Shizofrenija zahvaća oko 1% populacije, a budući da se radi o kroničnoj i progresivnoj bolesti, ima značajnu ulogu u općem morbiditetu.

Shizofrenija zahvaća oko 1% populacije, a budući da se radi o kroničnoj i progresivnoj bolesti, ima značajnu ulogu u općem morbiditetu. Prvi, prodromalni simptomi se obično pojavljuju u kasnijoj adolescenciji u vidu povlačenja u sebe, socijalne izolacije, interesa za neke bizarne kultove i slično.
Oko petine bolesnika nakon prve epizode bolesti ima dobru prognozu, odnosno nema drugih epizoda niti daljnih oštećenja ličnosti i funkcioniranja. Većina bolesnika ima multiple epizode. Oko 35% doživi nekoliko epizoda bez oštećenja u periodima između epizoda, oko 10% ima veći broj epizoda između kojih postoji značajan stupanj oštećenja ličnosti i funkcioniranja, a 35% osoba doživi niz epizoda s progresivnim stupnjem oštećenja.

Na lošu prognozu bolesti upućuju podmuklo pojavljivanje simptoma, ranije postojanje psihijatrijskih bolesti, povijest ranijeg nasilnog ponašanja, produljeno trajanje prve shizofrene epizoda, emocionalna zaravnjenost, socijalno povlačenje, loše psihoseksualno funkcioniranje, itd.
Unatoč brojnim studijama o uzrocima shizofrenije, njezina etiologija do  danas nije u potpunosti razjašnjena.
Kod muškaraca se najčešće javlja u dobi od 20 do 25 godina, a kod žena između 25-te i 30-te godine.

Ako član obitelji boluje od shizofrenije, veća je vjerojatnost genetskog nasljeđivanja. Studije jednojajčanih blizanaca su pokazale da ako jedan blizanac ima shizofreniju, drugi će imati 14% vjerojatnosti da će također oboljeti od shizofrenije tijekom života, dok je kod dvojajčanih blizanaca ta vjerojatnost čak 50%. U nedavno provedenim studijama otkrivena su područja na kromosomu 15, 1, 22, 12 i 16 koja bi mogla biti povezana s nastankom bolesti jer se radi o genima koji su uključeni u rast i razvoj moždanih stanica. Iako svi ljudi posjeduju neke od gena za koje se pretpostavlja da su povezani s razvojem shizofrenijom, oni nisu prisutni u tolikom broju da se bolest razvije ili nisu bili prisutni vanjski poticaji koji bi doveli do razvoja bolesti.
Neki istraživači upućuju na važnost obiteljskog okruženja u nastanku bolesti. Obitelji u kojima se češće javljaju relapsi bolesti naziva se okruženje s visokom ekspresijom emocija, a pri tome se misli na okolinu koja bolesniku upućuje brojne negativne kritike, pretjerani angažman određenih članova obitelji, izraženu hostilnost i više od 35 sati tjedno kontakta “licem u lice”.
Novija istraživanja također upućuju na ulogu ranog perinatalnog oštećenja mozga što se posebno manifestira tijekom ili nakon adolescencije, odnosno u periodu razvoja mozga. Uzroci su obično trauma tijekom poroda i intrauterina infekcija virusima. 

Neuroimunološka istraživanja ističu važnost infekcije retrovirusima, infekcije neurotropnim virusom koja može dovesti do direktnih oštećenja ili dugoročnih promjena u središnjem živčanom sustavu, promjena stanične strukture i posljedičnog razvoja autoimune reakcije organizma. Isto tako se ističe mogućnost oštećenja mozga fetusa majki koje su tijekom drugog tromjesečja trudnoće bile zaražene virusom influenze. Neka istraživanja upućuju na mogućnost povezanosti s pobolom majki od ospica, varičela zostera, poliomijelitisa i nekih drugih bolesti.