Povezujuće roditeljstvo – prevencija psihičkih poremećaja?

UNICEF je donedavno naglašavao važnost prvih triju godina života. Naime, prve godine života u velikoj mjeri utječu na to koliko će djeca biti uspješna u životu: od dobrog zdravlja i snalaženja u školi do osjećaja samopoštovanja I socijalinih vještina.

Prve tri su najvažnije!

UNICEF je donedavno naglašavao važnost prvih triju godina života. Naime, prve godine života u velikoj mjeri utječu na to koliko će djeca biti uspješna u životu: od dobrog zdravlja i snalaženja u školi do osjećaja samopoštovanja i socijalnih vještina. Mozak malog djeteta razvija se nevjerojatnom brzinom, a živčane veze koje su u tome razdoblju potaknute interakcijom s najbližim osobama ostaju trajno – za cijeli život. U prvim se godinama definira i opća emocionalna stabilnost te osjećaj povjerenja prema drugim ljudima, što čini osnovu svih kasnijih važnih odnosa s vršnjacima, odraslima i partnerom, pa čak i prema vlastitoj djeci. Tako je vrijeme intenzivnog razvoja djece ujedno i vrijeme velikih prilika za svako dijete, ali i razdoblje kada je te prilike moguće upropastiti. Loše prve godine vidljive su kasnije u osjećaju nezadovoljstva vlastitim životom, poremećenim odnosima s drugim ljudima, otežanom učenju, poremećajima hranjenja, stopama kriminala, nasilja, ovisnosti i drugih osobnih i društvenih problema. Svima je jasno kako je kasnije puno teže i puno skuplje liječiti takve poremećaje, a rezultati često izostaju. Stoga je razumljiva potreba iznalaženja načina prevencije takvih poteškoća.

Privrženosti (attachment)

Privrženost ili attachment podrazumijeva osjećajnu povezanost između pojedinca (privržene osobe, djeteta) I privržene figure (njegovatelja ili što je najčešće–roditelja). Te veze mogu biti recipročne između dviju odraslih osoba, ali između djeteta I njegovatelja te su veze temeljene na djetetovoj potrebi za sigurnošću, zaštitom I povjerenjem, uglavnom tijekom ranog djetinjstva. Djeca se povezuju s njegovateljem instinktivno, te stvaraju povezanost s onim njegovateljem koji je osjetljiv na djetetove potrebe, koji je živo uključen u međusobnu interakciju te spremno odgovara na djetetove signale. Kvaliteta društvenog angažmana je mnogo značajnija nego  količina vremena koju roditelj provede s djetetom.  Obično je biološka majka prva povezujuća figura, ali tu ulogu može dobiti bilo tko tko se “bavi djetetom”. Tako jednako dobre primarne povezujuće figure mogu biti I očevi ukoliko omogućuju djetetu potrebnu mu njegu I društvene interakcije.

Za definiranje privrženog odnosa (jer nije svaki međuljudski odnos privržen) potrebno je zadovoljiti određene kriterije: 1. privržena osoba traži blizinu privržene figure (roditelja/njegovatelja), osobito u stanjima straha ili stresa; 2. privržena figura omogućuje njegu i zaštitu; 3. te osjećj sigurnosti; 4. prijetnja separacijom (odvajanjem) rezultira tjeskobom u privržene osobe; 5. gubitak privržene figure rezultira tugom u privržene osobe.

Cilj povezujućeg ponašanja je održavanje ili uspostava  bliske veze s dostupnom povezujućom figurom. Ukoliko je ta figura nedostupna ili ne odgovara na djetetove potrebe,  u djetetu se pojavljuje bol. Fizička separacija, može u dojenčadi izazvati tjeskobu I srdžbu praćenu tugom I očajem. U dobi od tri ili četiri godine, fizička separacija nije više tolika prijetnja djetetovoj povezanosti s povezujućom figurom. Prijetnja sigurnosti u veće djece I odraslih pojavljuje se nakon duljeg perioda odsutnosti,  te uslijed loše komunikacije, emocionalne nedostupnosti ili znakova odbacivanja. To će se manifestirati s protestiranjem kada povezujuća figura odlazi, radošću kada dolazi, vješanjem na nju kada je dijete u strahu te slijeđenjem te osobe kada je god to moguće. S razvojem hoda, djeca  započinju koristiti povezujuću figuru kao sigurno utočište odakle odlaze u istraživanje svijeta oko sebe. Djetetova istraživanja će biti većeg opsega ukoliko je roditelj u blizini jer je tada djetetov povezujući sustav opušten  I slobodan je za istraživanje. Ukoliko je roditelj nepristupačan ili ne odgovara na djetetove potrebe, povezujuće ponašanje je mnogo jače izraženo. Tjeskoba , strah, bolest ili umor mogu prouzročiti porast povezujućeg ponašanja.

