U prošloj kolumni je bilo riječi o urinarnim kateteru. Kad se postavlja, zašto, koji i kakav, osnove njegova funkcioniranja, postupak s kateterom, njega i pravilno održavanje katetera prohodnim itd. Opisano je i kako se vanjski kraj katetera račva u dva kraka – jedan (ulazni) za balon u mjehuru koji se ispuni sterilnom vodom u svrhu fiksacije katetera (sprečava ispadanje katetera) i drugi, za sam odvod odnosno otjecanje urina iz mjehura. U svakom slučaju, koji god bio razlog postavljanja urinarnog katetera, on se treba spomenutim balonom fiksirati ukoliko je potrebno da kateter dulje vremena ostane u mjehuru bolesnika.

Drugi, odvodni (izlazni) krak može se spojiti na vrećicu koja služi kao kolektor urina i koja se tada kontinuirano njime puni. Takav oblik kontinuirane drenaže urina kateterom u praksi kolokvijalno nazivamo „kateter na vrećicu“. Tada bolesnik nosi spomenutu vrećicu unutar nogavice hlača, a ona se elastičnom trakom fiksira uz potkoljenicu. Naravno, stalno nošenje djelomično pune urinarne vrećice donosi sa sobom i određene, shvatljive smetnje i neprilike. Najčešće bolesnici sami iznađu način kako i gdje nose vrećicu (kolektor) za urin, a da im je tako najspretnije ili najmanje vidljivo ili ih najmanje smeta. Taj drugi, odvodni krak katetera i ne mora nužno uvijek biti spojen na vrećicu. On se može i začepiti pa se urin iz mjehura ispušta, uklanjanjem čepa, nekoliko puta dnevno odnosno kad bolesnik osjeti da je mokraćni mjehur pun ili nagon na mokrenje. Ovakav način je svakako praktičniji.

Bez obzira na praktičnost, postoje i medicinski razlozi iz kojih se favorizira jedan ili drugi način drenaže urina odnosno nošenja katetera, a to ovisi o uzroku i okolnostima u kojima je kateter i postavljen. Gotovo redovito je uzrok nemogućnost mokrenja – retencija urina. Ukoliko se radi o dugotrajnoj, kroničnoj retenciji kada je bolesnik već izgubio osjet punog mokraćnog mjehura i mjehur se već dulje vrijeme nije normalno kontrahirao (dakle nije normalno funkcionirao) savjetuje se nositi kateter „na čep“ jer se tako bolje imitira normalna funkcija mjehura – punjenje i pražnjenje. To je stanoviti oblik predoperacijske „rehabilitacije funkcije mjehura“ odnosno preduvjet postoperacijskog uspjeha, tj. brže normalizacije funkcije mjehura (mokrenja) nakon kirurškog uklanjanja uvećane prostate.

Ukoliko se, pak, radi o retenciji urina koja je relativno naglo nastala pa je i funkcija mjehura većim dijelom očuvana savjetuje se korištenje vrećice. Funkcija mjehura je očuvana ukoliko bolesnik osjeća jaku potrebu za mokrenjem (a ne može mokriti) kad je mjehur pun. Obrnuto, funkcija mjehura je znatno kompromitirana ako je mokraćni mjehur pun (do 1 litru urina, pa i više!), a mjehur nije sposoban o tome poslati nikakve signale nervnom sustavu, odnosno, bolesnik ne osjeća jasan nagon za mokrenje. U takvim okolnostima, savjetuje se nošenje katetera „na čep“ barem kroz 6 tjedana prije operacije ne bi li se omogućio povrat senzoričke i motoričke funkcije mjehura i prije kirurškog uklanjanja uvećane prostate – ovakav postupak bitno pridonosi boljem postoperacijskom rezultatu – normalizaciji mokrenja.