Strah od psihičkog sloma

Psihički slom izraz je koji ljudi često koriste s različitim značenjem. Psihoanalitičar D. W. Winnicott dao nam je psihodinamsko razumijevanje te riječi. On u svom tekstu koji obrađuje navedenu temu navodi da se slom koristi za opis jednog neizrecivog stanja, stanja koje bi bilo blisko agoniji…

Psihički slom izraz je koji ljudi često koriste s različitim značenjem. Psihoanalitičar D. W. Winnicott dao nam je psihodinamsko razumijevanje te riječi. On u svom tekstu koji obrađuje navedenu temu navodi da se slom koristi za opis jednog neizrecivog stanja, stanja koje bi bilo blisko agoniji. Anksioznost je preblaga riječ koja ne bi dovoljno opisala težinu tog doživljaja. Anksioznost možemo povezati s kastracijskom anksioznosti što je više iz neurotskog spektra, dok je slom riječ koja seže znatno dublje, u psihotične fenomene.

Suočavanje s neugodnim emocijama aktivira obrambene mehanizme. Obranama se branimo od neprihvatljivih ideja i na taj način razrješavamo konflikt između ega, ida i superega i tada govorimo o anksioznosti. Slom možemo razumjeti kao neuspjeh obrambenog mehanizma koji ugrožava organizaciju ega i prijetnja je njegovom raspadu.

Strah od sloma je karakteristika koja je naglašena kod nekih pacijenata. Kad bi taj strah stavili pod zajednički nazivnik, opisivao bi jedan sveprisutni fenomen koji je empatijski razumljiv svakom od nas čak i u situacijama kada nam ne uzrokuje osobito patnju. Samo određen broj pacijenata se već na početku terapije žali na taj strah, dok se kod drugih on pojavljuje tijekom liječenja kada se uspostavi značajan napredak i transferni odnos.

Za rani razvoj svake osobe potrebna je podržavajuća okolina koja se stalno prilagođava našim promjenjivim potrebama, a što se može opisati Winnicottovim terminima holdinga i handlinga. U takvom okruženju individua prolazi kroz razvojne faze od potpune ovisnosti prema neovisnosti, gdje bi potpuna ovisnost odgovarala stadiju kada još nije razvijen self, kada nema ni rudimentarne svjesnosti o vlastitom postojanju. To je stadij kada nastaje strah od sloma, kada je podržavajuća okolina zakazala, kada je nastalo značajno narušavanje ili radikalan izostanak odgovora i kada događaj nije proživljen kroz djetetu potreban doživljaj omnipotencije. On smatra da taj strah koji se već dogodio, ali se nije proživio zbog neformiranih razvojnih struktura, treba proživjeti u terapiji. Tek kada je prorađen može biti pohranjen.

Kroz razvojne stadije ovisnosti Winnicott kronološki opisuje pet pojmova koje naziva primitivne agonije, a koje daju neki smisao tom nezamislivom stanju. Uz njih navodi karakteristične mehanizme obrane koje u tim stadijima brane osobu od tog nezamislivog iskustva. To su povratak na neintegrirano stanje i dezintegracija kao obrana, vječni pad i samopodržavanje (self-holding), gubitak psihosomatske koluzije i depersonalizacija, gubitak osjećaja za realitet i primarni narcizam te gubitak kapaciteta za odnos s objektima i autizam kao obrana.

Winnicott smješta tragove psihopatologije psihoze u najranijem razvoju djeteta, prije nego što dijete poznaje sebe kao cjelovitu osobu. Za njega ego psihologija izrasta i naslanja se na majčinu brigu koja je primarna. On vidi psihozu ne kao slom, već kao uspješnu formaciju koja brani od nezamislive agonije.

