliko neuklopljen da se nema vremena čekati i postupno titrirati maksimalne doze lijekova.

Pacijent u penalnom sustavu prolazi nekoliko faza u svom procesuiranju, a sukladno tome i u psihičkom statusu. Lijekovi koji se koriste u ublažavanju simptoma ili u dekompenzaciji ličnosti su u prvom redu antipsihotici druge generacije (npr. olanzapin, kvetiapin, risperidon, klozapin), stabilizatori raspoloženja (npr. lamotrigin, valproat, topiramat, gabapentin, pregabalin) i antidepresivi (npr. sertralin, paroksetin, escitalopram), te benzodijazepini i ostala adjuvantna terapija. Tijekom kriznih razdoblja za pacijenta obično se ne mijenja lijek. Ili se samo pojača doza, ili se intervenira privremenom terapijom.
Liječenje poremećaja ličnosti u penalnim uvjetima zahtijeva specifičan cjeloviti psihofarmakološki i psihodinamski pristup.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

ACNES

ACNES – 4. dio

Liječenje ACNES-a – nastavak. Lijekovi kao što su paracetomol i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproxen) koji se koriste kod akutnog bola i većine drugih bolnih stanja ovdje nisu pokazali veliku učinkovitost. Lijekovi kao antikonvulzivi (gabapentin), antidepresivi (amitriptylin, duloksetin) koje koristimo kod neuropatske boli, kao i lokalna terapija koju koristimo kod neuropatkse boli kao lidokain flaster […]

Bubreg

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Dermatitis

Dermatitis u djeteta – čime mazati?

Laktobacili

Probiotici i rak vrata maternice

Anaerobne bakterije koje žive u rodnici te laktobacili, L.crispatus, L. gasseri i L. jensenii proizvode mliječnu kiselinu i H2O2 i tako stvaraju pH od 3,8 do 4,5. Tim se postiže kisela sredine koja služi kao zaštitni faktor i pridonosi zdravlju sluznice. Takav nizak pH, odnosno kisela sredina rodnice onemogućuje i sprječava rast drugih vrsta bakterija […]

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

Analni otvor

Izrasilne oko analnog otvora – molim mišljenje

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]