Hipospadija

    Tijekom embrionalnog razvoja, iz različitih zametnih tkiva, diferenciraju se osnove zrelih tkiva organa koji se kasnije adekvatno smještaju i zauzimaju međusobne definitivne anatomske odnose. U tom kompleksom procesu zrenja tkiva, formiranja i smještanja organa mogu nastati određena odstupanja od uobičajenog, normalnog razvojnog puta i tako nastaju prirođene malformacije.

    Na tom putu razvoja muškog novorođenčeta normalno je smještanje otvora mokraćne cijevi na vrhu glavića penisa. Odstupanje od opisanog razvojnog puta je anatomska malformacija smještaja otvora mokraćne cijevi (uretre), a najčešće se viđa hipospadija – stanje u kojem je otvor mokraćne cijevi smješten minimalno ili znatno niže od samog vrha glavića penisa (lat.,-glans) na ventralnoj (donjoj ili, pravilnije, prednjoj) strani penisa. Neizmjerno rjeđe se viđa epispadija – otvor uretre na dorzalnoj (prednjoj strani penisa), ali takav tip malformacije udružen je s opsežnim i kompleksnim anomalijama razvoja cijelog  urogenitalnog sustava.

     Takva malpozicija otvora uretre (lat.,-meatus urethrae) – hipospadija – može biti na glansu, ali malo ispod njegova vrha (glandarna hipospadija), zatim neposredno ispod samog glansa (tzv. subglandarna hipospadija) te još niže – na sredini penisa – tzv. penilna hipospadija i, konačno u samom kutu između penisa i početka skrotuma – penoskrotalna hipospadija. Još niži smještaj otvora uretre, na međici, naziva se perinealna hipospadija i viđa se vrlo rijetko. Gotovo redovito uz tu anomaliju priduženo idu i nedostatak ventralnog (prednjeg) dijela prepucija (uz izraženi dorzalni dio prepucija) te, katkad, i kurvatura – lučna savijenost penisa prema nazad (naglašena konveksnost sprijeda). U preko 70% hipospadija radi se o blagom obliku anomalije – glandarna, subglandarna ili visoka penilna hipospadija.

    U ranoj dječjoj dobi anomaliju samo katkad primijete roditelji, a, ukoliko to izostane, starija djeca se znaju požaliti na teškoće s usmjeravanjem mlaza mokraće. Teškoće su izraženije što je hipospadija (otvor uretre) niže smješten. Tako penoskrotalna i perinealna hipospadija zahtijevaju mokrenje u sjedećem položaju. Znatno izražena savijenost penisa (ventralna kurvatura) sprečava normalnu erekciju i spolni odnos, a niska penilna i penoskrotalna hipospadija praktički onemogućavaju i oplodnju prirodnim putem. Nerijetko se uz jednu anomaliju razvoja viđa i neki dodatni poremećaj pa je tako, uz hipospadiju, češći i nespušteni testis (kriptorhizam) kao i moguća stenoza samog abnormalno smještenog otvora (meatusa) uretre.

    Vrlo blagi oblici hipospadije (glandarna i subglandarna), osim kozmetskog efekta, ne predstavljaju nikakve funkcionalne teškoće, a i daleko rjeđe su udružene s izraženijim dodatnim malformacijama. Mnogi muškarci s blagom hipospadijom dožive starost uz uobičajen seksualni život i potomstvo. Niže smješten meatus uretre – penilna hipospadija – zahtijeva kiruršku korekciju koja katkad (ovisno o kompleksnosti anomalije i samoj poziciji meatusa) zahtijeva i više operacija – izvodi se nužno u nekoliko kirurških faza.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Urologija

Komplicirane upalne promjene bubrega

Već smo, na ovim stranicama, pisali o apscesu bubrega kao eklatantnom primjeru gnojnog pijelonefritisa odnosno upalne, gnojne promjene bubrega. Takva stanja svakako spadaju u komplicirane infekcije mokraćnog sustava, odnosno bubrega, i nerijetko zahtijevaju kirurško (urološko) liječenje budući da sama konzervativna terapija antibioticima i suportivnim mjerama najčešće nije dovoljna. Situacije, odnosno bolesti bubrega, koje zahtijevaju kiruršku […]

Urologija

Kvržica na testisima – što je to?

Urologija

Oteklina skrotuma

Skrotum (mošnja) je kožna vreća unutar koje su smješteni testisi, a podijeljena je vezivnom pregradom – lat., septum scroti – na lijevi i desni hemiskortum. Tako je svaki testis smješten unutar svoje polovice skrotuma. Testisi su obavijeni ovojnicom (lat., tunica vaginalis) koja ima dva lista. Jedan omata sam testis, a drugi (kao izvrnuti prst rukavice) […]

Urologija

Potkovasti bubreg

Potkovasti bubreg (lat., ren arcuatus) je naziv za jednu od mogućih embrionalnih anomalija fuzije dvije, inače, razdvojene bubrežne mase odnosno dva bubrega. Drugim riječima, rano u fetalnom razdoblju (između četvrtog i osmog tjedna) dolazi do spajanja dvije bubrežne osnove. Tako nastaje potkovasti bubreg gdje dva bubrega čine jednu cjelinu koja je srasla donjim polovima bubrega […]

Urologija

Kamenci u prostati

Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem. Upravo suprotno od endokrinih žlijezda, poput štitne žlijezde, hipofize, pankreasa ili nadbubrežne žlijezde. Promatrajući u širem kontekstu, i bubreg je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda), baš kao i npr. žlijezde slinovnice. Sve žlijezde s vanjskim izlučivanjem imaju tendenciju stvaranja kamenaca. Tako se kamenci mogu naći u bubregu (lat., […]

Urologija

Kvržica bolna na dodir – je li opasna?

Urologija

Apsces bubrega

Kad govorimo o apscesu bubrega (lat., – abscessus renis) pričamo o vrsti gnojne upale bubrega koja je obično dobro ograničena, a veličina joj može varirati. Ona može nastati iz samog bubrega ili se u njega proširiti iz okolnog tkiva organa koji su zahvaćeni gnojnim oblikom upale. U svakom slučaju radi se o kompliciranoj infekciji urotrakta. […]

Urologija

Urinokultura ili bakteriološka analiza urina

Dijagnostika mokraćnih infekcija može uključivati različite oblike postupaka – od bazične anamneze i kliničkog pregleda – nadalje. Urinokultura ja zapravo kolokvijalni, i najčeše upotrebljavani, naziv mikrobiološku analizu urina sa ciljem bakteriološke dijagnostike mokraćne (urinarne) infekcije. Još se može upotrebljavati i naziv bakteriološka obrada urina odnosno kauzalna dijagnostika urinarne infekcije. Sličan naziv – koprokultura – koristi […]