Važnost vremena i uvremenjenosti je vječna tema. Winnicotta ne samo da zanima utjecaj prošlosti, nečeg što se dogodilo, već uzroci zbog kojih taj događaj dominira sadašnjosti te razlozi zbog kojih to ne može biti asimilirano i zaboravljeno. Strah od izvorne agonije (koja se dogodila) smješten je u nesvjesnom, u vremenu kada nezreli ego još nije bio formiran, pa time nije ni mogao doživjeti te osjećaje i osuđen je na potragu za tim izvornim iskustvom koje ga uznemirava. To izvorno iskustvo primitivne agonije ne može biti pohranjeno u prošlost dok god se stvarno ne doživi, što se događa u terapiji uz pomoćnu, suportivnu ego funkciju analitičara. Transfer osigurava ponovno proživljavanje iskustva mame i djeteta iz vremena kada su bili jedno, iz vremena djetetove omnipotencije. Kod ovih slučajeva distinkcija između njih dogodila se prerano nasilnom probojem zaštitne podržavajuće okoline. Djetetu nije bilo omogućeno da inkorporira vanjski svijet i kad za to dođe vrijeme, razdvoji vanjsku od unutarnje stvarnosti. U terapiji prošlost i budućnost postaju sada i ovdje, a transferni odnos reprezentira podržavajuću okolinu pomoću kojeg pacijent stupnjevito ugrađuje taj neproživljeni doživljeni događaj u svoje vlastito iskustvo. Taj proces može biti težak, vremenski zahtjevan i bolan, ali potreban. Terapeut mora biti spreman prihvatiti tempo kojim pacijent može napredovati uključujući usporavanje ritma kao i druge prilagodbe na individualne potrebe. Pacijent se ne može sjetiti nečeg što nije proživio (jer se dogodilo u vremenu razvojne nezrelosti), ali može taj događaj iz prošlosti proživjeti u sadašnjoj terapiji što bi bio ekvivalent prisjećanju kod neurotskih pacijenata.

Strah od sloma, agonija i anihilacijska anksioznost se preklapaju, a Winnicott navodi da su i male alteracije potrebne da se strah od sloma pretvori u strah od smrti, osjećaj praznine ili ne postojanja. Sva ta stanja nastaju u vremenu kada je ego bio razvojno nezreo da ih proživi i guraju pacijente u potragu za tim iskustvom. Strah od smrti se javlja relativno često i religijska učenja o životu nakon smrti su način kako negirati činjenicu smrti. Winnicott smrt opisuje kao očajničku gestu kojom se šalje tijelo u smrt koja se već dogodila psihi. Osjećaj praznine kojeg pacijenti nerijetko opisuju nisu povezani s traumom koliko s propustom da se nešto dogodi. Nešto što bi podupiralo razvoj, a izostalo je. Lakše je pamtiti traumu nego izostanak nečeg što se moglo dogoditi. Ta praznina traži da se popuni ili da se u nju nešto unese, a pacijenti  mogu uspostaviti oblik kontrole nad tim u obliku ne uzimanja hrane ili kao kompulzivne pohlepe.  Na sličan način razmišlja o osjećaju ne postojanja koji razmatra kao dio obrane. Aktivira se projekcija koja kreira stanje u kojem nema selfa koji bi bio odgovoran. To se može prepoznati u idejama jedinstva s Bogom ili svemirom.

Na strah od sloma (kao i na srodne strahove) može se gledati kao na strah od prošlih događaja koji su se zbili, ali se nisu proživjeli. Potreba da se prožive, što je ekvivalent sjećanju kod neurotika, realizira se u analizi što je i cilj terapijskog procesa.

Literatura

  • Reading Winnicott edited by Lesley Caldwell and Angela Joyce 2011

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Alkohol

Migrena

Migrena je jaka glavobolja koja uzrokuje pulsirajuću glavobolju jedne polovice glave. Faza glavobolje kod migrene obično traje najmanje četiri sata, ali može trajati i više. Težina glavobolje se pogoršava sa: – tjelesnom aktivnosti – izloženosti svjetlu – glasnom bukom – jakim mirisima. Migrene mogu ometati svakodnevnu rutinu i utjecati na sposobnost ispunjavanja osobnih i društvenih […]

