Psiholeptici  su lijekovi koji snižavaju psihički tonus, odnosno, reduciraju psihičku aktivnost. Ovdje će biti riječ o antipsihoticima, lijekovima čija primjena u današnjoj kliničkoj praksi, nije ograničena samo na psihotične poremećaje već se ovi lijekovi primjenjuju i šire.

Psiholeptici  su lijekovi koji snižavaju psihički tonus, odnosno, reduciraju psihičku aktivnost. Dijele se na antipsihotike, anksiolitike te hipnotike i sedative. Ovdje će biti riječ o antipsihoticima, lijekovima čija primjena u današnjoj kliničkoj praksi, nije ograničena samo na psihotične poremećaje već se ovi lijekovi primjenjuju i šire. Shizofrenija je tipični predstavnik psihotičnih poremećaja i primjena antipsihotika je temelj liječenja shizofrenije, no u novije vrijeme antipsihotici se primjenjuju  i u bipolarnom afektivnom poremećaju, depresivnom poremećaju, te u poremećajima ponašanja u sklopu različitih psihijatrijskih poremećaja.

Lijekovi za liječenje shizofrenije nazivaju se antipsihotici. Danas postoji velik izbor antipsihotika, od onih starijih, koje nazivamo antipsihoticima prve generacije, pa do najnovijih koje nazivamo skupinom druge ili novije generacije.
U antipsihotike prve generacije, uz klorpromazin koji je prvi otkriven (početkom pedesetih godina XX stoljeća) ubrajamo još haloperidol, promazin, tioridazin, flufenazin i još mnoge druge.

Antipsihotički učinak antipsihotika prve generacija posljedica je njihova blokiranja D2 dopaminskih receptora u limbičkom sustavu zbog čega imaju dobro djelovanje na simptome ali uz izražene brojne nuspojave, prvenstveno one poznate pod nazivom ekstrapiramidalne nuspojave EPS – različiti znakovi i simptomi kao što su mišićni rigiditet (ukočenost), tremor (drhtanje), slinjenje, otežan hod, pognuto držanje (parkinsonizam), nemir (akatizija), neuobičajeni nevoljni položaji-usporene održane mišićne kontakcije ili spazmi (distonija), motorička tromost (akinezija) te mnogobrojne druge neurološke smetnje.

Novije generacije antipsihotika svojim mehanizmom djelovanja omogućuju liječenje s manje nuspojava ali je i njihovo indikacijsko područje izvan strogo psihotičnih poremećaja. Antipsihotici druge ili novije generacije su klozapin, olanzapin, risperidon, kvetiapin, ziprasidon, amisulpirid, aripiprazol a neki su još u fazi kliničkih ispitivanja.
Oni znatno manje blokiraju skupinu dopaminskih neurona u strijatumu zbog čega izazivaju manje EPS od antipsihotika prve generacije.
Najvažnija indikacija antipsihotika je shizofrenija. Shizofrenija je ozbiljna i teška duševna bolest s relativno visokom učestalošću od oko 1% oboljelih u općoj populaciji, a najčešće se javlja između 20. – 30. godine života. Jedna je od najčešćih psihijatrijskih bolesti koja predstavlja opterećenje za zdravstvenu skrb zbog čega su istraživanja više usmjerena na proučavanje tijeka bolesti i rezultata nego na simptomatologiju, nastojeći pronaći čimbenike koji povoljno djeluju na tijek i rezultate a ukloniti nepovoljne. Ponekad počinje naglo ali tipično je da se razvija tijekom mjeseci ili godina “šuljajući se”.
Shizofrenija oboljeloj osobi otežava, iskrivljava ili sasvim onemogućuje razlikovanje stvarnih od nestvarnih doživljaja ili iskustava. Simptomi shizofrenije su složeni. Uobičajeno se dijele na pozitivne (halucinacije, sumanute ideje, neorganizirani govor i neorganizirano ponašanje), negativne (nedostatak motivacije, zaravnjen afekt, siromaštvo rječnika, povlačenje iz društvenog života, poteškoće u koncentraciji, poteškoće u pokazivanju ili doživljavanju osjećaja). Kognitivni (spoznajni) simptomi manifestiraju se kao smetnje pozornosti, pamćenja i apstraktnog mišljenja. Smatra se da su upravo kognitivni simptomi najodgovorniji za disfunkcionalnost shizofrenih bolesnika u svakodnevnom života. Afektivni simptomi  su simptomi promijenjenog raspoloženja, u smislu agresivnosti ili depresije i anksioznosti.

