Uporaba aripiprazola u liječenju bipolarnog poremećaja kod adolescentice – prikaz slučaja

Aripiprazol je indiciran za liječenje schizofrenije u odraslih i adolescenata u dobi od 15 i više godina.

Također je indiciran za liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda u bipolarnom poremećaju tipa I te za prevenciju nove manične epizode u bipolarnom poremećaju tipa I  u adolescenata u dobi od 13 godina i starijih najdulje do 12 tjedana.

U radu se kratko prikazuje liječenje adolescentice u dobi od 18 i pol godina a koja je liječena na Kliničkome odjelu za dječju i adolescentnu psihijatriju radi bipolarnog poremećaja. U psihijatrijskome je tretmanu unatrag nekoliko godina, prvobitno kao disocijativni poremećaj i depresivna epizoda, a kasnije kao bipolarni poremećaj.

Rani je razvoj uredno protekao, nije bila teže tjelesno bolesna. Kroz školovanje bila je odlična učenica, sklona perfekcionizmu, vrlo pedantna i brižna. U obitelji aktualno nema podataka o pozitivnom psihijatrijskome hereditetu. Najstarija je od ukupno 3 djece. Sa ocem ima dobar odnos, ali je dosta narušen odnos sa majkom i sa njom je u čestom “rivalitetnom” odnosu.

S obzirom na kliničku sliku uz česte promjene u raspoloženju kao i kompulzivno prejedanje i kasnije i bulimičan obrazac u ponašanju, u terapiju je uveden olanzapin uz alprazolam, promazin, valproat i zolpidiem. Tada se žalila na smetnje sa snom, izraziti nemir, promjene u raspoloženju, od euforije do depresije, sklona “halucinatornim interpretacijama” i nekritičnom konzumiranju alkohola, a u uz česte konfliktne situacije sa majkom. Osim toga je došlo i do značajnog porasta na tjelesnoj težini što ju je dodatno opterećivalo i utjecalo i na ionako lošu sliku o sebi. Praktički je u kratkom vremenskom razdoblju dobila oko 15 kg na tjelesnoj težini. Dodatni je problem bio i njezina”ovisnost” o olanzapinu na način da je “to jedini lijek uz koje ona može zaspati”.

U tri navrata je stacionarno liječena na Kliničkome odjelu za dječju i adolescentnu psihijatriju. Polaskom u završni razred srednje škole i polaganje državne mature, povećale su se školske obaveze što je posebno utjecalo i na porast anksioznosti i tjeskobe, uz povremene epizode “slabosti i klonulosti”, uz osjećaj da “ne prepoznaje nikoga oko sebe”, smetnje koncentracije, uz povremene prisilne misli, fenomen depersonalizacije i derealizacije kao i autoagresivnih promišljanja, suicidalnih ideja i općenito sve slabijeg funkcioniranja na socijalnom, obiteljskom i školskom planu.

Prva procjena po psihologu ukazuje na kognitivno-mnestički deficit kod primarno najvjerojatnije osobe prosječnih intelektualnih kapaciteta, iznadprosječnu anksioznost, depresivnost, opsesivnost i poteškoće socijalnoga funkcioniranja. U više navrata je preporučeno iz terapije isključiti olanzapin, uz preporuku da se napravi i hormonski  status, lipidni profil, obrada po ginekologu i endokrinologu.

U veljači ove godine je adolescentica ponovno primljena na bolničko liječenje u pogoršanju psihičkoga statusa. Žalila se na slabost, osjećaj dezorganiziranog i dezorijentiranog ponašanja, u pokretu, uz ideje veličine i izrazite snage i energije, ali u čestim konfliktnim situacijama sa majkom; posebno nakon što je otac otišao na rad u inozemstvo.  Opterećena je bila i izgledom s obzirom na značajan porast tjelesne težine. Ne spava, stalno se budi, jede i nakon toga povraća, uz ideje odnosa sa poznatim i nepoznatim osobama, kao i povišeno raspoloženje, disforičnost i nemogućnost da se usmjeri na učenje i pripreme za maturu. U čestim je sukobima sa majkom i oko kupovanja odjeće, traži stalno novu odjeću, ne vodi brigu o urednosti sobe i ormara, općenito ne sudjeluje u nikakvim obavezama unutar obiteljskog doma. Zanemarila je i učenje, a uskoro počinju i pripreme za polaganje državne mature. Po cijeli dan piše sastave, pisma, a tijekom dana je stalno u pokretu, u nekakvim akcijama i planovima, i kako i sama navodi “nema nigdje mira”.

Tada samovoljno napušta liječenje i protivno savjetu liječnika već nakon nekoliko dana odlazi sa Odjela. Nakon mjesec dana se ponovno prima na Odjel u pogoršanju psihičkoga funkcioniranja i ranije opisane kliničke slike. Dijagnoza: Bipolarni afektivni poremećaj. Dogovorno se zauzima stav o uvođenju aripiprazola u terapiju prema preporučenoj shemi uz valproat, biperidin i zolpidiem. S obzirom da je u nekoliko navrata nakon uvođenja lijeka došlo do pojave okulogirnih kriza povećana je doza biperidina na 2 puta po jedna tableta tijekom dana.

