Akutni epididimitis

U mlađih, spolno aktivnih muškaraca, akutni epididimitis je najčešće spolno prenesena infekcija i uzrokovan je bakterijama kao što su Chlamydia, Mycoplasma, Neisseria i sl.

Epididimis (hrv., – pasjemenik) je mali polumjesečasti organ koji se nalazi priljubljen uz stražnju stranu testisa (hrv., – sjemenik) i može se lako napipati. Sitni mikroskopski kanalići tvore tkivo testisa, a u njima nastaju i dozrijevaju spermiji.  Mikro-kanalići testisa se međusobno spajaju  postepeno u sve veće kanaliće, a ti veći formiraju jedan kanalić – lat., ductus epididymidis (hrv., – cijev pasjemenika). Taj jedan kanalić je vrlo dug, čak 3-4 metra, i stvara mnoge zavoje. Tako izvijugan čini epididimis. U gornjem dijelu epididimisa se pohranjuju zreli spermiji koji su spremni za ejakulaciju, a transportiraju se, u času ejakulacije, kroz cijev pasjemenika koja se izravno nastavlja u sjemenovod (lat., – ductus defferens), a taj se spaja, u prostati, s njezinim izvodnim kanalićima i sjemenim mjehurićima (lat., – vesiculae seminales).

    Upala epididimisa (lat., – epididymitis) najčešći razlog bolnog uvećanja sadržaja skortuma (mošnje). U akutnim obliku upale relativno naglo, unutar par sati, nastaje značajno povećanje epididimisa koji je tada jako bolno osjetljiv na palpaciju ali postoje i spontano bolovi. Takva bolna upala je najčešće praćena znatnom oteklinom sadržaja skrotuma, a epididimis se praktički „spoji s testisom“ i više se palpacijom (opipom) ne daju razdvojiti. Epididimitis najčešće nastaje na jednoj strani iako može istodobno zahvatiti i oba organa. Tako se sadržaj skrotuma može i dvostruko (pa i više) uvećati a koža skrotuma postaje natečena i crvena. Kretanje je zbog bolne otekline otežano a tjelesna temperatura se najčešće povisuje u rasponu od 38-40°C. Oteklinu dodatno može povećati izljev upalne tekućine oko testisa – tzv. upalna ili simptomatska hidrokela.

    Govorimo o upalnoj bolesti koju uzrokuju bakterije. U mlađih, spolno aktivnih muškaraca, akutni epididimitis je najčešće spolno prenesena infekcija i uzrokovan je bakterijama kao što su Chlamydia, Mycoplasma, Neisseria i sl. Ipak, takav scenario se rjeđe viđa – lokalne obrambene snage na sluznici mladog organizma su vrlo jake pa se epididimitis razvije kao komplikacija zapuštene spolno prenesene infekcije (ili one koja je gotovo bez simptoma). U starijoj dobi epididimitis je najčešće vezan uz neliječenu mokraćnu infekciju, hospitalnu endoskopsku manipulaciju (kateterizacija, sondiranje uretre, cistoskopija isl.) ili nošenje trajnog katetera. Danas je već raritetno rijetka forma tuberkuloznog epididimitisa koja se češće viđala još prije cca 30 godina.

    Katkad je dijagnostički teško razlikovati, osobito u mlađih, moguću toziju testisa ili paradidimisa i upalnu bolest pasjemenika – epididimitis. Ova bolest, budući da obje mogu postojati istodobno, može prikriti i sinhrono postojanje tumora testisa.

    Liječenje upale je konzervativno – mirovanje, antibiotici, analgetici i lijekovi za snižavanje temperature (antipiretici) uz mnogo tekućine (2 litre dnevno). Olakšanje bolova postiže se već elevacijom  (podizanjem) skrotuma. Od antibiotika najbolji rezultat daje kombinacija gentamicina u injekcijama + amoksicilin i klavulanska kiselina u tabletama. U slučaju penicilinske alergije koriste se fluorirani kinoloni (npr. ciprofloksacin). Ovakvo liječenje traje najmanje 10 dana, a potom se nastavlja drugim antibiotikom još dva tjedna. Protuupalni analgetici, poput ibuprofena u dozi od 600 mg 2x dnevno, od znatne su koristi.

