Shizofrenija je kronična bolest i spada prema nekim istraživanjima u petnaest najčešćih bolesti koje uzrokuju disabilitet. To je bolest koja zahvaća sve slojeve ličnosti, misli, emocije, ponašanje, socijalno i radno funkcioniranje.

Veliki broj bolesnika kojima je dijagnosticirana shizofrenija trajno pate od nekih simptoma unatoč uzimanju farmakoterapije. Taj se broj prema nekim istraživanjima kreće između 10 i 60 posto. Veliki broj bolesnika vrlo brzo nakon hospitalizacije prestaju s uzimanjem lijekova zbog nuspojava ili jednostavno zbog ne prihvaćanja bolesti.

Često niti obitelji ili skrbnici, udomitelji, ne razumiju bolest i potrebu stalnog liječenja. To sve dovodi do socijalne izoliranosti shizofrenih bolesnika, lošeg materijalnog statusa i nekvalitetnog života. U prošlosti su shizofreni bolesnici stavljani u okove i u tamnice. Danas srećom više nije tako, ali i dalje je teško prihvatiti da boluješ od shizofrenije, kako pacijentima tako i obiteljima.

Kompleksna simptomatika shizofrenije zahtijeva kompleksnu i učinkovitu terapiju.

POZITIVNI SIMPTOMI

• Halucinacije
• Sumanute ideje
• Neorganizirani govor
• Neorganizirano ponašanje

NEGATIVNI SIMPTOMI

• Avolicija
• Alogija
• Anhedonija
• Poteškoće u koncentraciji
• Povlačenje iz društvenog života

KOGNITIVNI SIMPTOMI

• Poremećaj pažnje
• Poremećaj pamćenja
• Poremećaj apstraktnog mišljenja

SIMPTOMI RASPOLOŽENJA

• Neraspoloženje
• Suicidalne primisli
• Osjećaj bezizlaznosti

AGRESIVNI SIMPTOMI

• Hostilnost
• Bijes

Otkrićem antipsihotika  položaj shizofrenih bolesnika se poboljšava, očekivanja u izlječenje su sve veća. Antipsihotici su se u početku koristili za liječenje akutne psihoze, a sada i za prevenciju relapsa bolesti, bilo kao oralni pripravci ili kao dugodjelujući intramuskularni preparati. Očekivanja od farmakoterapije su i  danas velika ne samo među pacijentima, nego i među psihijatrima.

Ipak uvjerenje da će se lijekovima izliječiti ili barem ukloniti svi simptomi shizofrenije se s vremenom pokazalo neutemeljeno. Unatoč značajnom napretku, još je puno izazova u liječenju shizofrenije.

Poseban izazov za psihijatre je izabrati odgovarajući antipsihotik za pacijenta. Naime treba voditi računa o  metaboličkim nuspojavama (dobivanju na težini, dijabetesu), ekstrapiramidnim  nuspojavama (akatizija, diskinezija, distonija), kardiovaskularnim nuspojavama  (produženje QT intervala), hormonalnim nuspojavama (porast prolaktina) i svim drugim smetnjama i neugodnim iskustvima pacijenta, koji možda u početku i ne žele reći liječniku.

Preporučljivo je prije početka liječenja: izmjeriti tjelesnu težinu, opseg struka, puls i tlak, vrijednosti glukoze, vrijednosti lipida, razina prolaktina, zabilježiti bilo kakve poremećaje pokreta, snimiti EKG, razgovarati s pacijentom o nuspojavama koje se mogu podnijeti.

Danas postoje više vrsta antipsihotika, ali niti najučinkovitiji lijek nije dovoljno dobar ako ga pacijent ne uzima. To je možda i najveći izazov u liječenju shizofrenije.

Usprkos svemu naučenom, novim lijekovima i spoznajama, genskim mapama i receptorima, neurotransmiterima, kao da se zaboravlja da jednostavno   slušanje bolesnika i empatiziranje njegovog stanja pomaže u njegovom izlječenju. Ljudski odnos može djelovati liječidbeno i  ključni element u liječenju je terapijski odnos koji stvaraju liječnik i bolesnik.