Pod ovim nazivom krije se urgentna urološka bolest koja zahtijeva promptnu kiruršku i medikamentoznu terapiju. Riječ je o upalnoj bolesti koja svoje ishodiše najčešće nalazi u neposrednom području oko analnog otvora (perianalni apsces) ili u samoj perirektalnoj zoni (dakle u okolini završnog dijela debelog crijeva). Daleko rjeđe je sam uzrok te upalne bolesti u urogenitalnoj zoni. Upalna bolest se razvija naglo, unutar par sati progredira i to u obliku brzošireće upale kože, ovojnica i potkožnog masnog tkiva skrotuma (mošnje), međice i penisa s tendencijom širenja duž prednje trbušne stjenke prema gore. Uzrokovana je s više vrsta, aerobnih i anaerobnih bakterija, a najčešće se viđa u higijenski i zdravstveno zapuštenih bolesnika srednje i starije dobi. Zbog svega navedenog, Fournierova gangrena se još naziva i polimikrobni nekrotizirajući fasciitis (lat., fascia – ovojnica).

Obzirom da upala dovodi do vrlo brzog širenja nekroze iz perianalne regije na kožu i ovojnice spolovila jasno su vidljive, već u početku same bolesti, sivo-crne zone nekroze (odumiranja) kože i potkožnog tkiva, a daljnje širenje, osim što je vrlo brzo, slijedi slojeve površinske trbušne ovojnice (fascije). Obično ne zahvaća same testise nego njihove ovojnice, ovojnice penisa, šireći se uzlazno prednjom trbušnom stjenkom i, u donjem smjeru, zahvaćajući međicu. Javlja se oteklina, crvenilo, bol kože, a sama nekroza vrlo brzo napreduje. Sama propagacija infekcije može biti i znatno dalje nego što ukazuju aktualne kožne promjene i nego što je u datom momentu jasno vidljivo.

Upravo stoga je potrebna brza kirurška intervencija uz adekvatnu antimikrobnu terapiju. Ova posljednja uključuje suportivne mjere za oporavak općeg stanja, a od antibiotika treba uključiti tzv. trojnu terapiju – lijekove protiv Gramm pozitivnih i negativnih bakterija, ali i one protiv anaerobnih uzročnika. Brzo širenje infekcije se jasno očituje pri kirurškom liječenju gdje se i ispod, naoko blažih upalnih promjena, kriju znatne zone nekroze potkožnog tkiva. Pri kirurškom liječenju potrebno je odstraniti svo nekrotično (odumrlo) tkivo, ali svakako i napraviti kirurške incizije u naoko zdravim zonama kože prednje trbušne stjenke i perineuma (međice) te postaviti višestruke drenove da se omogući izlaz upalnog sekreta kao i dotok zraka (anaerobni uzročnici!). Pa i unatoč tako agresivnoj prirodi bolesti te agresivnoj terapiji, a osobito u imunokompromitiranih ljudi i, najčešće zapuštenih, dijabetičara smrtnost od ove bolesti može dosezati i 50%.

Fourierova gangrena svakako spada u red hitnih kirurških stanja u urologiji gdje se princip liječenja „više je bolje“ odnosi na antimikrobnu terapiju, ali osobito i na opseg kirurškog zahvata – bolje je „kirurški otvoriti“ naizgled zdrava područja nego bilo koji oblik poštedne kirurške terapije. Naknadna kirurška njega – ispiranje i adekvatna drenaža – su ključni u daljnjem postupku liječenja. Katkad se i naknadno mogu pojaviti dodatne zone nekroze koje onda zahtijevaju ponovnu kiruršku intervenciju.

Liječenje se u svakom smislu dugotrajno. Kirurško liječenje je katkad potrebno i nakon sanaciju akutne faze upale jer nerijetko nastaju opsežni defekti kože i potkožnog tkiva koje je potrebno plastično-rekonstruktivnim zahvatima sanirati.