Vrste privrženog odnosa definiraju se u odnosu na ponašanje djeteta u njemu stranoj situaciji I u prisutnosti strane osobe, a bez prisustva majke ili primarnog njegovatelja. Stoga dijete može razviti ove vrste privrženog odnosa: siguran, nesiguran, izbjegavajući, dezorganizirani odnos.

Po teoriji privrženosti, kvaliteta njegovanja je ključna za razvoj sigurnosti ili nesigurnosti. No novija istraživanja ukazuju da je važan i djetetov temperament i genetska podloga ponašanja. Tako neke vrste temperamenta mogu osobu činiti osjetljivijom  na stres uzrokovan nepredvidljivim ili neprijateljskim odnosom s njegovateljem  u prvim godinama djetinjstva.

Nadalje, psihofiziološka istraživanja ukazuju na ulogu autonomnog živčanog sustava te aktivnost osi hipotalamus- hipofiza-nadbubrežna žlijezda. Na vrstu privrženosti također utječe i polimorfizam gena odgovornog za DRD2 dopaminski receptor (povezan s anksioznom privrženosšću) te 5HT2 serotoninski receptor (povezan s izbjegavajućom privrženošću).

Sposobnost roditelja ili drugog njegovatelja da odgovara na djetetove potrebe uvjetovan je i mentalizacijom tj. teorijom uma – sposobošću ljudskih bića da pogode s određenom pouzdanošću, koje  misli, emocije i namjere leže u podlozi određenih ponašanja, kao što je na primjer suptilna facijalna ekspresija.

Povezujuće roditeljstvo

Povezujuće roditeljstvo je stil roditeljstva koji se temelji na nježnim odgojnim metodama, punim razumijevanja za dječje potrebe. Istraživanja su dokazala da je nemoguće razmaziti dijete povezujući se s njim. Povezujuće roditeljstvo ne savjetuje stalno popuštanje i ne razvija ovisnost. Ono potiče djetetov razvoj.
Uz pomoć povezujućeg roditeljstva stvorit ćete čvrstu vezu s vašim djetetom,  postat ćete mudriji, suosjećajniji i bolji roditelj,  pomoći ćete djetetu da izraste u sigurnu, suosjećajnu i smirenu osobu te da takve odnose stvara i s drugim ljudima.

Osnovni ključevi povezujućeg roditeljstva su: priprema za porod,  emotivna pristupačnost,  dojenje,  nošenje djeteta,  zajedničko spavanje,  izbjegavanje produženog odvajanja od djeteta,   pozitivna disciplina,   ravnoteža obiteljskog života.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija je poremećenje funkcije mozga koja je povezane s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Često se spominje u vezi s kontaktnim sportovima, ali može se pojaviti kod svakoga tko pati od ponovljenih trauma glave. Kronična traumatska encefalopatija vrsta je neurodegenerativne bolesti povezana s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Radi se o […]

Disfunkcija mozga

Što je encefalopatija?

Encefalopatija je skupina stanja koja uzrokuju disfunkciju mozga. Disfunkcija mozga može se pojaviti kao smetenost, gubitak pamćenja, promjene osobnosti i s drugim tegobama. Postoje različiti tipovi, svaki s različitim uzrocima koji variraju od infekcije, izloženosti toksinima, bolesti mozga i brojna druga stanja. Koje su vrste encefalopatije? Najčešći tipovi encefalopatije i njihovi uzroci su: – Anoksična […]

ACNES

ACNES – 4. dio

Liječenje ACNES-a – nastavak. Lijekovi kao što su paracetomol i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproxen) koji se koriste kod akutnog bola i većine drugih bolnih stanja ovdje nisu pokazali veliku učinkovitost. Lijekovi kao antikonvulzivi (gabapentin), antidepresivi (amitriptylin, duloksetin) koje koristimo kod neuropatske boli, kao i lokalna terapija koju koristimo kod neuropatkse boli kao lidokain flaster […]

Dijete

Kako liječiti lišaj na ruci djeteta?

Dermatoskop

Okrugla izraslina nalik žulju na madežu – što je to?

Bubreg

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]