    Ipak, katkad konzervativno liječenje ne daje zadovoljavajuće rezultate, i potrebna je kirurška terapija. Smanjenje bolova i otekline može se, uz konzervativno liječenje, očekivati za nekoliko dana, dok će, i u najpovoljnijem ishodu, uvećanje epididimisa trajati još tjednima dok potpuno ne nestane.  

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Urologija

Komplicirane upalne promjene bubrega

Već smo, na ovim stranicama, pisali o apscesu bubrega kao eklatantnom primjeru gnojnog pijelonefritisa odnosno upalne, gnojne promjene bubrega. Takva stanja svakako spadaju u komplicirane infekcije mokraćnog sustava, odnosno bubrega, i nerijetko zahtijevaju kirurško (urološko) liječenje budući da sama konzervativna terapija antibioticima i suportivnim mjerama najčešće nije dovoljna. Situacije, odnosno bolesti bubrega, koje zahtijevaju kiruršku […]

Urologija

Oteklina skrotuma

Skrotum (mošnja) je kožna vreća unutar koje su smješteni testisi, a podijeljena je vezivnom pregradom – lat., septum scroti – na lijevi i desni hemiskortum. Tako je svaki testis smješten unutar svoje polovice skrotuma. Testisi su obavijeni ovojnicom (lat., tunica vaginalis) koja ima dva lista. Jedan omata sam testis, a drugi (kao izvrnuti prst rukavice) […]

Urologija

Potkovasti bubreg

Potkovasti bubreg (lat., ren arcuatus) je naziv za jednu od mogućih embrionalnih anomalija fuzije dvije, inače, razdvojene bubrežne mase odnosno dva bubrega. Drugim riječima, rano u fetalnom razdoblju (između četvrtog i osmog tjedna) dolazi do spajanja dvije bubrežne osnove. Tako nastaje potkovasti bubreg gdje dva bubrega čine jednu cjelinu koja je srasla donjim polovima bubrega […]

Urologija

Kvržica na testisima – što je to?

Urologija

Kamenci u prostati

Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem. Upravo suprotno od endokrinih žlijezda, poput štitne žlijezde, hipofize, pankreasa ili nadbubrežne žlijezde. Promatrajući u širem kontekstu, i bubreg je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda), baš kao i npr. žlijezde slinovnice. Sve žlijezde s vanjskim izlučivanjem imaju tendenciju stvaranja kamenaca. Tako se kamenci mogu naći u bubregu (lat., […]

Urologija

Kvržica bolna na dodir – je li opasna?

Urologija

Apsces bubrega

Kad govorimo o apscesu bubrega (lat., – abscessus renis) pričamo o vrsti gnojne upale bubrega koja je obično dobro ograničena, a veličina joj može varirati. Ona može nastati iz samog bubrega ili se u njega proširiti iz okolnog tkiva organa koji su zahvaćeni gnojnim oblikom upale. U svakom slučaju radi se o kompliciranoj infekciji urotrakta. […]

Urologija

Urinokultura ili bakteriološka analiza urina

Dijagnostika mokraćnih infekcija može uključivati različite oblike postupaka – od bazične anamneze i kliničkog pregleda – nadalje. Urinokultura ja zapravo kolokvijalni, i najčeše upotrebljavani, naziv mikrobiološku analizu urina sa ciljem bakteriološke dijagnostike mokraćne (urinarne) infekcije. Još se može upotrebljavati i naziv bakteriološka obrada urina odnosno kauzalna dijagnostika urinarne infekcije. Sličan naziv – koprokultura – koristi […]