Termin epilepsija je zajednički nazivnik za niz kliničkih manifestacija kojima je osnovna oznaka pojava ponavljanih napada.

Epilepsija

Kliničkih manifestacija uz promjenu ponašanja kao posljedice patološkog izbijanja živčanih stanica određenih dijelova mozga, a koji se različito manifestiraju fokalnim ili generaliziranim konvulzijama, poremećajima i gubitkom svijesti, osjetnim, vegetativnim ili psihičkim promjenama.

Te pojave imaju elektrofiziološki korelat paroksizmalnih promjena EEGa, koje se registriraju na dubokim ili površinskim dijelovima mozga ili generalizirano. Zbog veoma različitih kliničkih i elektrofizioloških osobina epileptičnih manifestacija koje se u različitoj životnoj dobi  manifestiraju različito zbog razlike u sazrijevanju moždanih struktura a zbog različitih uzročnih faktora mogu imati i različiti tijek i prognozu, danas govorimo o epilepsijama.

Epilepsija i epileptički sindromi, pripadaju među najčešće neurološke bolesti, iako je njihovo značenje, još dramatično veće zbog dramatičnosti kliničkih manifestacija i zbog društvenih implikacija za individualnog bolesnika. Epilepsija se kao kronificirana bolest u SADu, u prosjeku javlja kod 50 novih slučajeva na  100.000 stanovnika.

Kod liječenja više vrsta epilepsija imamo indicirane antineuroleptike različite farmakokinetike. Na odjelu 2 PBU Zadar, dugi niz godina liječimo epilepsiju koja spada u skupinu nespecificiranih epileptičkih napada G 40.8 , koja se u većini slučajeva pojavila kao komorbidni razvoj teškog PTSPa, alkoholizma, narkomanije i teške depresije s povremenim psihotičnim simptomima. Obično pacijenti dolaze s uputnim dijagnozama F 33.3 , F43.1, G 40.8 Uz adekvatne antidepresive, moram reći da postupnom titracijom lamotrigina od 50 mg prvi tjedan pa do kraja drugog tjedna dobijemo koncentraciju lijeka lamotrigina od 200 mg na/ 24 sata.

Tijekom liječenja nespecificiranih epilepsija nije došlo niti kod jednog pacijenta do teškog grand mal, petit mal. Pacijentima se napravi EEG, te iako nije adekvatna dijagnostička pretraga, puno nam znači u liječenju nespecificiranih epilepsija s povremenom apnejom tijekom noći. Moja preporuka je da pacijent koji ima dijagnosticiranu epilepsiju i tešku depresivnu epizodu, najbolji rezultat postiže s kombinacijom sljedećih lijekova: lamotrigin á 100 mg tbl 1+1+0 mirtazapin á  45 mg tbl 0+0+1; zaleplon á 10 mg tbl 0+0+1. Lamotrigin spada u skupinu neuroleptika, koji daju odlične rezultate, naročito kod depresivnih epizoda, ali isto tako je odobren od  svjetske organizacije za liječenje afektivnih poremećaja raspoloženja.

Poremećaji raspoloženja i liječenje lamotriginom

Takvi poremećaji označuju trajne fluktuirajuće promjene raspoloženja, koje ne dostižu razinu depresije, manije ili hipomanije, međutim psihofarmakologija lamotrigina u kombinaciji s antidepresivima, alprazolamom i anksioliticima dali su odlične rezultate na polju liječenja afektivnog poremećaja raspoloženja. Ciklotimija: F 34.0/ je perzistirajuća promjenjivost raspoloženja, koja uključuje depresivna stanja i blaže povišeno raspoloženje. Pelin smatra da je riječ o poremećaju osobnosti, naziva se i afektivnim poremećajem raspoloženja. Katkada se ciklotimija smatra manje teškim oblikom bipolarnog poremećaja tipa 2, a kadšto je umjesto u poremećaj raspoloženja, svrstavaju uz granični poremećaj ličnosti. Da bismo postavili dijagnozu citklotimije, promjene raspoloženja moraju biti prisutne barem dvije godine.

Od bioloških hipoteza, najbitniju ulogu  u javljanju ciklotimije ima sljedeće: oko 30% srodnika osobe sa ciklotimijom ima BAP tipa 1., s druge strane među rođacima bolesnika koji imaju bipolarni poremaćaj tipa 1. , mnogo je više osoba sa  ciklotimijom nego kod rođaka bilo koje druge skupine psihijatrijskih bolesnika. U povezanost ciklotimije  s BAP poremećajima  ide i činjenica da se u trećine osoba sa ciklotimijom razvije veliki depresivni poremećaj, samostalno ili u kombinaciji s epizodama hipomanije  tip 2.

Distimija: oslabljeni tek i prejedanje, nesanica ili pospanost, gubitak energije, nisko samopoštovanje, oslabljena koncentracija ili teškoće u  donošenju odluka, osjećaj beznađa, depresivni osjećaj osobnosti, depresivna neurotska depresija, oralna fiksacija te jaki super ego, osjećaj krivnje, teškoće adaptacije u adolescentnoj dobi, reaktivna formacija kao glavni mehanizam obrane.

Zbog toga kod liječenja afektivnih epizoda poremećaja raspoloženja uz indicirani escitalopram, uz mirtazapin, male doze olanzapina odt od 5 mg tbl navečer, lamotrigin je došao kao spasitelj u smirivanju i remisiji bolesti. Doza indiciranog lamotrigina za poremećaje raspoloženja trebala bi ići do 200 mg dnevno. Klinička iskustva koja smo provodili na odjelu za depresije i neurologiju ukazuju da su pacijenti koji su dobili indiciranu dozu od 50 -150 mg  lamotrigina subdozirani, tako da doze od 200 mg pacijenta dovode u dobru fazu remisije bolesti. Ovim radom sam htio istaknuti da imamo jedan lijek – lamotrigin – koji uspješno liječi kako neurološke, tako i psihijatrijske bolesti.

Literatura:

1. Boško Barac: Neurologija, Medicinska biblioteka, Zagreb 1992.
2. Dražen Begić: Psihopatologija, Medicinska naklada, Zagreb 2011.
3. Miro Jakovljević: Farmakologija, 2009.