Predrasude spram (psihijatrijske) medikamentozne terapije

Kad osoba dođe na pregled psihijatru ili samo u nakani potražiti savjet glede stanja koje ju zabrinjava ili opterećuje, tijekom razgovora postupno prominira opći stav spram psihijatrije te same medikamentozne terapije (lijekova) koje osobe često identificiraju uz obilje predrasuda i krivih stavova i interpretacija..

Kad osoba dođe na pregled psihijatru ili samo u nakani potražiti savjet glede stanja koje ju zabrinjava ili opterećuje, tijekom razgovora postupno prominira opći stav spram psihijatrije te same medikamentozne terapije (lijekova) koje osobe često identificiraju uz obilje predrasuda i krivih stavova i interpretacija.

Često se tijekom već prvog susreta dade iščitati stav osobe prema medikaciji te sve bojazni koje ona nosi sa sobom. Konkretno razmišljanja idu od pitanja jesu li joj lijekovi doista potrebni, što oni nose sa sobom, kakav je učinak lijeka te pogotovo kakve nuspojave lijekovi nose sa sobom, koliko dugo treba uzimati terapiju, kada i u kolikoj dozi itd… Posebno osoba traži na indirektan način potvrdu lišenja bojazni kako ista ne boluje od teške duševne bolesti i kako je ista duševno zdrava.

Tijekom prvog pregleda pokušavam ugrubo bez opterećivanja detaljima, osobu uputiti o kakvim se tegobama radi, kakvo je moje viđenje problema s kojim ćemo se zajedno nositi, iznijeti plan i ideju terapijskih algoritama i modaliteta  te prijedlog terapijskog  plana. Iskreno navodim pacijentu da je moj posao velikim dijelom predložiti osobi plan tretmana a na istoj je odabrati put k ozdravljenju. Dakle, sklapamo terapijski dogovor (ili ugovor) u kojem obje strane imaju svoju odgovornost a u čijoj osnovi je uzajamno povjerenje i poštovanje.

Često pacijent u kasnijim fazama suradnje želi više doznati o načinu djelovanja lijeka, iako uz medikamentoznu terapiju pokušavam osobi približiti i osnovne psihološke aspekte stanja u kojoj se nalazi.

Predrasude spram medikamentozne terapije idu od bojazni da su lijekovi „droga, otrov u maloj dozi“ te kako će od istih postati „robot, zombi, biti će zabijena i samo će spavati, neće biti ta nego neka druga osoba, postati će ovisna o lijekovima..“ a posebno kako će se nositi s nizom nuspojava koje su navadene u popratnoj informativnoj listi u kutiji s lijekom.  Budimo iskreni, svatko bi od nas imao sličan stav u navedenoj situaciji.

Dakle, kako  osobi pojasniti da  lijekovi nisu „droge niti otrovi koji liječe u manjoj dozi te kako ne uništavaju tjelesno zdravlje, jetru, bubrege. Odnosno, jedno liječe a drugo (ne) truju…“

Da bi objasnili narečeno, dobro je pokušati reći kako su simptomi konkretnog stanja ili bolesti posljedica promjena u mozgu a uslijed, najčešće, određenih životnih stresogenih čimbenika, emocionalnih stanja, tjelesnih bolesti, učinaka određenih tvari na središnji živčani sustav… Sve navedeno, posljedično u našem mozgu, pojednostavljeno rečeno, dovodi do poremećaja u ravnoteži određenih tvari koje se nalaze između neurona tj. moždanih stanica; takozvanih neurotransmitera. Ovi neurotransmiteri su važni upravo zato jer prenose informacije s jednog neurona na drugi, djelujući na određena mjesta koja zovemo receptorima. Kada dođe do disbalansa ili neravnoteže u koncentraciji neurotransmitera, pojednostavljeno, javlja se bolest. Lijekovi pak blokirajući ili stimulirajući određene receptore taj disbalans opet dovode u ravnotežu i tako eliminiraju simptome same bolesti.

Doduše bitno je reći da svi lijekovi, pa tako i ovi koje preporučamo u psihijatriji, imaju određene nuspojave, a sve iz razloga jer  još uvijek nisu proizvedeni lijekovi koji  djeluju u cijelosti ciljano na određenu stanicu ili organ u našem tijelu. Istina je također, da svaka slijedeća generacija psihofarmaka ima snažniji ciljani učinak te manje izražene nuspojave u odnosu na prethodu generaciju lijekova.

U početku propisivanja psihotropnih ljekova nažalost bile su zastupljene brojne nuspojave koje su u velikom dijelu kompromitirale compliance pacijenta, odnosno bile su jedan od osnovnih razloga otpora pacijenata k medikaciji.

No kako znanost, a tako i dostignuća u medicini napreduju, izvjesno je da će se u budućnosti  jednokratnom aplikacijom nekog lijeka  vjerojatno moći kontrolirati simptomi određene bolesti na dulji vremenski period, a kao vrhunac uzbuđujuće medicinske budućnosti biti će individualno određivanje medikamentozne terapije, što znači da će svatko od nas sukladno svojoj „genskoj i enzimskoj mapi“ primati točno određeni ciljani lijek koji najviše odgovara nama odnosno našem tijelu. Fantastično, zar ne?

Jedna mala anegdota iz prakse:  gospođa (80) godina  žalila mi se na nesanicu. Predložio sam joj  određenu terapiju kako bi lakše usnula, na što sam dobio  odgovor da ipak radije neće uzimati ništa da se ne navikne na lijek- jer što će  kada ostari a lijek prestane djelovati!?

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

Hren

Pobliže o hrenu

Hren (Armoracia rusticana) je biljka iz porodice kupusnjača, porijeklom s područja istočne Europe i stoljećima se koristi i kao hrana, ali i kao lijek. Vjeruje se kako je hren postao popularan kao začin u Europi još u vrijeme kada nije bilo hladnjaka jer je mogao maskirati okus mesa koje se počelo kvariti. Korijen hrena se […]

Crvena riža

Crvena riža i riblje ulje za zdravlje srca i krvnih žila

Bolesti srca i krvnih žila vodeće su kronične bolesti današnjice, a povišeni krvni tlak, zajedno s visokim razinama kolesterola u krvi glavni su čimbenici rizika za razvoj ovih bolesti. Iako promjene prehrambenih navika predstavljaju temelj liječenja hiperlipidemije, primjena različitih dodataka prehrani u tu svrhu sve je češća. Među najviše istraživanim dodacima prehrani za smanjenje razine […]

MR torakalne i cervikalne kralježnice

Prilažem nalaz MR torakalne i cervikalne kralježnice – molim Vaše mišljenje

Antacidi

Dispepsija

Dispepsija je česti poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava koji je karakteriziran bolovima u gornjem dijelu trbuha u vidu pečenja ili nelagode koji mogu biti praćeni osjećajem rane sitosti, punoće u gornjem dijelu trbuha koja se javlja nakon obroka, nadutošću, podrigivanjem, mučninom. Vrlo često zbog intenziteta navedenih simptoma dolazi i do samanjenja apetita. Dispepsija iako nije […]

MR mozga

Bolujem od multipla skleroze te bih Vas molila ako biste mi mogli razjasniti nalaz MR mozga

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?