Stariji muškarci s dobroćudno uvećanom prostatom (BPH – benigna prostatična hiperplazija) i smetnjama mokrenja često su primorani razmišljati o kirurškom liječenju – operaciji prostate…

Stariji muškarci s dobroćudno uvećanom prostatom (BPH – benigna prostatična hiperplazija) i smetnjama mokrenja često su primorani razmišljati o kirurškom liječenju – operaciji prostate.

„A da Vi meni lijepo izvadite tu prostatu pa smo se riješili brige, i Vi i ja!?“  Ili: “Imate li kakav jači lijek za to mokrenje, ovo je sve slabo, a ne bih baš rado pod nož.“ Ili: „Jooj, ne … ni za živu glavu dajte bilo što drugo, samo ne operacija!“ Ili:“Ma ne bih ja to … bio je moj kum na operaciji, pa mu je sad još i gore!“ …. i mnoge druge slične situacije viđam u urološkoj ambulanti. Dok se jedni iracionalno boje operacije pristajući na sve drugo osim kirurškog liječenja, drugi, isto tako iracionalno i nekritično, vide u kirurškom nožu uspješan i bezopasan lijek za sve svoje probleme s mokrenjem.  Donijeti odluku o tome kada operirati prostatu nije sasvim lako.
Zapravo, uvijek odluku donosi sam bolesnik dok urolog daje savjet o kirurškom liječenju. Odluka bolesnika je zapravo pristanak na savjet urologa, a savjet dajemo imajući na umu dosadašnji tok bolesti i rezultate liječenja, već nastale komplikacije ili njihovo odsustvo, vrstu tegoba, njihovu progresiju, dob i opće zdravstveno stanje bolesnika.

Posljednjih 15-tak godina sve manje se pribjegava kirurškom liječenju benigno uvećane prostate što je posljedica gotovo masovne upotrebe lijekova za BPH i poboljšanje mokrenja. I dok je to u neku ruku za blagodat, ova praksa ima i svoje nedostatke. Lijekovi nedvojbeno imaju svoj povoljni učinak na olakšanje mokrenja te usporavanje ili čak zaustavljanje rasta prostate i zahvaljujući tome nužnost operacije postala je znatno rjeđa. Međutim, lijekovi imaju i svoja ograničenja. Tako npr. nikakvim lijekom nećemo uspjeti od velike prostate učiniti malu niti promijeniti njezin oblik. Nadalje, ne možemo lijekom vratiti niti liječiti već nastale posljedice i komplikacije uvećane prostate koja predstavlja zapreku normalnom mokrenju i kao takva oštećuje mokraćni sustav.

Komplikacije uvećane prostate apsolutna su indikacija za operacijsko liječenje! To su:

• ponavljanje nemogućnosti mokrenja (tzv. ponovljena retencija urina),
• ponavljanje krvarenja iz prostate,
• kamen i/ili divertikl mjehura kao posljedica uvećane prostate,
• proširenje izvodnih kanala (lat.,uretera) bubrega te recidivne uroinfekcije, također kao posljedica uvećane i opstruktivne prostate i, konačno,
• dugotrajna kronična retencija mokraće – situacija u kojoj je mjehur stalno pun i ne može se isprazniti, a da bolesnik više i ne osjeća potrebu za mokrenjem.

Nastanak navedenih komplikacija moramo shvatiti kao znak da smo idealno vrijeme za kirurško liječenje već propustili, pa će i postoperacijski oporavak biti teži, a ponovo uspostavljanje normalnog mokrenja dugotrajnije.

Želim naglasiti kako smatram da nije dobro upornim korištenjem nekih vrsta lijekova nekritično dugo odgađati operaciju u onih kojima je potrebna – ne hitno, ali svakako potrebna u dogledno vrijeme. Na taj način gubimo dragocjeno vrijeme u kojem bolesnik još nije dosegao vrlo visoku dob i njegovo zdravstveno stanje nije toliko opterećeno drugim bolestima i lijekovima. Nerazumno dugim odlaganjem operacije dovodimo nerijetko bolesnika u situaciju da više ne može podnjeti operativni rizik, pa je trajni kateter jedino rješenje. Katkad on doista i preostaje kao jedino rješenje, ali to je rješenje iz nužde, a ne pitanje izbora.

Ovim tekstom nastojim približiti muškarcima koliko je potrebno odlučivati o operaciji u vrijeme dok imaju izbora, pa, zajedno sa svojim urologom, racionalno donositi odluke, a ne pod svaku cijenu izbjegavati kirurško liječenje i na kraju iz nužde nositi trajni kateter – najlošije rješenje od svih! Isto tako, jednako je krivo u operaciji prostate nekritično vidjeti jedino pouzdano rješenje svih poteškoća s mokrenjem. Usput, takav stav je i opasan.