Transferni odnos između terapeuta i neurotičnog pacijenta

Do Freuda, neuroze su smatrane organskim poremećajima. Freud je uveo ideju o neurozi kao psihogenom poremećaju, razvijajući paralelno, nama već poznate metode rada (hipnozu sa sugestijom uz katarzu, a zatim slobodne asocijacije), kao i teoriju geneze i fenomenologije tih poremećaja.

Za terapeuta čiji se rad temelji na psihoanalitičkoj teoriji objektnih odnosa, neurotičan pacijent ne predstavlja osobitost u odnosu na pacijente drugačijih profila. To je zato što rad u transferu podrazumijeva regresiju ličnosti na primitivne razine funkcioniranja, sa kojih se onda kreće u restrukturiranje. U tom smislu i slabo neurotičan pacijent aktivirati će u sebi neke inkapsulirane autistične dubine, u kojima će se ponašati prema terapeutu na način, kao i granični pacijent, a zatim će sa tih nivoa regresije krenuti naprijed sličnim procesima, bez obzira na početnu patologiju (tj. neurozu). Razlike među pacijentima ipak ima, ali možda više u kvantitativnom odnosu intrapsihičkih snaga, nego u kvaliteti transfernog odnosa tokom regresije.

Za razliku od poremećaja karaktera, kod kojih se je ego patološki prilagodio na intrapsihički konflikt i time ukinuo potrebu za simptomom, kod neuroza osobnost pati od simptoma, tj., kako kaže Fenichel, slom u prilagođavanju (simptom) se događa egu pasivno i protiv njegove volje. Time zapravo, sugeriramo da u neurotičnom pacijentu postoji jedan odrasli dio, s kojim je pacijent identificiran, a s druge strane infantilni dio, koji se protiv pacijentove volje oglašava u simptomima. Razlog pacijentovog dolaska terapeutu je patnja zbog simptoma.

Ono što ga odmah izdvaja u odnosu na pacijente sa drugim vrstama poremećaja je to da on sam sebe dovodi na terapiju i visoko je motiviran da se oslobodi simptoma, a zatim što prihvaća zahtjeve rada i suradnju sa terapeutom od početka. Za razliku od toga, u radu sa graničnim ili psihotičnim poremećajima i delikvenciji, postoje osobitosti koje podsjećaju na psihoterapiju djece, u tom smislu  da se mora osigurati vanjski autoritet ili institucija (vanjski odrasli agens) da, periodično ili stalno podržava i pacijenta i terapeutski rad. Taj odrasli agens, u slučaju neurotičnog pacijenta, nalazi se u njemu samom, i u tome je, čini nam se, osnovna specifičnost rada sa tom vrstom poremećaja.

Međutim ta ista osobina – prevalencija odraslog dijela u osobnosti neurotičnog pacijenta – koja čini psihoterapiju neuroza lakšom, može istovremeno predstavljati i njenu glavnu teškoću. To naravno ovisi od ambicija same psihoterapije. Cilj psihoanalitičke terapije neurotičnog poremećaja je da se odrasli dio osobnosti učini sposobnim da razumije, prihvati i primi u sebe infantilni, neurotični dio, koji se simbolički aktualizira u simptomima. Da bi se to postiglo, potrebno je, kroz transfer, omogućiti regresiju cjelokupne pacijentove osobnosti do nivoa onog neprihvaćenog infantilnog djela, koji proizvodi simptom. Takva globalna regresija omogućuje premještanje infantilnog konflikta iz simptoma u terapeutski odnos, pa će dalje, od uspješnog vođenja transfernog procesa  ovisiti i njegovo razrješavanje simptoma. Ono što čini paradoks u radu sa neurotičarima nije simptom, nego upravo ono što je u pacijentu odraslo i relativno zdravo.

