Sindrom kroničnog umora je bolest koja izaziva slabost i iscrpljenost kod osobe, a dotičnoj ne pomaže odmaranje ili prospavane noći. Značajan broj slučajeva počinje nekoliko mjeseci nakon snažnog stresa.

Sindrom kroničnog umora je bolest koja izaziva slabost i iscrpljenost kod osobe, a dotičnoj ne pomaže odmaranje ili prospavane noći. Značajan broj slučajeva počinje nekoliko mjeseci nakon snažnog stresa.

Abnormalno jaka stresna reakcija organizma možda je ključna za nastanak kroničnog umora. Kad je organizam pod stresom, krhkiji je i slabiji, pa ga svaki slijedeći udarac može dovesti u kronično bolesno stanje. Ne postoji klinički znak ili laboratorijski test kojim se dokazuje sindrom kroničnog umora.

Najčešći dijagnostički kriteriji:

• pojava neobjašnjivog tjelesnog umora neovisnog o naporu, koji se bitno ne popravlja odmorom
• smanjena koncentracija i loše pamćenje
• san koji ne donosi odmor ili osvježenje
• mišićna bol
• bol u više zglobova
• glavobolja
• česte upale grla
• bolni limfni čvorovi na vartu ili pod pazuhom

Pacijenti pate od tjelesna slabosti, , niskog tlaka, nesnice i potištenosti. Neki pacijanti imaju kronično povećanu temperaturu .

Česti čimbenici koji pridonose nastajanju ovog stanja su genetski i psihološki uzročnici, razne infekcije, te dulja izloženost djelovanju otrovnih tvari, a stres ima ulogu ubrzavanja kronične iscrpljenosti. Simptomi su dugotrajni, traju mjescima ili godinama.

U liječenju se koriste lijekovi protiv bolova, antidepresivi, psihoterapija i tjelovježba. Antidepresivi su sredstva za postizanje ravnoteže moždane kemije koja aktiviraju živčani sustav i dižu otpornost na stres.

Isto tako i promjena načina života može pomoći, a to obuhvaća

• redovito planiranje tjelovježbe,
• tehnike koje oslobađaju od stresa,
• zdrava prehrana, izbjegavanje teških jela, alkohola i kofeina.

Psihoterapija je važna zbog emocionalne podrške i hrabrenja, dok postupno vježbanje može pomoći pacijentu da se malo-pomalo vrati aktivnostima.