Olanzapin je jedan od najčešće propisivanih novijih antipsihotika, baš zbog svog dokazanog učinka na sve parametre shizofrenije i svoje odlične podnošljivosti te posljedično dobre suradljivosti bolesnika. Strukturno je sličan klozapinu, spada u skupinu oksazepina.
Kao i drugi atipični antipsihotici blokira dopaminske ali i serotoninske i noradrenalinske receptore, ali pokazuje selektivnost za pojedine skupine neurona, pa tako znatno jače blokira dopaminske neurone koji su odgovorni za nastanak shizofrenije, a znatno manje blokira skupinu neurona u  strijatumu koji su odgovorni za nastanak ekstrapiramidnih simptoma.
Osim u shizofreniji djeluje i na druge psihotične poremećaje. Tu spadaju shizofreniformni poremećaj (simptomi odgovaraju onima u shizofreniji ali traju kraće), shizoafektivni poremećaj (u kojem se zajedno javljaju simptomi shizofrenije i promjene raspoloženja), sumanuti poremećaj, kratki psihotični poremećaj (poremećaj koji traje od jednog dana do mjesec dana), inducirani psihotični poremećaj (koji se javlja u osobe na koju je utjecao netko drugi tko ima utvrđenu sumanutost sličnog sadržaja) te psihotični poremećaji zbog općeg zdravstvenog stanja.
Olanzapin je pokazao dobar učinak i u liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja.

Druga glavna indikacija za olanzapin liječenje srednje teške do teške manične epizode i prevencija ponovne pojave epizode manije i depresije u  bipolarnom afektivnom  poremećaju u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje. U tom poremećaju može se kombinirati s antiepileptikom lamotriginom.

Bipolarni afektivni poremećaj(BAP) pripada skupini poremećaja raspoloženja kojeg karakteriziraju izmjene depresivnih, maničnih, hipomaničnih i mješovitih epizoda između kojih  mogu postojati razdoblja normalnog raspoloženja. Poremećaj  je često neprepoznat, osobito u mlađoj i starijoj životnoj dobi. Bolesnici s BAP-om provode više vremena u depresivnoj nego u maničnoj epizodi (35-60 % su depresivne epizode). Veliki broj ovih bolesnika ostaje neprepoznat.
Bolest počinje u doba adolescencije ili u mlađoj odrasloj dobi.  Jedna je od najčešćih težih psihijatrijskih poremećaja. Podjednako zahvaća oba spola, za razliku od depresivnog poremećaja koji se 2x  češće javlja kod žena. 
Depresivne epizode duže traju i češće recidiviraju. Simptomi su sniženo depresivno raspoloženje, osjećaj niže vrijednosti, očaj, tuga, anksioznost, odnosno simptomi depresije.
Manične epizode kraće traju, rjeđe se javljaju i češći su razlog hospitalizacije. Simptomi maničnih epizoda su povišeno raspoloženje, psihomotorika je otkočena, ubrzana  i povišena.

BAP se primarno liječi stabilizatorima raspoloženja – litij, valproati, karbamazepin, lamotrigin. U prvu liniju liječenja uključeni su i antipsihotici druge generacije, osim navedenog olanzapina, i risperidon, kvetiapin, ziprasidon i aripiprazol. Oni su veoma efikasni u tretiranju simptoma akutne manije i psihoze. Kod pacijenata sa psihotičnom depresijom koriste se antidepresivi u kombinaciji sa psihostabilizatorima i neurolepticima (antipsihoticima). Kako se antidepresivno djelovanje psihostabilizatora javlja tek nakon četiri ili više tjedana, u tretmanu bipolarne depresije može se ukazati indikacija za uključivanjem antidepresiva. Antidepresivi, sami mogu izazvati nestabilnost raspoloženja, odnosno agitaciju i hipomanijske simptome, zato je preporuka da se istovremeno koriste s psihostabilizatorima, koji poboljšavaju efikasnost antidepresiva, a time se smanjuje rizik ponovne pojave maničnih simptoma.