Intravezikalna primjena kemoterapije i imunoterapije

Temeljem dobijenih podataka odlučujemo se bolesniku preporučiti daljnji oblik liječnja – intravezikalnu („u mjehur“) primjenu lijekova. U mokraćni mjehur se apliciraju, i to relativno često, kemoterapijski ili imunoterapijski lijekovi.

Nakon transuretralne operacije tumora mjehura (TUR ili engl. TURBT) tumor je najčešće u cijelosti uklonjen i tumorsko tkivo se šalje (preparat) na patohistološku analizu ne bi li dobili patohistološku dijagnozu (tzv. PHD). Iz te dijagnoze bismo trebali doznati ime tumora, procjenu njegovu zloćudnosti (diferenciranost ili engl., grading) te da li tumor ima sklonosti rastu u dubinu stjenke mjehura kao i procjenu tog prodora u dubinu (invazivnost, engl., staging). Ovdje razlikujemo tumore koje ne iskazuju sklonost penetraciji (tzv. Ta kategorija), one koji su površno invazivni (T1) i one koji prodiru u mišićni dio stjenke (T2). Pri tome je važno naglasiti kako ovi posljednji više nisu predmet liječenja primjenom intravezikalne terapije već je potrebna opsežna kirurška i sustavna kemoterapija.
Temeljem dobijenih podataka odlučujemo se bolesniku preporučiti daljnji oblik liječnja – intravezikalnu („u mjehur“) primjenu lijekova. U mokraćni mjehur se apliciraju, i to relativno često, kemoterapijski ili imunoterapijski lijekovi. Izbor lijeka ovisi o tome kako čest, i koliko brzo, tumor recidivira, o dobi i općem zdravstvenom stanju bolesnika, o tome kako operateru izgleda intraoperacijski („na oko“), a osobito o gore spominjanom PHD ranijih tumora kao i ovogd, sada aktualnog.
Intravezikalna kemoterapija tumora mokraćnog mjehura najčešće se svodi na primjenu jedne doze doksorubicina u mokraćni mjehur i to unutar 24 sata od same operacije (TUR). Ona je kontraindicirana u opsežnih tumora gdje je resekcijska površina velika, a osobito u slučaju sumnje na moguću, makar i najmanju, perforaciju stjenke mjehura tokom operacije. Cilj ovakve primjene kemoterapije je smanjiti učestalost recidiva tumora.
Intravezikalna imunoterapija se primjenjuje daleko najčešće kod T1 tumora koji su, po svojoj naravi, i zloćudniji od velike većine Ta tumora. Cilj imunoterapije je ne samo smanjiti stopu recidiva nego i smanjiti šanse da slijedeći recidiv bude opasniji (invazivniji, dublji). Ovakav oblik liječenja primjenjuje se aplikacijom oslabljenog uzročnika tuberkuloze i kolokvijalno se BCG – terapija (tvornički preparat Immucyst), prema ljudima koji su otkrili uzročnik – Bacillus Calmette-Guérrin. Ovakva terapija nerijetko dovodi do komplikacija poput krvarenja s viskom temperaturom, cistitisa, značajnih iritativnih tegoba mokrenja itd. Ponekad se mogu javiti i regionalne reakcije kao uvećanje i bolnost regionalnih limfnih čvorova, a katkad sistemska tuberkulozna bolest koja onda zahtijeva liječenje trojnom terapijom tuberkulostaticima. Razlog tome je oslabljena (atenuirana) ali ipak živa vakcina BCG-om. Iako jod od ranih 50-ih godina XX stoljeća nemamo bolju terapiju koja, teži navedenim ciljevima, zgodno je napomenuti kako je nekad i lues liječen apliciranjem uzročnika malarije – princip liječenja jedne bolesti drugom – jer je Treponema (uzročnik luesa) izrazito termolabilna, a malarija znatno i višekratno povećava tjelesnu temperaturu.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Urologija

Što su to sjemeni mjehurići?

Postoje tako organi koji su velikoj većini prosječnog pučanstva potpuno nepoznati. Nikad nisu za njih ni čuli, ne znaju da postoje, a još manje čemu služe, jer svaki organ u tijelu ima svoju funkciju (bila ona nama poznata ili ne). Biološki luksuz ne postoji. Tako smo svi čuli za štitnu žlijezdu (tzv. štitnjača ili lat. […]

Urologija

Mokraćni mjehur – funkcije i inervacija

Iako bi se površnim opažanjem moglo zaključiti kako mokraćni mjehur većinom vremena miruje i ne radi ništa, dok se ne pojavi potreba za mokrenjem, bila bi to sasvim kriva konstatacija. Glavne su funkcije, u najkraćem, pohrana urina i sam akt mokrenja. Te funkcije mokraćni mjehur obavlja 24 sata dnevno – dakle, cijeli život neprekidno. Ogromnu […]

Urologija

Minimalno invazivna kirurgija u urologiji

Ovdje govorimo o specifičnom obliku kirurških zahvata koji su usmjereni minimiziranju traume za bolesnika poglavito birajući pristup pojedinom kirurškom zahvatu, a to se u najvećoj mjeri odnosi na izbjegavanje tzv. klasične kirurgije otvorenim širokim rezom. Poanta minimalne invazivnosti je, dakle, u pristupu operativnom polju jer „unutra“ se gotovo uvijek opet mora napraviti isti kirurški postupak […]

Urologija

Što znači ako me boli u testisu prilikom ejakulacije?

Urologija

Nadbubrežne žlijezde

Kirurške bolesti nadbubrežnih žlijezda također su uključene u kirurški interes urologije. Radi se o parnim endokrinim žlijezdama (žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem) koje su smještene uz sam gornji pol oba bubrega. Nazivamo ih još i suprarenalnim (doslovno – nadbubrežnim), ali i adrenalnim (u slobodnijem prijevodu – „onaj koji je uz bubreg“). Lijeva žlijezda je više priljubljena […]

Urologija

Crvenilo na glaviću – je li to opasno?

Urologija

Poremećaji mokrenja

Općenite definicije stanovitih stanja znaju biti vrlo korisne u razumijevanju uzroka i manifestacija raznih bolesti i tegoba. Tako je i s mokrenjem. Premda ta je funkcija vrlo često, dok ne nastanu značajnije tegobe, ispod razine svijesti i obavlja se gotovo automatski pa ljudi na nju i ne obraćaju osobitu pozornost. Već tijekom razgovora s bolesnikom, […]

Urologija

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]