Maksimalna dnevna doza aripiprazola je po završetku liječenja bila 10 mg ujutro. Učinjen je i retest po psihologu: “značajno reduciranih intelektualnih sposobnosti (razina LMR) sa izraženim kognitivnim mnestičkim smetnjama (pažnja, pamćenje). Evidentan je značajno lošiji nalaz u odnosu na onaj od prije 2 godine.”

Nakon uvođenja aripiprazola u terapiju dolazi do poboljšanja na psihičkome funkcioniranju u vidu boljeg općeg funkcioniranja na svim razinama: smirenija je, bolje koncentrirana na školu i savladavanje ispita kao i pripreme za maturu koja slijedi, stabilnijeg raspoloženja, boljeg odnosa i nastupa prema majci, manje konfliktna; primjetan je i pad na tjelesnoj težini oko 4 kg što utječe pozitivno i na njezino samopouzdanje, bolje regulacije sna te ne uzima dodatnu terapiju za spavanje, suradljivija; obnovila je ranije zanemarene odnose sa vršnjacima, više vodi računa o svom izvanjskome izgledu i općenito je zadovoljnija i smirenija. Kod zadnje kontrole i dalje je doza održavanja 10 mg aripriprazola ujutro uz valproat i biperidin tablete.

U ovom prikazu slučaja pokazali smo opravdanost uporabe aripiprazola kod bipolarnog poremećaja u mlađoj populaciji uz naglasak na redovito ambulanto praćenje radi praćenja eventualnih neželjenih učinaka ili korekcije doze lijeka. Ranije preporučena obrada: nalazi urednih vrijednosti.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Bipolarni poremećaj

Utjecaj ranih životnih čimbenika na rizik za razvoj shizofrenije i bipolarnog afektivnog poremećaja

Istraživanje autora Robinson, Ploner, Leone, Lichtenstein, Kendler i Bergen koje je objavljeno 2023. godine u časopisu Schizophrenia Bulletin odnosi se na hipotezu kako shizofrenija i bipolarni poremećaj imaju zajedničke genetske rizične čimbenike i kliničke simptome, no usprkos tome u kojoj su im mjeri okolišni čimbenici zajednički, još uvijek nije dobro poznato. Autori ovog istraživanja istražili su […]

Depresivni poremećaj

Učestalost shizofrenije

Megan Brooks Prema epidemiološkim istraživanjima, oko 3.7 milijuna odraslih osoba u SAD-u ima povijest nekog od poremećaja iz spektra shizofrenije – brojka koja je oko dva do tri puta veća nego što se ranije pretpostavljalo, a kako pokazuje prva studija koja je procjenjivala nacionalnu prevalenciju poremećaja iz spektra shizofrenije.   Ovaj je nalaz od „osobite […]

Shizofrenija

Shizofrenija i terapija

Ketogena dijeta

Ketogena prehrana i shizofrenija

Autori Sarnyai, Kraeuter i Palmer objavili su rezultate nedavnog istraživanja o učinkovitosti ketogene prehrane kod pacijenata sa shizofrenijom. Proučavali su narušeni metabolizam glukoze i energije u shizofreniji, što predstavlja podlogu za razmišljanje o prednostima ketogene prehrane.

MR mozga

Shizofrenija i MR

Psihijatrija

Što je shizofrenija

Većina ljudi psihičke bolesti identificira sa shizofrenijom. To je prava i trajna duševna bolest iz kruga tzv. endogenih psihoza o čijem podrijetlu ili nastanku postoji više teorijskih koncepata (genetski, virusni, upalni…)…

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Psihijatrija

Prekovremeni rad i opterećenje – molim Vaše mišljenje

Psihijatrija

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Psihijatrija

Istraživanja korisnosti ketogene ishrane kod mentalnih poremećaja

Prema članku „Early Evidence Supports Ketogenic Diet for Mental Illness“ objavljenom u časopisu Psychiatric Research, pilot studija pokazuje kako bi ketogena dijeta mogla biti korisna u smanjenju simptoma bipolarnog poremećaja i shizofrenije te razrješavanju metaboličkog sindroma. Kod sudionika koji su se pridržavali dijete s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata za 30% su reduciranih psihijatrijski […]

Psihijatrija

Koronarna bolest i demencija

Odrasle osobe kojima je dijagnosticirana koronarna bolest srca pod povećanim su rizikom za razvoj demencije, uključujući sve uzroke, Alzheimerovu bolest kao i vaskularnu demenciju, koja nosi najveći rizik od oko 36% — ako se javlja prije dobi od 45 godina. Navedeno pokazuju rezultati velike opservacijske studije. Studija je uključila 432,667 ispitanika iz Velike Britanije, prosječne […]

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Može li anksioznost biti razlog otpadanja kose?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]