Taj odrasli dio pacijentove osobnosti, sa kojim terapeut pravi alijansu u vezi suradnje i poštovanja pravila terapeutskog rada može pružati i najveći otpor u liječenju. U transfernoj psihoterapiji potrebno je da se mijenja taj odrasli dio, a ne simptom. Odrasli dio treba da se proširi do te mjere da prihvati u sebe ( contain) infantilni dio koji ima simptom. Samo tada se odrasli dio kvalitativno mijenja i obogaćuje. Neurotičari obično ne pate dovoljno jako da bi pristali na rekonstrukciju svoje osobnosti. Zato se neurotični pacijenti često opiru transferu i naglo ga prekidaju, bježeći ponovno u odraslu racionalnost i ograđivanje od vlastitog nesvjesnog. Sav taj otpor dolazi zato što je pacijentov odrasli dio  formiran, tj. odrastao tako da isključuje onaj neželjeni infantilni dio koji ima simptom. Uvući pacijenta u transferni odnos znači izložiti ga mogućnosti da se susretne i prepozna onaj infantilni dio (zajedno sa njegovim problemima, osjećanjima, konfliktima), kojeg je jednom davno u svom razvoju odlučio da ne može i neće da prihvati.

Tada se angažiraju mehanizmi bježanja iz terapeutske situacije – iz transfera. Pacijent upotrebljava splitting (cijepanje) i bježeći u “racionalnost”, ponaša se kao da pojma nema o čemu terapeut govori, ali je i dalje visoko motiviran da surađuje sa terapeutom, ili pak projicira svoj infantilni dio u terapeuta, smatrajući da je neuroza terapeutov problem, a ne njegov ( acting-in), i posljednja mogućnost koja mu preostaje je da ekscesivnim acting – outom onemogući rad u terapiji, sve do eventualnog prekida terapije. Sve ove manifestacije otpora prema transferu, neurotičari vještije i efikasnije sprovode od ostalih pacijenata, a sve zbog toga jer je njihov ego zreliji, jači i diferenciraniji nego kod ostalih. Poradi toga, rad sa neurotičnim pacijentima obiluje obranama tipa bježanja u racionalnost i naglašavanja emocionalne neovisnosti, a sve radi ometanja regresije i pojačavanja odmaka od simptoma. Jedino upoznavanje i prihvaćanje onoga što je u nama  strano može dovesti do trajnog oslobađanja i izlječenja.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Post

Može li post imati negativne ishode za trudnoću?

ACNES

ACNES – 3. dio

Liječenje ACNES-a. ACNES (Sindrom uklještenja prednjeg kožnog živca) se može dijagnosticirati primjenom lokalne injekcije anestetika u kanal u ravnom trbušnom mišiću gdje prolazi zahvaćeni kožni živac. Injekcija lokalnog anestetika blokira osjet u živcu, ali se pretpostavlja i da smanjuje pritisak u kanalu koji uzrokuje uklještenje živca. Studije su potvrdile pozitivan učinak lokalne injekcije anestetika kod […]

Ashwagandha

Borba protiv stresa: kako rodiola i ashwagandha mogu pomoći

Određene biljke posjeduju adaptogena svojstva odnosno imaju sposobnost pojačati učinkovitost odgovora organizma na tjelesne, kemijske ili biološke stresore. Rhodiola rosea i ashwagandha (Withania somnifera ili indijski ginseng) su poznati biljni adaptogeni koji potiču otpornost organizma na stres suprotstavljajući se simptomima povezanim sa stresom poput tjeskobe, nervoze, iritabilnosti, nesanice i depresije. Španjolski znanstvenici analizirali su do […]

Alergijski rinitis

Dobrim bakterijama protiv alergijskog rinitisa

Svake godine dolaskom toplijeg vremena aktualnom temom postaju alergijske bolesti gornjeg dišnog sustava, među kojima se najčešće ističe alergijski rinitis. Što je alergijski rinitis? Alergijski rinitis je upalna bolest nosne sluznice koja nastaje zbog pretjerane osjetljivosti na neke tvari iz okoliša s kojima u dodir dolazimo putem dišnog sustava, zrakom, odnosno, udisanjem. Prepoznajemo ga po […]

Endometrioza

Endometrioza – trebam li potražiti drugo mišljenje?

Adenovirusi

Infekcije adenovirusima u dječjoj dobi

Adenovirusi kod ljudi uzrokuju različite kliničke slike u kojima je uglavnom zahvaćen respiratorni sustav, oči, te gastrointestinalni sustav. Većina infekcija ovim virusima je blagog tijeka, ali su ponekad mogući i teži oblici bolesti koji zahvaćaju živčani sustav, srce i druge organe, a najugroženija su novorođenčad i djeca s oslabljenim imunološkim sustavom. Zašto djeca obolijevaju od […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]