Somatoformna autonomna reakcija

Ovaj poremećaj dio je skupine somatoformnih poremećaja, a njegovo je glavno obilježje da bolesnik iznosi određene tjelesne simptome u uvjerenju da su oni izazvani tjelesnim poremećajima.

Ovaj poremećaj dio je skupine somatoformnih poremećaja, a njegovo je glavno obilježje da bolesnik iznosi određene tjelesne simptome u uvjerenju da su oni izazvani tjelesnim poremećajima. Te se pritužbe uglavnom odnose na one tjelesne sustave ili organe koji su autonomno inervirani, kao što su npr. kardiovaskularni, dišni ili probavni sustav.

Simptomi koji se javljaju obično se dijele u dvije skupine: prvu skupine čine različite i brojne pritužbe koje imaju podlogu u objektivnim smetnjama (npr. znojenje, drhtanje, lupanje srca, itd.) i potaknuti su autonomnim sustavom, dok drugu skupinu simptoma čine nespecifični i subjektivni simptomi (osjećaj nadutosti, probadanja, bolova, žarenja, itd.), što bolesnik povezuje s određenim tjelesnim organom ili sustavom.

Općenito se može reći da su najčešći oni poremećaji koji uključuju simptome od strane srca i kardiovaskularnog sustava (srčana neuroza, neurocirkulatorna astenija, Da Costaov sindrom), gornjeg gastrointestinalnog trakta (želučana neuroza, psihogena aerofagija, štucavica, dispepsija, pilorospazam), donjeg gastrointestinalnog trakta (psihogena flatulencija, sindrom iritabilnog crijeva, sindrom dijareje), respiratornog sustava (psihogeni oblici kašlja i hiperventilacije), urogenitalnog sustava (psihogeno povećanje učestalosti mokrenja i dizurija) te drugi. 

Da bismo postavili dijagnozu ovog poremećaja moraju biti prisutni simptomi koji su posljedica aktivacije autonomnog živčanog sustava (znojenje, drhtanje, lupanje srca), kao i subjektivni simptomi koje bolesnik pripisuje određenom organu ili sustavu. Pri tome je važna bolesnikova zabrinutost i fokusiranost na to da ima ozbiljan poremećaj određenog organa ili sustava (u što ga ne mogu razuvjeriti pretrage ili objašnjenja liječnika), a što uključuje i nepostojanje medicinskih dokaza o eventualnom tjelesnom poremećaju.

Iako obično kod takvih bolesnika u anamnezi postoje podaci o postojanju nekog stresnog događaja ili životnih problema koji se mogu povezati s pojavom ovog poremećaja, ipak kod određenog broja bolesnika takvi događaji nisu prisutni.

Važno je istaknuti da su ponekad prisutni i određeni tjelesni poremećaji, no njihova prisutnost ne može objasniti uzrok simptoma niti bolesnikovu zabrinutost njima. Kao što je već navedeno, ponekad se simptomi mogu javiti kao posljedica nekih teških ili potresnih životnih događaja, no iako je to često očito, bolesnik ne može prihvatiti psihološku podlogu svojih smetnji. Tek nakon nekog vremena bolesnik može djelomično steći uvid u pravi uzrok svojih smetnji, pa to može predstavljati izvor frustracija za liječnika i bolesnika.

Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti generalizirani anksiozni poremećaj kod kojeg su također prisutni tjelesni simptomi koji se javljaju radi aktivacije autonomnog sustava. Kod somatizacijskog poremećaja također mogu biti prisutni autonomni simptomi, no oni su izraženi u manjem intenzitetu i prolazni su.

Kao i kod ostalih somatoformnih poremećaja, i u slučaju ovog poremećaja, često je prisutna nesvjesna potreba bolesnika za privlačenjem pažnje, pa oni vrlo često iskazuju nezadovoljstvo angažmanom liječnika i učinjenim pretragama, smatrajući kako je potrebna daljnja obrada.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

MR torakalne i cervikalne kralježnice

Prilažem nalaz MR torakalne i cervikalne kralježnice – molim Vaše mišljenje

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

Hren

Pobliže o hrenu

Hren (Armoracia rusticana) je biljka iz porodice kupusnjača, porijeklom s područja istočne Europe i stoljećima se koristi i kao hrana, ali i kao lijek. Vjeruje se kako je hren postao popularan kao začin u Europi još u vrijeme kada nije bilo hladnjaka jer je mogao maskirati okus mesa koje se počelo kvariti. Korijen hrena se […]

Crvena riža

Crvena riža i riblje ulje za zdravlje srca i krvnih žila

Bolesti srca i krvnih žila vodeće su kronične bolesti današnjice, a povišeni krvni tlak, zajedno s visokim razinama kolesterola u krvi glavni su čimbenici rizika za razvoj ovih bolesti. Iako promjene prehrambenih navika predstavljaju temelj liječenja hiperlipidemije, primjena različitih dodataka prehrani u tu svrhu sve je češća. Među najviše istraživanim dodacima prehrani za smanjenje razine […]

Antacidi

Dispepsija

Dispepsija je česti poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava koji je karakteriziran bolovima u gornjem dijelu trbuha u vidu pečenja ili nelagode koji mogu biti praćeni osjećajem rane sitosti, punoće u gornjem dijelu trbuha koja se javlja nakon obroka, nadutošću, podrigivanjem, mučninom. Vrlo često zbog intenziteta navedenih simptoma dolazi i do samanjenja apetita. Dispepsija iako nije […]

MR mozga

Bolujem od multipla skleroze te bih Vas molila ako biste mi mogli razjasniti nalaz MR mozga

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]