Rak prostate jedna je od najčešćih malignih bolesti koje pogađaju mušku populaciju, osobito stariju. Svim muškarcima iznad 50 godina starosti preporučuje se jednom godišnje učiniti urološki pregled uz PSA (Prostata Specifični Antigen) test. Urološki pregled uključuje osobnu i obiteljsku anamnezu i sam fizikalni pregled. Ključan je digitorektalni pregled – gdje se prstom, kroz debelo crijevo, pregledava opipom veličina i konzistencija prostate. U osoba kojima su srodnici u prvom koljenu bolovali od raka prostate, ovakav princip godišnjih pregleda i pretraga savjetuje se i ranije – od 45-e godine starosti. Razlog tome leži u činjenici da je mogućnost pojave raka prostate višestruko veća u tih ljudi s „pozitivnim obiteljskom anamnezom“.

Iako su urološki fizikalni, digitorektalni, pregled i PSA-test osnove na kojima počiva rana dijagnostika raka prostate, definitivna i jedina konfirmativna metoda dokazivanja ili isključivanja raka prostate je biopsija prostate. PSA i fizikalni urološki pregled te njihovi nalazi su samo indikator za biopsiju prostate u ljudi gdje ova dva parametra ukazuju na povećanu vjerojatnost postojanja raka prostate. U medicini gotovo da nema testa koji posjeduje odliku 100%-tne osjetljivosti pa tako nije niti s biopsijom prostate (čak i test na trudnoću nema toliku osjetljiviost!). Katkad je, u slučajevima perzistentno povišenog PSA, potrebno proceduru biopsije prostate ponavljati, a pri tome nam dosta pomažu i nove metode poput mp-MR prostate (multiparamertrijska magnetna reznanca) koja, svojim nalazom stratificiranim u jednu od 5 tzv. PIRADS skupina (5 skupina rizika), upućuje na vjerojatnost i lokaciju postojanja maligne bolesti unutar prostate.

 Za biopsiju prostate je potrebna određena priprema bolesnika u smislu „čišćenja završnog crijeva“, određivanja nekih pretraga zbog procjene mogućnosti krvarenja, obustave uzimanja nekih lijekova i uzimanja antibiotika sa ciljem smanjenja mogućnosti infekcije. Prije zahvata dobit ćete pisane upute za pripremu. Sam zahvat se izvodi u „ginekološkom“ položaju. Anestezija nije potrebna. Da bih Vam približio ono što bolesnika u prvi čas najviše zanima reći ću slijedeće: velika većina bolesnika nakon zahvata, na vizualnoj skali boli od 1 (potpuno bezbolno) do 10 (neizdrživo bolno), osjet boli opisuje brojkom 3. Iznimno rijetko, kod potrebe da se biopsija ponovi, bolesnici ne pristaju ukoliko ne budu anestezirani. Ultrazvučna sonda debljine prosječnog muškog prsta uvodi se kroz anus u rektum (završni dio crijeva) i, pod vizualnom kontrolom ultrazvuka, uzima se najčešće 10 do 12 sitnih uzoraka tkiva. Ti uzorci se uzimaju mehaničkom napravom (tzv. „pištolj“ za biopsije) koja uzima uzorak iznimno velikom brzinom – u djeliću sekunde – čime se minimalizira osjet boli. Ultrazvuk pri tome služi da bismo pravilno uzeli uzorke iz svih dijelova prostate. Uzorke potom, nakon određene pripreme, analizira patolog mikroskopski. On će nam u svom nalazu, koje nazivamo PHD (patohistološka dijagnoza), reći postoji li u tim uzorcima tkivo karcinoma (raka) ili ne, a ako postoji koliki je njegov volumen i koliki njegov stupanj zloćudnosti. O ovom posljednjem nam govori tzv. „Gleason zbroj“ (engl. Gleason score) koji može biti 5 (najmanje zloćudno) do 10 (najzloćudnije). Ukoliko tkivo raka nije nađeno biopsijom katkad je potrebno biopsiju ponoviti nakon određenog vremena o čemu će Vas izvijestiti urolog koji je biopsiju i indicirao. Negativan nalaz jedne biopsije ne isključuje apsolutno postojanje karcinoma!