Interferon se primjenjuje u liječenju kroničnog hepatitisa C te različitih malignoma.

Tijekom liječenja interferonom mogu se javiti različite nuspojave. Kao najčešća  nuspojava ističe se depresija, no opisani su i drugi sindromi. Nakon početne primjene visokih doza može se javiti akutno konfuzno stanje, dok se depresivni sindrom obično javlja postepeno i polako tijekom liječenja. Kao puno rjeđa komplikacija navodi se manično stanje. Općenito možemo reći da su nuspojave češće prilikom intravenske i intracerebrovaskularne primjene interferona, nego kod subkutane primjene.

Akutno konfuzno stanje karakterizirano je somnolencijom, dezorijentacijom, otežanim govorom, halucinacijama, psihotomotornom usporenošću, a moguća je i pojava parkinsonizma. U liječenju se preporučuju tipični (konvencionalni) i atipični antipsihotici, dok se benzodiazepini ne preporučuju. Tijekom liječenja ovom akutnog stanja važna je ugodna okolina, kao i adekvatan kontakt s medicinskim osobljem što bolesniku pruža osjećaj sigurnosti.

Velik broj istraživanja govori o značajnoj učestalosti pojave depresivnih sindroma kao posljedica primjene interferona, a premda je interferon direktan uzročnik, simptomi ovog depresivnog sindroma ne razlikuju se od velikog depresivnog poremećaja. Ponekad mogu biti prisutni samo određeni depresivni simptomi. Često su prisutni opća slabost, nesanica, gubitak apetita, osjećaj umora i iscrpljenosti. Da li će netko posljedično razviti depresivni sindrom ovisi o premorbidnim čimbenicima (posebno prethodno postojanje nekog psihijatrijskog poremećaja) i trajanju liječenja interferonom.

No, važno je napomenuti da sve navedeno ne isključuje mogućnost liječenja interferonom, posebno ako je raniji psihijatrijski poremećaj u stabilnoj fazi. Usprkos značajnoj učestalosti preporuka nije rutinsko uvođenje antidepresiva jer se time bolesnici samo izlažu mogućim nuspojavama i većem broju medikamenata. Primjena antidepresiva prije nego započne interferonsko liječenje preporučuje se kod bolesnika koji su već ranije bolovali od depresije ili inače imaju visok rizik za razvoj depresivnog poremećaja. U slučaju da su depresivni simptomi udruženi sa suicidalnim mislima, prekida se liječenje interferonom. Od antidepresiva se preporučuju inhibitori ponovne pohrane serotonina te antidepresivi noradrenalinsko-dopaminskog mehanizma djelovanja.

U određenog broja bolesnika moguća je pojava hipomaničnih ili maničnih simptoma (povišeno raspoloženje, osjećaj umora, razdražljivost), a ponekad je moguća pojava i psihotičnih simptoma. U slučaju da se bolesnik već liječi antidepresivima, treba ih hitno ukinuti, a prekida se i liječenje interferonom. Od medikamenata se preporučuju litij, karbamazepin, valproična kiselina, atipični antipsihotici. Zbog mogućih navedenih psihičkih komplikacija kao posljedica liječenja interferonom, važna je procjena psihijatra prije, ali i tijekom terapije interferonom te što ranije započinjanje liječenja navedenih komplikacija.