Ashwagandha

Borba protiv stresa: kako rodiola i ashwagandha mogu pomoći

Određene biljke posjeduju adaptogena svojstva odnosno imaju sposobnost pojačati učinkovitost odgovora organizma na tjelesne, kemijske ili biološke stresore. Rhodiola rosea i ashwagandha (Withania somnifera ili indijski ginseng) su poznati biljni adaptogeni koji potiču otpornost organizma na stres suprotstavljajući se simptomima povezanim sa stresom poput tjeskobe, nervoze, iritabilnosti, nesanice i depresije. Španjolski znanstvenici analizirali su do […]

Adaptivni imunitet

Probiotici za imunitet

Iako je pandemija Covid-19 službeno prestala, ova nas je sezona gripe, prehlade i dalje prisutne korone dobro prodrmala. Upravo iz tog razloga dobro je ojačati svoj imunološki sustav. Uz standardne pripravke vitamina i minerala, beta glukana, propolisa, matične mliječi, korisnima su se pokazali probiotici. Imunitet Imunološki sustav je skup stanica, tvari i procesa koji rade […]

Anksioznost

Molim savjet vezano za anksioznost moga muža

Antipsihotici

Depresija

Učestalost depresije je u porastu te se smatra da će uskoro postati drugi svjetski zdravstveni problem. Procjenjuje se da tijekom života od depresije oboli oko 20% žena i 10% muškaraca. Depresija se javlja u svim razdobljima života, ali je najčešća pojavnost u ljudi srednje životne dobi što sa sobom nosi brojne posljedice: poteškoće u radnom […]

Post COVID

Post COVID i čudan osjećaj u glavi

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Psihijatrija

Bi li bilo dobro javiti se psihijatru ili psihologu sa ovim simptomima?

Psihijatrija

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Psihijatrija

Učinkovitost elektrostimulativne terapije

Nedavno istraživanje pokazuje kako elektrostimulativna terapija (EST) značajno poboljšava simptome depresije. Nalazi govore u prilog stajališta kako je EST sigurna i učinkovita metoda liječenja kada se primjenjuje kod odgovarajućim skupinama pacijenata, smatra voditeljica studije Julie Langan Martin. Također navodi kako unatoč očitoj učinkovitosti kod širokog raspona psihijatrijskih poremećaja uključujući veliku depresiju, bipolarni poremećaj i shizofreniju, […]

Psihijatrija

Istraživanja korisnosti ketogene ishrane kod mentalnih poremećaja

Prema članku „Early Evidence Supports Ketogenic Diet for Mental Illness“ objavljenom u časopisu Psychiatric Research, pilot studija pokazuje kako bi ketogena dijeta mogla biti korisna u smanjenju simptoma bipolarnog poremećaja i shizofrenije te razrješavanju metaboličkog sindroma. Kod sudionika koji su se pridržavali dijete s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata za 30% su reduciranih psihijatrijski […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 2. dio

Jedno od važnih pitanje jest kako unaprijediti i poboljšati rano prepoznavanje prve epizode shizofrenije. Jedan od važnih čimbenika jest edukacija zajednice te razgovori o važnosti ranog prepoznavanja bolesti i destigmatizaciji koja uključuje pojašnjenje svih dostupnih metoda liječenja, prvim znakovima psihoze, alarmima koji mogu upućivati na razvoj bolesti, kome uputiti oboljelu osobu, posebice one koji nema […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 1. dio

Cilj ranih intervencija kod osoba oboljelih od shizofrenije jest promijeniti tijek bolesti i postići bolju integraciju tih osoba u zajednicu. Prediktori lošijeg ishoda bolesti su premorbidne poteškoće (usporen razvoj, lošija premorbidna prilagodba), teži simptomi na početku bolesti (posebno prisustvo negativnih simptoma) te dulje trajanje perioda neliječene psihoze. Pacijenti s lošijim ishodom bolesti gube više moždanog […]

Psihijatrija

Kako pomoći mužu s ovim simptomima, a da ne dobije odmah lijekove kod psihijatra?